nedjelja, 09.11.2008.
JURE FRANIČEVIĆ-PLOČAR
''KAD UMIRE ČOVJEK''
Kad umire čovjek
zemlja postaje teža
i dublja
za jednu ranu
crnja za jednu jamu
i jedan zaključan kovčeg.
Kad umire čovjek
svijet bi morao stati
i zadrhtati
težinom tuge
dubinom bola
u šutnji koja bi rastvorila vrata mrtvačnica
i podigla ploče grobova
kao umorne kapke iza besane noći.
Kad umire čovjek, umire dio svijeta
i zemlja postaje teža
iskusnija i
ljudskija
i veća za jednu ranu
i dublja za jednu jamu.
''SVAK IMA JEDAN RANJAVI OBUJAM''
Svak ima jedan ranjavi obujam
i jednu hladnu gnjecavu plitkoću
ugao jeze
glas koji se vraća
ali dovoljan je prostor za dvije stope zemlje
da bi čovjek mogao stajati
da bi uspravan mogao sanjati
za klečanje treba više
za gmizanje najviše
svak ima jednu ranjavost skrivenu
kutijicu neku o zid razbivenu
i brid mučnine
al dovoljan je prostor za dvije stope zemlje
i jedan jarbol htijenja .
- 14:10 -
