subota, 08.11.2008.
ARSEN DEDIĆ
''BALADA O PROLAZNOSTI''
Kad lutali smo svijetom
ko raspršeno sjeme
govorili smo sebi:
To je za neko vrijeme.
I ne znajući da smo
na izgubljenom brodu
Mi vikali smo: ''Kopno!''
dok gledali smo vodu.
Dok ljubili smo kratko,
U tuzi kišne noći,
Govorili smo za se
Da ljubav tek će doći.
Postavljali smo stvari,
al opet ne zadugo.
Za sva smo mjesta rekli:
Odredit ćemo drugo.
Kad rađala se sreća
i čekala je slava
Pomišljali smo opet -
To nije ona prava.
Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
Govorili smo za se
Da vraćaju se skoro.
Gdje najviše smo dali,
Dobivali smo manje.
Al mislili smo - to je
tek privremeno stanje.
Dok gubili smo život,
Govorili smo: ''Neka''
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.
Putovali smo dalje,
Kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.
I ostali smo tako,
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.
U započetoj priči,
U ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.
U privremenom redu
nekorištenih stvari,
ni osjetili nismo
da sami smo - i stari.
Dok vjerovali još smo,
da samo put se mijenja,
Mi rekli smo si - ''Zbogom''
Govoreć - ''Doviđenja''.
''KUĆA PORED MORA''
Raznesene valima i vjetrom,
to su samo ruševine ljeta.
Na rubu napuštenog mora
i jednog izgubljenog svijeta.
NIčeg nema, ničeg nema,
Od tebe, od mene.
Ostala je samo prazna kuća.
malo stvari ljetovanja našeg.
Na stolu novine još leže,
s nekim datumima jula;
Naša ljubav sad se ruši,
kao pješčana kula.
Al' još sam uvijek ovdje,
još zagledan u more,
na vratima vile u kojoj tuga spava,
a kiše su se slile
u cvjetove agava
i - ljetu je kraj.
Od vremena poezije i mira,
ostala je samo prazna kuća.
U noći okrenuta moru,
sad čeka ljubavnike nove...
Ničeg nema, ničeg nema,
od tebe, od mene - u njoj.
''SVE JE TO OD LOŠEG VINA''
Ne vjeruj mi noćas.
Svakog časa, nudit ću ti više
ne vjeruj mi kad gitara svira
i padaju kiše
iz zlatnih visina
Sve je to od lošeg vina.
Ne ljubi me noćas.
BIt će suza, stihovi će teći
Ne slušaj me, mala, jer ćeš čuti
što ne želim reći
i nije istina
Sve je to od lošeg vina.
Ne gledaj me tako
dok se ludi snovi množe
Prevarit ću sebe
srce nudi više no što može
i što mu je sudbina
Sve je to od lošeg vina
Sve je to od lošeg vina.
Ne vjeruj mi noćas.
Svakog časa, nudit ću ti više
ne vjeruj mi kad gitara svira
i padaju kiše
iz zlatnih visina
Sve je to od lošeg vina.
Sve je to od lošeg vina.
''MODERATO CANTABILE''
Rijeka donosi jesen,
dugo umire grad.
I u nama toliko ljeta,
mi smo siročad svijeta.
Reci, da li ćeš noćas
moći ostavit' sve
Svoju kuću, navike, ljude
i poći, a ne znati gdje?
Neka svi mržnjom isprate nas-
ali draga, život čeka, sad je čas!
Čitav svijet bit će naš novi dom.
Neka kažu: ''Avantura je to''!
NIkad žaliti nećeš
svoje stvari, ime ni grad.
I u hladnoj sobi hotela,
bit ćeš slobodna sad.
Neka svi mržnjom isprate nas-
ali draga, život čeka, sad je čas!
Čitav svijet bit će naš novi dom.
Neka kažu: ''Avantura je to''!
Duga, očajna kiša,
magla zastire zrak.
Nekim putem, tijesno kroz jesen,
nas će odvesti vlak.
''NE DAJ SE, INES''
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao naranča
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39. kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim Vas ako me tko traži"
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
Odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da će jos biti mladosti,
Ali ne više ovakve - u prosjeku 1938.
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
Kao sto već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines
''NE PLAČI''
Ne plači, mala moja, ima dana pred tobom.
Prvi put kažeš ZBOGOM,
pa je teško...
Znam.
Ne plači, mila moja, puno toga te čeka.
Život nas, kao rijeka,
nosi dalje sad.
Moje igre su teške, ne znam ljubav da dam.
Volim stvari daleke,
i tražim ih sad.
Ne plači, dišo moja, nek te muzika tješi
i makar ti se smiješi,
kad ne mogu ja.
I makar ti se smiješi,
kad ne mogu ja.
Kad ne mogu ja...
Kad ne mogu ja...
''OTKAKO TE NE VOLIM''
Vraća mi se okus,
kao poslije bolesti.
Strah me kad se sjetim,
kuda me to moglo odvesti.
Osmijeh mi se vraća,
nećeš me prepoznati.
Kao na slobodi,
opet učim jesti, hodati....
Otkako te ne volim,
opet noću kiše moje...
Izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka maše...
Prazno mi je, ali lakše...
Otkako te ne želim.
PItao sam ljude?
''Koliko će to trajati?''
''Može li se umrijeti'''
''Hoću li se poslije kajati?''
Gnjavio sam ljude,
pravio sam paniku.
Prejako je svjetlo...
Samo da se oči naviknu...
Otkako te ne volim,
opet noću kiše moje...
Izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka maše...
Prazno mi je, ali lakše...
Otkako te ne želim.
Otkako te ne volim.
''OVDJE SAM SKRETAO''
Ovdje sam skretao
onih čudesnih dana
drugi semafor lijevo
na putu Zagreb - Ljubljana
Vozio sam k tebi
pijano, bezglavo
sad mi se srce stisne,
ali nastavim pravo.
Ovdje sam skretao
do posuđenog stana
drugo skretanje lijevo
na putu Zagreb - Ljubljana
Vozio sam k tebi
vrijeme je jadno, čađavo
sad mi se srce stisne
ali nastavim pravo.
''PONOVO TI GOVORIM LJUBAVI MOJA''
Ponovo ti govorim ''ljubavi moja''
poslije putovanja i mog života pusta,
ljubavnu pjesmu ponovo ti pišem,
poslije pjesama iskustva.
Ponovo ti govori ''ljubavi moja''
onaj kom je bilo premalo da voli
ponovo je ovdje pred vratima tvojim
i ponovo spreman da se moli.
Ponovo ti govorim ''ljubavi moja''
a počeo sam sjajno da ponižavam i griješim
gotovo na kraju i gotovo mudrac
na početku tu sam da se tješim.
Ponovo ti govorim ''ljubavi moja''
na obratnom putu pretvoren u ranu
poslije sedam mora i vlastite zemlje
došao sam umrijet' u tvom stanu.
Ponovo ti govorim ''ljubavi moja''
Negdje sam već bio, sad ostavljam sve to
da ti poslije sreće, hrabrosti i znanja
da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.
Ponovo ti govorim ''ljubavi moja''
poslije lošeg društva, sumnji, noćas stojim
sam pred tvojim licem, spreman da ti kažem
kao prvi puta opet: ''Ja te volim!''
''POSLIJE LJUBAVI''
Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede.
Poslije ljubavi
ostaju čaše s ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima.
Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini.
Poslije ljubavi
Ostaje sto u kavani
i začuđen pogled konobara što nas vidi s drugima.
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Poslije ljubavi
ostaje rečenica:
''Dobro izgledaš, ništa se nisi promijenila. Javi se ponekad-
imaš još moj broj.''
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali.
Poslije ljubavi
ostaju melodije s radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne šifre.
Ostaje tvoja strana postelje
i strah da će netko iznenada doći,
spuštena slušalica ka dse javi nečiji tuđi glas
hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi
ostaje rečenica: ''Ja ću prva u kupatilo''
i odgovor: ''Zar nećemo zajedno?''
''Ovaj put ne.''
Poslije ljubavi
ostaju saučesnici.
Čuvari tajne koja nije više tajna.
Ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama
prepune pepeljare i prazno srce.
Navika da se pale dvije cigarete istovremeno
Fotografije snimljene u prolazu
Zagubljene ukosnice
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjećarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi
ne ostaje ništa.
''PRIČAO BIH TI O SEBI''
Pričao bih ti o sebi
kad su hladne noći duge.
Toliko je tog u meni-
slušao sam vječno druge.
Pričao bih ti o sebi-
vinom te i bolom trujem,
a ti se ko u snu smiješiš;
što od tebe da očekujem kad si i ti,
ko i sve druge - slučajno pored mene.
Ne vjeruju ništa
tvoje oči zaljubljene
kad si i ti samo noćni putnik
to daleko svjetlo prati.
Svatko priča svoju priču-
tko će koga saslušati.
Pričao bih ti o sebi
što se ne zna, što se ne smije.
Ti si bila prevarena-
lagale su moje pjesme.
Pričao bih ti o sebi
ali noć se bliži kraju.
Opet će nas naći jutro,
u šutnji i zagrljaju.
''SVE ŠTO ZNAŠ O MENI''
Ono sve što znaš o meni
To je stvarno tako malo
U dv'je riječi sve bi stalo
Kada pričala bi ti.
Ono sve što znaš o meni
To i drugi ljudi znaju
Što mi ruku samo daju
Il' na pozdrav mahnu tek.
Neznam dal' dan će doći
Kad ćemo sami ostati
Kad ćemo dugo pričati
Jedno drugom sav život svoj.
Jer ono sve što znaš o meni
To je samo stara priča
Ja sam jedan od mladića
Koje viđaš svaki dan.
''TAKVIM SJAJEM M0ŽE SJATI''
Takvim sjajem može sjati,
ono što je prošlost sad.
Što ne može da se vrati,
što je bilo ko zna kad.
Ljubav naša ranih ljeta
za oboje bješe jad.
Sad je prava, sad je sveta,
kada više nisam mlad.
Otkriva mi svoju tajnu
i zločinac - starac sijed:
Imao sam prošlost sjajnu,
ganjao me čitav svijet.
Počast se na kraju primi.
Ide vrijeme, bije sat.
Pobjedom se poslije čini
izgubljeni neki rat.
Ove bitke, ove rane
otkrit će ljepotu svu.
Kada budu stvari davne,
kad ne budu više tu.
Ova jutra što te muče
pružit će i tebi sve.
Kada sutra bude jučer,
a ti budeš tko zna gdje.
Uzalud od ove nocći
tražiš da ti nešto da.
Jer najprije mora proći
da se od nje nešto zna.
Pravim sjajem može sjati
ono što je prošlost sad.
Što ne može da se vrati,
što je bilo ko zna kad.
''VRAĆAM SE''
Ona duga putovanja,
dani rasuti u snijegu;
zar je srcu sve to trebalo da shvati?
Ovo mi more vise znaci.
Ti ce mi ljudi vise dati.
Oni gradovi daleki jos se dalji danas cine.
Niti zvijezde nisu bile tako sjajne.
Sume su pute svoje skrile,
a dvorci cuvali su tajne
i od nas.
Vracam se tu,
da ti kazem - ovo sunce nek mi sja.
Vracam se tu,
to su luke iz mog sna.
Vracam se tu,
na toj zemlji gradim dom.
Vracam se tu,
sve cu dijeliti sa njom.
Dok smo trazili svoj dio,
dio srece, dio snova,
dok smo slijedili te ljubavi iz bajke,
zvalo me more svake noci
i blage oci moje majke.
Mozda posli bismo dalje,
da se ne vratimo nikad,
ali dobro su nas cuvali ti lanci.
Za toplu obalu djetinjstva bili smo vezani ko camci,
zivot sav.
Vracam se...
- 14:06 -
