al to je tako, sve prave ljubavi su tužne

Prije nego se počnem pakirati pred petu selidbu, želim još napisati par rečenica o njemu. On... on ima jako puno mana. Tvrdoglavost, umišljenost. Voli pametovati i gurati nos u tuđe stvari. Ponosan je kad ne treba biti i voli protestirati. Neuredan je, ljubomoran, neodgovoran i nema baš neki smisao za humor. Nije najbolja osoba koju sam upoznala, ali je ona koju najviše volim.
Uvijek se čmrljio na to što mu nikad nisam poklonila svoj crtež ili odvela ga negdje. Žao mi je što ne zna da buduću izložbu posvećujem njemu i da ću to svima dati do znanja, makar svi znaju kako sam se i koliko loše osjećala zbog njega. Žao mi je što ne zna da sam s njim imala puno veće planove od običnog putovanja na kakav izlet. Žao mi je što mi nedostaje.

Nitko ga nije volio. Moji prijateljima je bio posebno odbojan, a obitelj mi je praktički branila da budem s njim. No, ja sam ga voljela. Bila sam spremna otpisati sve zbog njega. Obitelj. I prijatelje. S nekima sam prekidala komunikaciju, zbog njega. S nekima sam se svađala, zbog njega. Svoju obitelj, starije, nisam slušala... jer sam voljela njega.
Imam sreće što je moja obitelj sada jedina uz mene, dok njega nema. Prijatelji su se promijenili, ali i oni novi su sada tu - umjesto njega.

Htjela sam ga voditi u Švcirasku jer sam i teti pisala o njemu; kako sam ponosna na njega iako ove godine nije uspio upisati GSoC. Pisala sam joj o tim informatičkim stvarima jer ima sina informatičara, pa se mogla malo i razumjeti u to.
Htjela sam otputovati s njim negdje ove godine. Vjerojatno bi sada i bili negdje da me nije ostavio.

Vjerojatno bi sada i bili negdje, postojali bi, da me nije prestao voljeti.

Ne nisi ti kriv sto si u blizini bio tako daleko
Mada cisto sunjam da ces ikom biti blizi
Ti stvarno nemas nikakve veze sa tim
Sto vise nikom ne dam da mi se tako priblizi…

Da, donosio si stvari koje me vesele
Valjda svak dobije ono sto zasluzi
Dobro si znao sto me raduje
Ali nikad ono sto me rastuzi…

Sta me sad pitas sta mi je
Sto nisi pitao ranije
Sto nisi gledao znakove kraj puta
Sad vise nisam ni tuzna ni ljuta
Svejedno je...
Sta me sad pitas kako si lopove moje mladosti
Puno sam bolje od kad te nema
Al sam i dalje nesretna zena
Sretno ti
Moja bivsa radosti…

Mili moj svaka povijest se ponavlja
Pitam se sto nisam starije slusala
Nego sam krenula u krivom smjeru
Opet sam bila nekom samo orden na reveru…

Al to je tako sve prave ljubavi su tuzne
Kako je tek onima koji nisu prave bile
Necu te kleti i nista ruzno zeljeti
Al nista lijepo na tebe nece me sjecati…

Sta me sad pitas sta mi je
Sto nisi pitao ranije
Sto nisi gledao znakove kraj puta
Sad vise nisam ni tuzna ni ljuta
Svejedno je
Sta me sad pitas kako si lopove moje mladosti
Puno sam bolje od kad te nema
Al sam I dalje nesretna zena
Sretno ti
Moja bivsa radosti
Sretno ti moja bivsa ljubavi
Sretno ti
I zivio…

Danas kad sam ga vidjela, bila sam sretna. Bila sam sretna. Bila sam sretna.
Mislila sam da ću puknuti od sreće. Glupača.
Pozvao me na čaj i stvarno je mislio da ći ići. Sigurno me mislio omotati oko malog prsta. Da nije bilo Silvije, otišla bi s njim. Glupača. Sigurna sam da bi otišla s njim jer to mi je najveća želja, ali ne smijem. Ne smijem si dopusiti nove suze, nova razočaranja, nove 'nade'. Ne smijem vjerovati da dolazi pred mene jer mu je stalo. Jer vjerojatno nije. Vjerojatno me zapravo želi zgaziti na način da mi bude što bliži.
Ljubavi, žao mi je.


Koja sam ja glupača.

Ti više nikad nećeš doć'.

najbolja laž je ona koja je najbliže istini

Opet je došlo vrijeme kad se nakon osam sati posla zabijem u svoja četiri zida i gledam ljubiće. Koliko god oni bili bajkoviti, meni djeluju kao jedini stvari filmovi ikad napravljeni. Onako, realni, a najdraži mi postanu ako se nasmijem i zaplačem u isto vrijeme na određenu scenu. Jučer sam pogledala 'If only' i danas objašnjavala na poslu kako su mi oči natečene jer sam se probudila u suzama. Što je i istina, ali ne potpuna. Cmizdrila sam na film kao nikad prije. Najteže mi je pala scena kad su glavni glumci ležali u kolibi, negdje na vrhu Engleske, zagrljeni i sretni. Najteže sam prošla preko te scene jer me podsjetila kako sam ležala s njim na vrhu Karlovca. Točnije, ležali smo na hladnoj travi na starom gradu, tad već daleko jedno od drugog, ali toliko blizu da me u prsima počelo boljeti što ga više neću vidjeti i što mi jedino ostaju takva sjećanja.

Danas ću pogledati 'A walk to remember'. Znam, samu sebe gušim i kako bi kolega s posla rekao, radim si nesreću, ali to su takvi moji trenuci u kojima se volim ponekad izgubiti. Volim sjesti i plakati, volim se ponekad osjećati tužno. Rekao mi je otac da od plakanja nikad ništa, a ja mislim suprotno. Mislim kako jedino tako mogu izbaciti sve što držim u sebi. Jedino tako mogu dio po dio složiti svoj um i srce kakvo je bilo i prije.

Iako želim, nikad ga neću zaboraviti.

ovakotezelimpoljubiti.jpg

Sjedim u polumraku, osluškujem bojler koji grije vodu za tuširanje, u ustima mi okus kave još od podneva i mislim na njega. Razmišljam o tome kako ga sve češće sanjam makar mi je sve dalji; razmišljam o zadnjim riječima koje mi je rekao; razmišljam o prošlom životu. Svaki svoj dio života bila sam sprema promijeniti isponova, zbog njega i za njega. Sve svoje atome sam mu dala na poklon da ih oblikuje po vlastitoj želji. Dala sam mu sebe, dala sam mu sve.
Zvuk bojlera je utihnuo, a moje misli nastavile teći kao i život poslije njega.
Sjedim sama u polumraku, sada mi ostaje samo šum ventilatora i moje vlastito tipkanje u prazno. Vidim da su mi stakla na naočalama zaprljana ali i dalje uspijevam probiti svoj pogled. Heh. Sjetih se kako sam mu stala na naočale. Iskreno mi je bilo žao makar to možda nije doživio toliko koliko je trebao. Jednostavno ih nisam vidjela, dok sam kao muha bez glave skakala pokraj njega.
Skrenule su mi misli na sex. Osjećala sam se poželjno svaki put. Osjećala sam se voljeno, svaki put. To nije bio samo čisti sex, a kad je i bio, bilo je to puno više. Njegove ruke još i sada osjećam, liježem s njima u krevet i budim se.

Napravila sam greške, napravio ih je i on. Griješili smo kao ljudi, mladi ljudi koji ne znaju još što sa svojim životom, koji se bore preživjeti dan. Griješili smo kao ljubavnici. Onako kako oni znaju, kroz sumnju i strah, kroz ljubav i bol. Griješili smo kao prijatelji. Na način da smo si odmah opraštali.
Nakon drugog početka sam se bojala više nego ikada. Sada... sada smo samo stranci gdje čežnja više ne igra ulogu. No, možda bolje da ti nešto nedostaje nego da bude previše. Ili samo isponova samu sebe zavaravam.
Volim ga. Volim njegove glupe viceve kojima se nikada nisam smijala ako bi rekao da je vic. Volim njegovu neopranu dugu kosu. Volim njegove krive naočale. Volim njegovu nejednoliku bradu. Volim svake njegove suze. Njegovu kožnu izlizanu jaknu i njegove marte. Njegov neuredan stol. Njegov uništen naslonjač za zglob. Njegovu posteljinu koju je rijetko mijenjao. Njegove crteže koji mi i sada vise iznad radnog stola. Široke hlače. Flekavu trenirku. Poveći trbuh. Ojačane ruke. Volim njegov način brzog ispijanja nesscafea. Srkanje čaja. Volim njegove tanke usne, pogotovo gornju koja je malo izbočena. Volim album 'kosazakath'. Njegov savršen oblik obrva; obožavam ih. Njegove znamenkice na licu. Mitesere koje ne voli. Svaku fotografiju koju je ona napravio ili moju fotografiju njega. Njegov najbolji kišobran volim. Volim trenutak kad mi je poklonio hard disk spakiran u kutiji od tenisica. Makar sam se svaki put ljutila na njega, obožavala sam kad bi na moja dvojbena pitanja odgovarao s 'da'. I kad je u filmu Stardust promijenio titlove. Njegove priče o svemiru volim. Priče za laku noć koje mi je pričao.
Volim ono kad je u menzi okrenuo pun tanjur sarme naopak iz protesta. To je bio tako djetinjast potez, ali to je bio on.
Još uvijek volim kako me zvao svojom Oliverom. I kako je bio ljubomoran na mene jer mu je bilo stalo. Njegovo zaokruženo ime, poljubce, dodire... sve mi nedostaje. Svaki dio nas.
Nikad ne bi otišla na kavu s njim da sam znala da će ovako završiti ta priča; ovako da sjedim sama, okružena možda većim problemima nego što je on sada i plakati za osjećajima kojima sam vladala, za trenucima s njim.

Svjesna sam da sam pogriješila, nisam na vrijeme vidjela kakvu osobu imam kraj sebe. Nisam znala cijeniti njegovu ljubav dovoljno i to nas je ubilo. Želim da mi oprosti, barem jednog dana... i da zna da ga volim i da sam ga jedinog voljela.