sve ofcine livade...
28.07.2005., četvrtak
-> mene nema...mene nema
|
* (post samo da pojasnim pepeljarovu opservaciju) da, već vidim...postajem jedna od onih koji za svoje propuste uvijek nađu neku ispriku. jebiga. više nije izvlačenje u pitanju. nema me. ljudi su me mjesecima zajebavali da sam baksuz. ne bez razloga. imala sam taj super plan...kako složiti to dugo ljeto...bez obaveza...sa pravim ljudima...sa divnim mjestima... toplim morima i dalekim otocima...mekim plažama i tamnim šumarcima...sve sam dogovorila još u petom mjesecu...ideju počela nadograđivati u šestom...onako, veselila sam se. baš jesam. radila sam ko konjina i sad nekako...mogu uživati, kaj ne?! ne. imala sam taj super plan...pa me počela boljeti glava...pa sam gutala voltarene...jednom se i ojače zapila ...glava je bolila konstantno...manje ili više...pa mi je postajalo slabo...pa mi se nije dalo jesti.. pa sam dane provodila u krevetu...navečer bih se jedva izvukla i izašla...''da, niski tlak...da prokleto vrijeme''...proći će čim dođe normalno vrijeme, ne?! ne. imala sam taj super plan...sad imam samo mononukleozu. jebenu mononukleozu. imam i svoj krevet. gotovo smo nerazdvojni. džabe želje za brzo ozdravljenje kad je put do njega popločan sa više tjedana...a put do normalne, neoštećene jetre sa više mjeseci. zapravo, uopće nisam trebala pisati gornja dva odlomčića...i skoro sve što imam reći svodi se na gaddem mono. i na to što sam hepi da si tu negdje...možda ne vidiš, al nasmješim se kad te čujem. |
- 13:52 - Komentari (8) - Isprintaj - #
12.07.2005., utorak
-> svi znamo da ne trebam naslov...dakle,...
|
''When heroes go down ... Man or woman revealed Do you show any kind of mercy ... On the battlefield?'' što više dana prođe, svaki put mi bude teže skucati par suvislih...ili mojih nesuvislih...za ovo nešto... čemu nit naslov više nisam u stanju smislit. ne znam zasto je tomu tako. zašto vise ne znam misliti kao prije, biti gunđava i nezadovoljna...zašto sad, najednoć, imam ova č i ć sa ponekim š i ž umjesto onih starih, golih...kojima nije bilo bitno jesu li kvačice uz njih ili ne. da, poglupila sam...da, rekla sam da samo gledam i trepcem...da, smjeskam se :D takozvano ''trep-trep'' stanje - ma nema frke, prepravit cu tih 5-6 stvarcica u seminaru, predat ga...ma nije bed... - predajem ga prepravljenog. da, greske...da svih tih 5-6 kardinalnih ostavljam. nesvjesno idem u desnu traku...moram propustit tramvaj, i ovaj do mene je stao - kočim refleksno. u zadnji čas. blago čuđenje zašto stišćem gas kad želim kočiti...netko s vozačkom od 7 godina. svašta. kaj nije u redu sa ovim prokletim piletom?!već 2 minute pilim to meso po tanjuru, pa nikako odrezat - dušo, ti si skroz zaljubljena...držiš nož naopačke! (copy by mama) i uz sve to...heroji su pali. svih 5 zadnjih. ''malih''. slatkih. ispitića. neobjašnjivo kako...još samo diploma...još samo to...a onda mogu kao ofčica iz današnje epizode ''american-funniest-video'' trčat za ostalima, bez da gledam (uz trep-trep sigurno necu)...i zviznut u neki hrast. netko možda na meni osvoji 100 000 $ :) |
- 21:47 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
svi smo mi ponekad ofce (?!)
Mejlanje
ak zelite podijeliti svoja 'ofcaiskustva', slobodno se javite na ofcaonline@net.hr ne postojim. izgubljena sam u masi, a mislila sam da sam jedina. ne, duso, nisi jedina...nego 1 od 5 ofcica koje se ovdje pojavljuju...nesto poput borga...nesto poput 7 od 9...al ipak mnogo, mnogo dalje od nje. ne vjerujte onom sto vidite o sebi...jer mozda to niste vi. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||