U zoru,
u Crkvenom Boku,
gdje se stara Sava spaja sa nebom što zeleni,
moja stara baka pripušta cestu u avliju,
i razmetljive pjetlove po njoj da fijuču,
kao carski satovi.
Ona ne pita vrijeme,nit jutro odgovora daje,
samo krši ruke i razdijeljuje na sve četri strane svoje avlije.
A ureza sa tih dlanova ima na poljima,gore na kukuruzištu,
u virovima rijeke,na sporednim putevima ponajviše..
i posvuda dokle Bok spaja razdaljine
muklih magli sa ljudskim dušama.
I jedino jorgovani,i bunar stari,i polja
poznaju njezinu muku,
i jedini znaju,kako drugčije,nego u tišini,
dati utješnih riječi.I samo njima ona vjeruje,
nit ljudima,nit onom bogu što je valjda gleda odozgora,
dok se šutljive vrbe uvlače
pod kožu odmaklog dana.
lipanj, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pjesme