petak, 14.03.2008.
Plav i celav u san tang xaio cu
U domovini vec i pticice na grani cvrkucu da je Ljubi stigao u Kinu. U Kini ne cvrkucu jer su emigrirale zbog zagadjenja ili poumirale zbog istog. Mislim da nisam do sada spomenula da se ovdje broje dani sa zagadjenjem zraka u granicama normalnog. Tako su se na kraju 2007. u mom selu ponosili s cak XXX dana sa cistim zrakom.
No, tema danasnje emisije nisu narodni obicaji nego Ljubi. Stigao je. 75% njegove prtljage je sacinjavala hrana za mene. Cak je i kruh donio, pa sam pocastila nepce nevidjenim delicijama poput sendvica s majonezom, sirom i vratinom. Ne znam kako su ga pustili u avion. A Rusi...
Prijatelji su se takodjer iskazali brojnim poklonima, te ce svi zauzvrat dobiti po kokosju nogicu ili vrat po zelji. To se inace kupuje u kineskim inacicama Krasa.
Lj je hranjen kineskom hranom i svidja mu se. Sinoc je bio odveden u birtiju pa na karaoke. U birtiji je upoznao je kineskog policajca i kinesku stjuardesu. Htio je pricati s njom, al ona zna samo 'fasten your seatbelt'. Pjevala sam Celine Dion. Karaoke masina mi se smijala.
Lj hoce sam dodati svoje impresije, pa evo mu...
Urbi et orbi - ziv sam!
Prva sto sam primijetio i sto me je dosta iznenadilo (makar je to bilo logicno za ocekivati) je da je okolo jaaako puno kineza (ili ostalih kosoookih nacija) i da sam u velikoj manjini. Kada kazem ja, mislim na visokog plavookog i plavokosog bijelca. I kod njih je u redu buljiti. Pa spojite te dvije cinjenice i dodite do zakljucka. Malo o putu - iz Beograda do Moskve letio Tupoljevim, dalje Boingom. Boing je curica za Tupoljev, sto ruska ruka napravi to nista ne moze unistiti. Na Moskovskom aerodromu vidio prvi put gospodu sa cijelim gornjim redom zlatnih zuba. I pokojim donjim. Steta sto obicaj nestaje, izraz "osmijeh zlata vrijedan" bi bio puno smisleniji.
Kinezi su praktican narod. Jamacno vec znate da vole kombinirati tuseve i wce tako da je sve lako oprati. Vrlo zgodan obicaj je i da mala djeca nemaju ekoloski stetne pelene koje stalno treba mijenjati vec imaju razrezane hlace od naprijed do natrag. Kada dijete osjeti potrebu ono cucne. Kada cucne, nesto i ostavi. Dijete cisto, mama sretna. Dijete takvo sjedi svuda. Dijete tako trci po zimi. Mislim da su muski kinezi manje obdareni upravo zbog tog obicaja. Zimi se sve stisne, slabija je cirkulacija, frka.
---dugo smo razmisljali smije li ovo na internet, valjda nas uskok nece zaskociti
Takoder vrlo vole pakiranja. Svaka jabuka na hrpi ima svoju kosuljicu. Svaka naranca. Svaka mandarina, kiwi i mango. Svaka jagoda. Dobro, jagoda ne. Svaka rola wc papira u pakiranju.
Malo o prometu. Mi smo curice prema njima, stvarno curice. Puno koriste trubu. Trubom upozoravaju da ce ici ravno. Trubom upozoravaju da ce skrenuti desno. Necete vjerovati, ali i lijevo skretanje najavljuju na isti nacin. Ako idete cestom i iza vas dolazi biciklist i potrubi, NE smijete im se skloniti jer cete ih zbuniti. Vi drzite svoj smjer skretanja a oni vas zaobilaze. I nitko se ne dere na nikoga niti koriste trubu ljutito. Cesto voze po crti koja odvaja trake. To ne znam zasto rade. Valjda da se lakse prestroje.
Za kraj, opis jucerasnjeg izlaska. Bili ja, lj i Milos u kaficu, dolje ziva muzika, gore mi sa jos 7 kineza (4 decka, stjuardese i 1 cura). Engleski uce svi, razumije ga 50%, prica ga 15%. Sjedimo za stolom, iza nas televizor (televizori svuda, u busevima, taksijima, kod svakog stola u kaficu, dok cekas lift), ispred na stolu puno piva i kockica. Zasto kockice? Kinezi obozavaju igre za pice sa kockicama, svaka birtija ih ima.
Super nacin za napiti djevojke. Morao eksati casu pive a kako je piva kod njih do 3% alkohola, bio sam faca. Nakon puno igara i jos vise piva, otisli smo u neku zgradu koja izvana izgleda kao hotel. Udemo u predvorje koji isto izgleda kao hotelsko predvorje. Djevojka u hotelskoj uniformi nas doceka iza pulta koji izgleda kao hotelski. Nas osobni dvorjanin nas povede kroz hodnike koji izgledaju kao da su od hotela jer svakih 2-3 metra imaju nova vrata. Jedna od tih vrata su se otvorila za nas i iza njih se nalazio siroki niski stol stakleni, kozni kauci, stropno ogledalo i ogromna plazma. Na plazmi se je pocela previjati jedna oskudno odjevena kineskinja uz laganu glazbu. Ja sam zakljucio da cemo sada imati orgije pa sam se poceo skidati. Dosao sam do donje majice kada je netko izvadio mikrofon i poceo pjevati. Izvadili su jos jedan mikrofon. Onda sam shvatio da smo na karaokama. Obukao sam se. Steta. Cijeli hotel nije hotel nego sobe sa vrhunskom opremom za karaoke
