srijeda, 23.01.2008.
jela sam pizzu
koja je okusa skoro ko kod nas. i to rusi teorije o jeftinoci. 50-60kn srednja. al mora se tu i tamo. i jucer smo bili vani i pivo je bilo 14kn. srecom da nam se pridruzio kinez s poslovnim partnerom pa smo nakon dvi presli na ...firma placa.
evo vam slika menze da vidite da je tamo stvarno dzaba
i tamo di smo bili vani je bilo ravnookih. a i dobila sam malo objasnjenja o kinezima. dakle, oni nisu za birtije, pa nisu. jako su stedljivi pa to tumace kao bacanje para. mi (pijandure u domovini) smo valjda dosada popili bar po auto. uglavnom su sa sela pa moraju kupit stan u gradu. a i u dobi kojoj smo mi sada vec intenzivno razmisljaju o zenidbi a tesko ces ufatit zenu ako nemas stan i auto. tako da stede. i voze bicikle po biciklistickim stazama sirine 6m. sto bi se obad obradovao. kad jurnu opasniji su od auta. a nitko ne njeguje drevni obicaj prednosti pjesaka na pjesackom prelazu. nema sanse da stanu, sto prelazak preko 6 traka+2 biciklisticke cini iznimno zanimljivim iskustvom. biciklisti ne staju ni na crveno. a u svom tom metezu su najbezobrazniji autobusi koje cesto voze zenice od 150cm. jako drsko.
a to sta su svi sa sela rezultiralo je nemogucsnoscu da kupimo kartu za ikakvo putovanje tijekom spring festivala. pa cemo morati ostati u nasoj maloj provinciji zhejiang. srecom, velika je ko grcka pa cemo se valjda zabavit.
karte za vlak se prodaju 10 dana prije puta, pa ljudi vec cekaju u redovima. ipak mora milijarda ljudi migrirat. a kad pomislim kako se rjesavaju nase prometne guzve prije bozica...imotski uvede 2 extra busa za-st i problem rijesen.
jucer sam upoznala tipa koji je odasvud, a u hangzhou zivi godinu dana. prvi put je bio tu prije 7 godina i tada su na ulicama bili taxiji, konji i bicikli. skoro nije bilo osobnih automobila, pa im je zaista bilo tesko steci prometnu kulturu. prestrojava se na skretanjima po principu 'ko prvi njegova traka'. a imaju i elevated highway sto smatraju iznimno dobrim rjesenjem pa raskrsca cesto izgledaju ovako:
cesto smo se znali zajebavat na temu 'koliko stane kineza na m2' i svaki dan se iznova iznenadim. liftovi u firmi imaju kapacitet po 1000 kg ili 13 ljudi sto pretpostavlja prosjecnu tezinu 76.9kg po osobi. stane ih 17. a hoce i osamnaesti. ja ne dam. jos imaju tv kraj lifta i sam mozes birat program, pa ne znam sta je problem pricekat sekund. ima 4 lifta.
u autobus ih se nagura valjda vise nego nas u tri. i hoce ih jos uc. i bas budu razocarani sto trebaju par minuta pricekat sljedeci. ja jucer usla tek u treci.
nisam jos lamentirala o hrani. malo me je proslo. valjda se mirim sa situacijom. postoji reklama (koju nisam vidila, al je dojmila vidioce) za nove, posebno ukusne soft shell kornjace. da, i njih jedu. mos ih kupit u marketu u mrezici. izgledaju zivahno. mozda i jesu. i tako u toj reklami (nevelika) sretna obitelj blaguje i sretno i nasmjeseno (jedino) dijete zagrize kornjacu i oblizuje se jer je to nova, ukusna soft shell kornjaca. ogavno. i sismise jedu, al ne reklamiraju. nisam odavno vidila ni psa sto je motao oko zgrade...
tema danasnje emisije je grijanje. dakle hladno je ko kod nas, ali je razlika sto se ovdje ne moze nista zagrijat. razlog tome je sto se nalazimo juzno od rijeke yangze. a drug mao je odlucio da juzno od rijeke ne treba grijanje. cak i vlak gasi grijanje kad je predje. tome su arhitekti doskocili konstruiranjem zidova sumljive debljine te upotrebom jednostrukog stakla na prozorima tako da se grijanje tesko primjenjuje i naknadno. postujemo direktive druga maa.
nastavak slijedi...doslo je pivo. i prijatelj. cao.
btw imam skajp ako to sta kome znaci
