dan 44 i 45 - terasa
Ne kaže se uzalud šećer na kraju. Stvarno smo presretni da i mi to možemo reći, doduše pred sam kraj, ali doživljaj Mljeta u ovakvom aranžmanu daje nam za pravo tako se izraziti. Malo što može to nadmašiti. Prekrasna Vila Jezero na samom kraju velikog jezera NP-a izgrađena 1935, s ogromnom terasom s koje puca bajkovit pogled bila je naš dom zadnja tri dana.
The “terasa” mogla bi pričati takve priče koje sam siguran da ni najveći svjetski bestselleri ne bi mogli nadmašiti. Stekli smo nove prijatelje, iznimno zanimljive i životopisne. Iako smo imali razne planove poput iznajmljivanja bicikala, skutera ili auta i zujanja po otoku, nismo se makli daleko od terase. Niti prvu večer, niti drugi dan, ali niti danas. Eventualno ako tko ide do dućana ili lagana šetnja bližom okolicom. Osim Tonina koji se dokazao kao iznimno srdačan domaćin i velik čovjek dočekao nas je i njegov bratić Antonio, izuzetno zanimljiv lik, znanstvenik, genijalac i umjetnik! I također odličan domaćin. 
Cijela obitelj ubrzo nam se uvukla pod kožu, čak i njihovi prijatelji i gosti. Danas je stvarno bilo teško otići.
Sama ideja boravka u starinskoj vili na “jezeru” u srcu nacionalnog parka Mljet dovoljno je zadivljujuća, a ako tome dodaš da si gost (i ubrzo dio ekipe) tim izuzetno zanimljivim i dragim ljudima, e to je neprocijenjivo i ti se trenuci zauvijek pamte. Čak je i Khan imao prijateljicu Belu, bijelu labradoricu, s kojom je do iznemoglosti mogao skakati u more.
Cijeli dan se pričalo o nekoj divljači, nekoj mladoj divljoj svinjici, o domaćim njokima i kad su konačno otišli u nabavku po navedeno, nisu se vraćali satima. Jedan dućan (nije da ih ima više), pokoja birtija, poneki prijatelj, birtija ponovo, vjerojatno i opet dućan i tako redom, već se počelo mračiti a njih niotkud. Svakih sat vremena jave da će doći za 20 minuta i tako redom. Šime je krenuo s pripremama u nadi da će se pojaviti u pravom trenutku. Tako je i bilo.
Miris gulaša dominirao je toplm ljetnom večeri. Ali ne zadugo, jer je Tonijev brat Nini na roštilj počeo stavljati domaće sarajevske čevape koji su njihovi prijatelji netom donijeli. Ali to nije sve, pošto Antonijo ne jede meso, nabavio je svježe školjke kunjke i njegova buzara ispunila je mirisom i preostali dio legendarne terase. Kakva večer, kakvi prizori, kakvi mirisi, kakvo društvo...definitivno neočekivano, neplanirano i neponovljivo. Nadamo se da smo pogriješili s ovom zadnjom riječi u prethodnoj rečenici!
U ponoć je službeno počeo Ninijev rođendan pa mo brže bolje improvizirajući stavili jednu lučicu na mali Moto keks i zapjevali poznatu rođendansku pjesmicu. Nini je rastočio pjenušac i ubrzo se dio ekipe povukao na spavanac nakon napornog i teškog dana izležavanja na terasi, dok se drugi dio “kamenčićeve družine” (kako nas je zvao Antonio zbog naših ogrlica sa Škarde) okušavao u DJ vodama i proučavajući biografiju legendarne grupe Queen.
I danas je dan bio nalik prethodnom, od nekoliko jutarnjih kavi do izležavanja i premještanja stola na terasi kako se i hlad pomicao. I još bi voljeli puno takvih dana jednih nalik drugima, stvarno se ne bi bunili. Klara i Šime odvažili su se na razgledavanje okolice kajacima, ali težeg "posla" realno nije bilo.
Poslijepodne je prebrzo pokucalo na vrata i morali smo otići dalje na put, put do Odisejeve spilje.
Svi smo ušli unutra, čak je i gumenjak prošao, ali komarci su krenuli u pretposljednji boj na ovoj ekspediciji silovito svim snagama i bili smo primorani povući se van. Samo je Kovač hrabro ostao i odlučio u istoj prespavati. Sam. Dali smo mu jednu paštetu, samo je to tražio.
Mi smo se vratili gumenjakom u uvalu Sutmiholjska i napravili logor i skuhali klopicu. Uvala je prekrasna, sa svega par kuća i prekrasnim žalom. Odlučili smo otvoriti butelju Plavca malog s Visa, jer je večer toliko lijepa i posebna da nam je trebala kapljica da upotpuni sva naša čuvstva. Ne možemo vjerovati da je večeras predzadnja noć ove lude ekspedicije, ovog ludog putovanja. Previše je dojmova da bi ih mogli složiti. O tome ćemo morati razmišljati neki drugi dan, ili tjedan ili mjesec, sad je suludo ne prepustiti se ovom posebnom i dragocjenom trenutku.
Laku noć!