DAN 40 i 41
Lastovo, naš najudaljeniji i najizoliraniji naseljeni otok, idealna je destinacija za svakoga željnog pravog odmora. Kao nekakav slijepi putnik izvire iz mora, prkoseći vremenu i globalnim promjenama.
Prvi dan na Lastovu proveli smo odmarajući se i uživajući u blagodatima skrivenih uvala. Posebnost Lastova je što je glavno naselje zbog konfiguracije otoka i nesigurnih prilika u povijesti okrenuto prema unutrašnjosti i čini zanimljivu amfiteatralnu vizuru samoga mjesta. Upravo te stare kamene kuće i njihov razmještaj očaravaju svakoga tko se zatekne na Lastovu. Prekrasno je i malo mjestašce podno Lastova – Lučica. Stare ribarske kuće danas su pretvorene u atraktivne vikendice.
Dan na ovom čarobnom otoku brzo prođe, a riječima, slikama i ovim blogom nemoguće je prenijeti što točno proživljavamo, ne samo na ovom otoku nego tijekom cijelog putovanja. Teško je dočarati kakav je to osjećaj prkositi prirodi i voziti po velikim valovima, upoznavati najskrivenije otočke uvale, prekrasne ljude, voziti kajak u cik zore, po mjesečini... Previše je stvari koje ne možemo prenijeti drugima na što zorniji način – što zbog nedostatka vremena, što zbog naše smanjene spisateljske kompetencije. :) Ali trudimo se.
Večer smo završili u Zaklopatici, jedinoj zaštićenoj uvali na sjevernoj strani otoka i raju za nautičare željne dobre hrane. Marko, jedan od najvećih zaljubljenika i poznavatelja otoka, omogućio nam je nezaboravnu hranu u restoranu Augusta Insulae. Jeli smo najbolju musaku ikada, brudet od škrpina, kozice na ražnjiću i jednu pomalo čudnu, ali ukusnu juhu s palentom.
Nakon dana odmora trebalo je prebaciti kajake do Skrivene luke. Kao i ostala mjesta na Lastovu, i Skrivena luka odiše mirom i tišinom – i po danu, i po noći. Mjesto nadgleda svjetionik Struga s kojeg seže prekrasan pogled na otok. Općenito nas oduševljava pozitivan učinak izoliranosti otoka. Lastovo ne karakterizira turistička prenapućenost. Osjećamo se kao jedini neznanci među domaćim pukom.
Na putu prema Skrivenoj luci prošli smo kroz Pasadur i odlučili (naravno, kajacima) posjetiti vojni tunel.
Nakon kratkotrajnog razgledavanja nastavili smo kajacima južnom stranom otoka koja je, zbog isturena položaja otoka, bila vojno iskorištena. Nošeni maestralom stigli smo do Portorusa (tako domaći zovu Skrivenu luku). Odlučili smo stati podno Struge i javiti se svjetioničaru Juri Kvinti i njegovoj obitelji.
Nastavili smo veslati duboko u uvalu gdje smo na sigurnom ostavili kajake. Stali smo još u kampu Skrivena i lagano krenuli pješke prema Lastovu jer nas je čekala službeno zadnja fešta Otočne Odiseje. Da bismo bili brži, odlučili smo stopirati. Pokupili su nas autom Australka i Britanac. Počeli smo razgovarati o otoku i preporučili smo im što treba vidjeti, na što je Australka odgovorila kako čeka večerašnju feštu da vidi hrvatskog MasterChefa (u Australiji show je iznimno popularan). Ugodno se iznenadila kad je shvatila da vozi upravo Šimu! :)
Fešta je ispunila sva očekivanja. Jedini minus je bio što je pripremljeni crni rižoto od sipa doslovno nestao u trenu, isto kao i tjestenina sa šugom od pomidora, kozica i jaja od ježinaca.
Organizatori vjerojatno nisu očekivali tako velik odaziv gostiju. Ali nedostatak porcija rižota nadomjestio je tradicionalni ples folklora i maškara te DJ koji je svojim izborom glazbe izmamio ljude željne čagice. Ni mi se nismo ustručavali. Škić je bio posebno kreativan i pokazao zavidne plesačke sposobnosti. Odlično je bilo vidjeti kako baca čagicu s dvadesetak Talijana uz taktove remiksirane verzije pjesme Duck Souce s pamtljivim izjavama Zdravka Mamića i njegova proklinjanja novinara iz 2010. :)
Posebno nam je bilo drago vidjeti i spomenutog svjetioničara i njegovu suprugu Nadu koja se pohvalila kako ju je Kvinta ove godine prvi put izveo u selo! Želimo im još puno izlazaka u civilizaciju. :)
Plesom smo zaključili zadnju feštu i napravili uvod u preostalih šest dana ekspedicije. Slijedi Mljet!