DAN 18, Telašćica.. :)
Tijekom Danas Baš Dolazak Nešto Ulovio Dosta Laku
ekspedicije stalno uočavamo propuste i manjkavosti te ih pokušavamo usavršiti i
ukloniti. Iznimno je bitno rano startati što i nije svaki put moguće. Puno je
stvari za pospremiti i napraviti nešto za jesti. Sunce je nemilosrdno i ne bira žrtve. Danas smo Marko i ja
komentirali koliko je ujutro teško veslati. Osjećaj je kao da je tvoje tijelo
nepodmazana mašina koja škripi i cvili dok se ne razradi. Nakon nekih pola sata
organizam se uhoda i nakon toga je ostalo samo automatika.
smo cijelo veslanje obavili do podne. Trebalo
nam je oko četiri sata da od Ždrelca na Pašmanu preko otoka Sita i Kurbe male, kroz
prolaz malu Proversu, stignemo u uvalu Mir PP Telašćica. Divan je osjećaj
odraditi zacrtanu rutu kroz jutro tako da nam ostane ostatak dana za pručavanje
zanimljivosti i zasluženi odmor. Dok smo neumorno veslali prema Telašćici,
ostatak ekipe je otišao nabaviti potrebnu hranu i gorivo jer nam predstoji
“surova divljina” kornatskog arhipelaga. Po četvrti put posjetili su nas naši najvjerniji
fanovi Silvač i Foxy. Došli su prvo na
Silbu, na legendarnu i neponovljivu feštu, zajedno su s nama išli do Šimuna te
su tamo ostali. Ponovno su došli na Iž s Klarom, te su danas dopješačili od
Saharuna do Telaščice, dio s autostopom, a dio pješice po najjačem suncu.
Odlični su, to su naši geografi, puni energije i dobre volje. Nadamo se da će
nas još koji put “zaskočiti”.
se veselimo Kornatima. Osim što želimo posjetiti što više otočića životopisnih
imena, želja nam je i otići do mjesta gdje je sniman kultni film “Conan
Barbarin”. I nazdraviti na tom mjestu u njegovo ime!
u Telašćicu bio je pomalo šokantan jer, iskreno, nismo očekivali toliku
količinu turista. Nekako smo se navikli na tišinu i mir, kad ovdje totalni kaos
i stampedo. Primio nas je direktor parka Božidar Puhov i toj kaotičnoj i
užurbanoj vrevi, napornijoj nego u predvečer u Novalji, dao jedn mir i logiku.
Vrlo je smiješan i duhovit, u pozitivnom smislu, također je skroman ali ponosan
na svoj rad u parku zadnjih deset godina. Pričao nam je razne dogodovštine, od
požara do hitnih intervencija, od povijesti razilaženja saljana i murterana,
raznih teorija i legendi ali i onih stvari koje nisu za ovaj blog. Svakako
jedna iznimno pozitivna i jaka ličnost. Nakon što nas je napustio radi
neobičnih (ali istinitih i opravdanih) dužnosti i obaveza ostali smo kljucati u
hladu i čekati da gomila ode. Božo je također napomenuo kako ovo sad nije ništa
s ovih 10ak brodova, kaže kako je u osmom i do pedesetak njih. Ne želimo
svjedočiti tom prizoru niti biti u blizini.
iza 17 h brodovi s turistima napustili su porat i vratio se sklad i mir. Tu tišinu iskoristili smo za razgledavanje
jezera Mir, slanog jezera u kojem je moguće pronaći jegulje i koji je sam po
sebi jedan oblik krškog fenomena zbog poroznog vapnenca i blizine mora. Kad se
sunce smirilo oko 6 i kad smo pojeli odličnu pizzu u restoranu Mir (bolja nego
pola zagrebačkih) popeli smo se na veličanstvene strmce (klifovi su pogrešan
naziv) s kojih puca pogleda prema Kornatima i svjetioniku Sestrice. To je
definitivno bio jedan od onih “the moments”-a, baš klišej, ali zaista smo se
porazbacali po proplanku i satima čilali i blejali u daljinu. Svako u svojim
mislima ali sam siguran da ih se moglo svesti na zajednički nazivnik. Kada je debelo
zašlo i naznačilo kraj jednog dugog i teškog dana s bajkovitim završetkom
morali smo nazad do restorana radi logistike (struja i stvari).
nas je umor, a mi smo “ulovili” saljski recept za srdele na ražnju i saznali da
na taj način ostanu sočne i pune “toča”. Jedan djelatnik, šef nadzornika PPTa iz Salija, Goran Milin, započeo je priču o hrani i običajima Sali općenito.
Podsjetio nas je koliko smo propustili neposjetivši Sali i što nismo uspjeli
organizirati show. Njihova legendarna fešta “Saljske užance” koja se održava
drugi vikend u osmom obuhvaća trke tovarov, tovareću mužiku, srdele, koje se
love noćima, brudete i pregršt dobre zabave. Stvarno nam je žao da nismo mogli
na našoj ruti uloviti taj događaj.
nas brine vrijeme za predstojeće dane. Zovu pogoršanje vremena, olujnu buru
barem tri dana, kišu i zahlađenje. Nije nam svejedno. Strah nas je da nećemo
izgubiti raspored. Sutra je na rasporedu otok Kornat i spremanje delicija u
uvali Šipnata. Doći će neplanski još naših dobrih prijatelja, kako iz Zagreba
tako i iz Slovenije. Možda ni ne bude loše da nas bura zarobi na dan dva...
noć!