Odgoj s osmijehom

Kažu da se u Hrvatskoj razvodi svaki četvrti brak, a pitanje je koliko su zadovoljni partneri i u onim brakovima koji ostaju zajedno.

Dr. William Glasser govori upravo o braku i bračnoj sreći / nesreći u knjizi: „Naći se i ostati zajedno“.
Za sve one koji žele biti sretni u braku, evo dijelić knjige....

„Bračni je odnos, sam po sebi, glavni izvor nesreće. Nema ni jednog drugog odnosa koji pokušava zatvoriti zajedno živote dvoje odraslih ljudi, koji možda znaju vrlo malo jedno o drugom, bez obzira na činjenicu što se seksualno privlače. Brak traži od partnera više nego bilo koji drugi odnos. Razlod što ljudi osjećaju da im brak ne pruža poticaj jest taj što primjenjuju, kad imaju problem međusobnih odnosa, ono što nazivamo psihologija izvanjske kontrole. Izvanjsku kontrolu primjenjuje 99,99% ljudi u svijetu kad osjete da imaju poteškoće u odnosu s drugima. Ona nije posebno rezervirana za brak, ali od svih šteta koje učini najveće štete učini upravo bračnim odnosima.
Izvanjska kontrola počiva na sljedećoj premisi: Ako smo nesretni, nismo odgovorni za to kako se osjećamo. Uvijek su uzroci naše boli neki drugi ljudi, događaji koje ne možemo kontrolirati ili nešto pogrešno u strukturi ili kemizmu našega mozga.
Stavljajući i funkciju izvanjsku kontrolu, nesretno oženjeni ljudi misle: Nisam u pitanju ja, nego moj partner uzrokuje moju patnju. A moja je obaveza učiniti sve što mogu, uključivši mogućnost i da ga ubijem ako treba, kako bih promijenio način na koji s emoj partner ponaša prema meni.
Da bismo udovoljili ovoj „obvezi“ vrlo često biramo grupu stereotipnih ponašanja koja nazivamo sedam ubojitih navika psihologije izvanjske kontrole. Nazivam ih stereotipnima, jer ih gotovo svi neprekidno biramo, a da pri tom ne razmišljamo mnogo o tome koliko patnje ta ponašanja uzrokuju i nama i drugima.
To su:
1. Kritiziranje
2. Okrivljavanje
3. Žaljenje
4. Prigovaranje
5. Prijetnja
6. Kažnjavanje
7. Potkupljivanje i zadobivanje kontrole

Pokušajte provesti samo jedan dan, a da ne upotrijebite ni jednu od spomenutih navika. To je gotovo nemoguće.

Da bismo učinili promjene potrebne za bolji brak, moramo naučiti o sebi i psihologiji koju primjenjujemo mnogo više od onoga što sada znamo.
Novu psihologiju – teorija izbora – možete početi primjenjivati odmah, ne samo u svom braku nego u bilo kojem dijelu svog života – i njome zamijeniti univerzalno uništavajuću izvanjsku kontrolu koja dominira vašim ponašanjem.
Ta psihologija se nazova teorijom izbora zato što uči da mi odabiremo sve ono što činimo ili osjećamo, uključujući i našu patnju.
Dakle, želimo li se osjećati bolje, moramo promijeniti način na koji smo dosad živjeli. U većini slučajeva to znači da moramo pažljivo motriti ono što činimo u vrijeme kad imamo teškoće u odnosima s drugim ljudima.“ W.G.