Pa ovako.. možda najbolje da se pogledamo u oči i po prvi puta budemo iskreni. I ti i ja istodobno. Žalosno je što me ne poznaješ. Što me u mojih 18godina života nisi stigao ili uopće imao želje upoznati. Možda nemaš želje, a možda jednostavno ne znaš kako da mi pristupiš. Priznajem, i ja sam komplicirana osoba, ali to te ne opravdava. To ti nije dovoljno dobar razlog da mi mažeš oči i okolišaš cijelo vrijeme. Nisam ni ja više balavica, koliko god me ti možda smatrao takvom. Hej! Previše nam se toga dogodilo u životu da bi se mogla ponašati kao jedna takva. Životne okolnosti navele su me da se promijenim. Izgubila sam dijete u sebi. A nikada nisam mislila da budem. Ono je uvijek tu negdje.. a ja, ja sam te velike dječačke oči uništila. I svakim danom, uništavam ih sve više. Osjećam se starom, a tako sam mlada.

I još uvijek, nakon svega, ti ne vidiš da mi možeš vjerovati. Reci mi ako imaš koga pobogu! I ti si čovjek! Shvaćam i ja da imaš potrebe, i da ćeš ostati sam sada dok dođe vrijeme da odem u Zagreb. Nemoj dozvoliti da čujem sa strane, da vidim po tebi, ono što mi ti ne želiš reći. Nisam dijete!!! Vrijeme je da se upoznamo. Krajnje je vrijeme. Želim pričati. Nedostaje mi mama. Isto kao i tebi. Kao i svima nama. Ali ovako, što ovako dobivaš?! Samo 10 puta težu situaciju! Čemu otežavati nešto što je već dovoljno teško?! Molim te, upoznaj me! Pričaj sa mnom! Shvatit ću, ili ću barem probati. U ovaj odrasli svijet ušla sam prerano i pokušat ću se tako ''odraslo'' ponesti i u ovoj situaciji. Samo mi reci! Pričaj!
Ne znam, možda nisi ni sam svjestan toga da šutnja najviše boli. I one sitnice, one sitnice koje te molim da ne radiš. Imam školu, trčim doma da ti skuham ručak, lako za mene, tako mi nije teško izdržati bez hrane, i ti, ti mi javiš da tek navečer dolaziš doma. Gdje si?! Ne znam.. naravno da ne znam. Sve moje planove mi sjebeš i neka se snalazim kako ja znam.
Pokaži osjećajima da si ponosan na mene, ne novcem! Pobogu, pa dobila sam sa 18godina novinarski posao na radiju, nešto što sam željela. Ne markiram, vrlo dobra sam učenica, treniram, kuham ručak i ne izlazim! Što da još napravim da reagiraš nečim drugim osim novca?! To boli…

Izgubila sam mamu, ti suprugu, i zašto , ali zašto se ne potrudiš barem malo nadomjestiti mi najbolje što sam izgubila?! Shvaćam, u jednu ruku, ti nikad nisi bio taj koji je znao komunicirati, pokazati osjećaje… ali sad je krajnje vrijeme da počneš! Jer ovako… ovako ne ide! I ne bude išlo! Daj, trgni se više, molim te!