Adjustment Layout




Profile

Rantings

Affiliates


Track 7.
29.10.2009.
Image and video hosting by TinyPic

Play.

S vremena na vrijeme dogodi se neko zatišje. Odnosi se smire. Ili nestanu u potpunosti. A onda se opet pokušaju vratiti. Pjesmom. Riječima. Pozivom. Najboljim zagrljajem. I shvatiš da ti još uvijek nije svejedno. I neće ti biti. Jer, to je bilo TO. I svaki put iznova vrtiš te dvije riječi koje si čula. I svaki put iznova pokrećeš tu pjesmu. I tu je, tu je kao što je uvijek bio. Duboko u srcu i uvijek tu za tebe. Bez obzira na sve, uvijek tu. Sve loše stvari se poništavaju samo postojanjem u pravom trenutku. Zahvalna sam ti na tome kao nikome i biti ću. Naučila sam voljeti. Naučila sam to reći kad osjećam. Naučila sam izraziti se. I nikada nije bio problem biti ja pred tobom. Lomila sam se, dizao si me. Imala sam sjaj u očima, njegovao si ga. Godila mi je tvoja pažnja i još uvijek godi. Prošli smo brda i doline u to vrijeme. Hodali smo po tankom ledu, a bilo je tako lijepo. Možda baš zbog tog adrenalina. Voljela sam .. jesam, voljela sam te. Priznajem, i drago mi je dok te vidim.

Stop.

Back to reality.

Komentari (32) On/Off




Back to reality...
13.10.2009.
Image and video hosting by TinyPic

Ležim na svježe presvučenom krevetu i konstatiram: miris omekšivača savršeno se stapa s ovih par mirisnih svijeća meni s desna. Svježina i toplina u savršenom skladu. Predivno.
Boriš se s raspoznavanjem slova zbog nedostatka svjetla. Ali nekako je veći gušt čitati uz svijetlo svijeća u polumraku. Lakše se uživjeti u drugi svijet. Lakše je pobjeći od stvarnosti.

Premalo je vremena u jednom danu za sve što želiš i moraš napraviti. Previše je sna potrebno da bi bila dovoljno odmorna i sposobna učiniti sve… Ponekad mi se čini da je život prekratak za pročitati sve knjige, za naučiti sve što želiš, za plesati koliko želiš, za Trenutke, za prijatelje, za samu sebe… dan ima premalo sati… a previše toga želiš napraviti samo da izbjegneš sjenovite misli.

Posežeš za čašom cedevite i piješ što glasnije možeš, ne bi li uspjela nadglasati ovo što ti buči u glavi. Nagli povratak u stvarnost. Kao da se iznenadni vjetar pojavio i otpuhao sve što ti je nekad značilo. Ti ostaješ sama, u praznoj sobi, pomalo uplašenog pogleda. Što i kako dalje? Pogled ti seže u daljinu, za izgubljenim… pokušavaš doseći prstima ono što je otišlo, ali trud je uzaludan. Predaleko .. Predaleko je .. osjetiš hladnu suzu kako ti klizne niz lice i povučeš prste.

Cedevita koju si prolila po staroj, razvučenoj crnoj majici, natjera te da se trgneš. Odložiš knjigu pored kreveta i maramicama radiš brze poteze gore-dolje po majici. Da se osuši.
Prozor se naglo otvori i zaškripi od iznenadnog jakog vjetra. Uplašiš se i požuriš ga zatvoriti. Val hladnoće te ''ošine'' po golim nogama. Zadrhtiš i vratiš se na već ugrijano mjesto u krevetu. Točno onako kako si bila. Uzmeš knjigu u ruke i pokušavajući se vratiti u drugi svijet, zaspiš s istom na prsima ..

Komentari (21) On/Off




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>