apolonov krug
četvrtak, 15.10.2009.
Grad s iskrivljenim zrcalima
ljeto sam ovo Gospodnje barbi Dinku u Vrbosku na Hvaru otputovala
pobjegla od svega sam onoga što postalo je zrcalo tjeskobe i zebnje
kao da sam snagom zadnjom otvorila poklopac i iz lonca izletjela kipućeg
a pjesme o spleenu ostale su zarobljene zaboravljene u zrcalu tjeskobe
i sve je na otoku ovom biseru i na barbi Dinku bilo dobro i zdravo i hranjivo i mirisno
i bilo je morskih pjena i bota i bora i smole i cvrčka i sunca i zvona i pjesme barkarola
i rev magarca žedna i pas na lancu gladni i mujsa na skalini opet su me pozdravili
i zemlja vrela crvena suha i nebo čajno bez ijedne kapi kiše zagrlili me
i sve me to opilo omamilo i na Grad i zrcala tjeskobe zaboravila sam
barba Dinko čovjek od libra panodu i kašu kuha i pjate pere u kap
i na gomili kamenoj na suncu i buri i jugu suši ih i surfa na netu
o bože priblagi barba moj još i skype ima i s cijelim svijetom na esperantu čakula
ovdje na otoku sreće spoznala sam da život je putovanje s nizom pogrešnih tragova
i samo trag jedan je pravi i treba ga znati naći a barba moj kuntenat je i štakuntenat
ovdje sasvim sam zaboravila da igram šah sa smrću
ovdje na botma maestrala ne plivam za krhkom Madame Srećom
i ne slušam napjev iz kavanskog automata i glas pjevačice crne i jazz i mučnine nema
eh da mi je biti barba Dinko koji je davno ostavio iza leđa Grad sa zrcalima iskrivljenim
ovdje ne moram na valu sedmom na tikvama otploviti na pučinu života
ovdje trebam jednostavno ostati da bih na nebu sedmom bila
leptir na prste sletio mi je kao što je jednom Kjerkegeru sletio
pisati prestala sam jer ne treba pisati kada je praznik
kada se u Grad vratim i kada mi bude sasvim teško širom ću ormare otvoriti sve moje
da omami me miris lavande hvarske i onda ću kolačić dalmatinski u prošek umočiti
i buba mara ovčica sedmopjega na dlan će mi sletjeti i opet ću pjesme pisati
o barbi i otoku Hvaru i Bergmanu i otoku Faaro i Brelu i Gauguinu na otoku Hiva Oa
i tako će možda život moj naučiti svirati jazz
