oceanus

...

Život teče lagano
kao ukleta rijeka
kroz usjeke tmine,
kao grješnik
vezan lancima samoće,
što na bijelom konju
odsedlanom čeka
da odjaše svoj
posljednji krug.

Lutka

Stojiš tu, tako prekrasna,
u izlogu od debelog stakla.
Pojava tvoja nejasna,a stvarna,
zarobljava poglede
slučajnih prolaznika.

I mogao bih se još malo
diviti hladnoći toga bića
iza tog debelog,ledenog stakla.
Znajući da ćeš i dalje ostati tu
sa istim pogledom,
istim skrivenim strahom
i snagom pobjede nepobjedivoga,
znajući da ćeš biti to što jesi
samo lutka od porculana.

Pogled ti seže negdje daleko
kroz trnje isprepletenih sudbina
što kao mač kroz gustu vatru prolazi,
a ostaje i dalje hladno oružje.

...

Rasuti prah pepela
na uzglavlju jedne prošlosti
leži,
gdje ležim i ja,
gdje spavam
i poklanjam svoj nemir
vjetrovima nestalnim,
kišama hladnim.
I svaki je put
neki novi plamen
na mom uzglavlju...

Noć je utonula u san.
Šapat zvijezda utihnuo je.
Cakli se površina mora,
bliješti tamna noć...
a more, noćno more,
odiše mirom i ljepotom.
U zagrljaju noći more sanja.
Sanja snove isprepletene
zvjezdanom paučinom.

Jesen

U sivilu lutajućih oblaka
nazire se nagovještaj
dosadnih kiša.
Umorno sunce
proviruje iza oblaka,
milujući zlaćanim zrakama
zadnji ljetnji dan.
Odlazi sunce u
suton nove jeseni.

...

Ugodan vikend vam želim prijatelji...

Žena po mjeri muškarca

Ponukan životnom pričom moje kolegice odlučio sam napisati ovaj post.Naime,nakon studija moja je kolegica odlučila otiči u malo drugačije vode od mene,ali ju je posao kojim se bavi doveo do mene,a usko je vezan uz naš liječnički..bez njih nikako ne bi mogli raditi.Nakon poslovnog dijela,a već pri kraju radnog vremena,malo smo pročakulali i o obitelji.Još dok smo na studiju bili upoznala je svoga,sada već bivšeg supruga.Bili su krasan par,uvijek tako bliski,sretni i zaljubljeni.Ona je voljela njega,a i on nju,(barem je tako milslila)..Međutim,nakon vjenčanja i rođenja djece,situacija se počela mijenjati.Sve mu je počelo smetati,stalno ju je vrijeđao,omalovažavo,upučivao prijekorne poglede..tražio od nje da se drastično mijenja..htio je od nje učiniti ženu koju je on zapravo želio..htio ju je iz temelja mijenjati i ugušiti u njoj sve njeno.Učiniti lutku koja treba slušati i pokoravati se..ostaviti posao.Čak je i rekao da je trebao poslušati svoga kuma koji mu je rekao"Trebao si oženiti "našu" ,one se od malena uče da budu pokorne i muževima noge peru".Možete si vi zamisliti takav način razmišljanja u ovom stoljeću.Odlučila je otići svojim putem,sa svojom djecom...
Pitam se samo dokle ta silna želja da nekoga mijenjamo i prilagođavamo sebi na način da ona postane lutka na koncu

Začarano žmirim...
uzdižeš mi krila,
strasan nemir
utrobom bruji,
dok šapuće,šumi
dah tvojih dubina

More,more,
na dlanu mi tvome
duša počiva.