oceanus

Proljeće...

Nakon jeseni i zime,odnosno dužeg perioda hladnog vremena,uvijek
sam se radovao proljeću.Duži i topliji dani,priroda koja se budi,voćke
u cvatu...Ove godine nikako se ne radujem tom godišnjem dobu,dapače
ljut sam i na sunce i na buđenje prirode i na ptice koje od rana jutra cvrkuću.
Najradije bih da se produži tmurno i sumorno vrijeme,valjda zato što se ovih dana
tako osjećam.U ovo zadnje vrijeme skoro da nisam kroz prozor ni gledao.
Po cijele su dane moje misli bile uz dragu osobu...
Jutros sam izašao na balkon i pogled mi je pao na voćku ispod balkona..
neka divlja šljiva koja svake godine bude puna plodova.
Sva je u cvatu..tisuće bijelih cvijetova me zapljusnulo,ni primjetio nisam to do jutros.
I gledam..i mislim si...život ide....ništa ne staje...i kao da me mami da se oraspoložim.
Slikao sam je mobitelom..malo je mutna...ali je unjela u mene tračak vedrine..