Dakle dan je nagovjestio da neće biti ništa bolji od jučerašnjog..prema broju popunjenog
odjelaNo...dobro je sve što je prolazno..pa uz malo plača,suza a i ponekog izmamljenog osmijeha
punim baterije i idem dalje.No danas pred kraj radnog vremena..već poprilično izmoren od velikog broja djece
(roditelji češće naprave konfuziju i paniku),no za razumjeti je..za djecu strepe svi,pa čak i ono najbezazlenije
izgleda prestrašno.Treba ih smirivati..pričati...objašnjavati pa više neznam ni sam gdje mi je glava.
No dobro..da nastavim...taman da ču ustati da malo protegnem noge,kad ono neko tiho kuca na vrata...Kažem ja "Naprijed"... kad ono moj mali prijatelj..Ivan,onako nenajavljeno.. Pohvali se on svojom evidencijom..a ja sav sretan..sve je u najboljem redu,kada kaže on da ima iznađenje za mene
Evo šta mi je napisao
Samo sam se igrat znao
i o bolesti nisam ni razmišljao
tužan i žalostan sam bio
za mamom sam plakao
ali svi su samnom dobri bili
i svemu me naučili
hvala tebi "zoki"
što si noću k meni došao
i priče mi pričao
nikad nisam bio sam
najbolji si meni znaš...
..da sam ja na dnu kutije bombona tvojih sitan prah... (Zarina)
Ovaj medo je u rane noćne sate prvi pokucao
Zarina
Dar od Gali
Od Nine:-))
Hvala vidrice
Hvala Zarina
Hvala Carla
Gali
Hvala pocky
Ninina duga
svom Velikom bratu s ljubavlju,
tvoja ja (gali)
...u plamenu svijeće ugledam tvoj lik,
ne bih da te molim al mi budi stih!
u smiraju dana kad se snivat spremam,
ne bih da te zovem,al zašto te nemam?!