buried under the sea

nedjelja, 28.05.2006.

Oborita hoba iz mora me gleda, daleka obala, ja bi je oborila, a ona se.. da :)

Najčešće se piše o tehnikama lova na lubine, zubace, komarče, kirnje.. međutim o tehnici lova na hobotnice nisam još nigdje čitala. Nije to neka strašna tehnika, ali s obzirom da su hobotnice najidealniji plijen za početnike mislim da je potrebno nešto i o tome reći.
Ja sam svoju prvu hobotnicu uhvatila sa nekih 10-ak godina i bilo je to rukom. Naravno radilo se o nekom nespretnom mladunčetu koje smo odmah potom i pustili, ali mislim da je to igralo bitnu ulogu u daljnjem razvoju moje hobolovske karijere. U tih desetak godina iskustva naučila sam ponešto i o terenima na kojima se najčešće nalaze. U samom početku sam nosila najjednostavniji mogući pribor- osti, a kasnije (kad je mama uspila prebolit da njeno dijete odlazi u lov s 'opasnim oružjem') sam se služila omerovom zračnom puškom od 75 cm koja je idealna upravo za lov po rupama (dakle hobotnice, ugore, škarpine i ostalu ribu koja se skriva u rupama).

Ovo je jedna slika iz vremena lova sa omerovom 75-icom

Kod lova na panulu bitno je znati da hobotnice izlaze vani da bi se hranile najčešće u sumrak, međutim kod podvodnog ribolova bilo koje doba je pogodno jer ćete hobu najčešće zateći kod kuće.
Idealan teren je mješavina kamenja i trave koji obiluje rupama. Rupu u kojoj živi ili je živjela hobotnica najčešće ćete prepoznati po malom duguljastom tragu šljunkovitog prilaza, te ostacima oklopa od raka (žbirca tj. kosmelja), grancigule i raznih školjaka kojima se hrani. Ukoliko je hoba 'kod kuće' najčešće zabarikadira ulaz sa hrpicom kamenja. Iako nekad je i ulaz otvoren, a ona viri iz njega sa glavom (mujom) i jedan-dva kraka. E sad, kada je locirate, dalje je sve lako. Možete gađati sa puškom direktno u rupu i izvući je vani. Ovu metodu ne preporučam na velikim dubinama, pogotovo ako je niste u stanju usmrtiti preciznim pogotkom u muju, jer se hobotnica svojim krakovima može zalijepiti za stijenke rupe nakon čega je postaje nemoguće izvući. A vi konstantnim dubokim zaronima i iscrpljivanjem riskirate svoj život. nemalo je ronioca poginilo tako, iako češće se tu radilo o kirnjama.

Jednom zgodom, prilikom ronjenja između ljubljeve i vinišća, sam ja neprecizno pogodila hobotnicu u rupi i nisam je mogla izvući. Problem ovdje nije bio dubine, jer se radilo o jedva nekih 4-5 metara, već sam učinila najveću moguću glupost i uvukla ruku u rupu nebi li je izvukla. Ruka je zapela, a ja sam se već bila oprostila sa životom, kada san je nekako, već pri kraju daha, uspjela istrgati iz rupe. Prošla sam samo s par većih ogrebotina na ruci i s nešto izgubljene krvi, ali moglo me koštati života. Dakle, oprez!

Jedna od solucija za natjerat hobotnicu van iz rupe je modra galica. Modra galica smatra se uništavaćem podmorja jer na područje gdje je jednom bačena nikakva flora ni fauna ne naseljava se više godinama. Međutim ja je u rijetkim prilikama upotrijebim, u jako malim količinama, kao otopinu. Možete naprimjer zamiješati u nekavu bočicu od 250 ml more i samo jedan mali grumenčić galice. I jedan takav špric trebao bi biti dovoljan da natjera hobotnicu van iz rupe, a da bitno nedjeluje na vegetaciju. Hobotnica će kroz nekoliko minuta početi polagano udaljavati se iz rupe pa ćete imati dovoljno vremena da je precizno pogodite. Najbolje ju je pogodit u muju između očiju. Iako, ako lovite s ostima (a ne harpunom) one su preširoke da bi precizno gađali pa je pogodite kakogod, a kasnije usmrtite nožem ili tako što joj izvrnete muju naopako.

Osim gore spomenutog terena, hobotnice se (s malo više muke) mogu naći i na pjeskovito-šljunkovitom terenu koji naizgled nema rupa uopće. Ovo san naučila roneći s prijateljem sjevernom obalom šćedra. Naime, na području koje smo prelazili su dosta izlovljene, pa bi ih nalazili na nekih 10 metara dubine u staništima koja su vidljiva tek kao lagane izbočine i hrpice na ravnom terenu. Kad se malo prokopa tj. skine površinski sloj kamenja ispod je hobotnica. Međutim za ovo treba imat malo izvježbanije oko i više iskustva.

Još samo jedna zanimljivost koju možda niste znali o hobotnicama je da se hrane drugim hobotnicama. Nekoliko puta sam zatekla to prilikom ronjenja. Najčešće priljubi drugu (manju) hobotnicu uz hrid i tu je jede.
evo i nešto linkova
o hobotnicama

28.05.2006. u 00:01 • 8 Komentara • Print • #

subota, 27.05.2006.

masko odmagli se

Zamagljivanje maske bolest je od koje pate sve maske bez obzira na cijenu i kvalitetu i neizbježno je prilikom svakog urona. Barem smo mislili da je tako.
Svatko sigurno ima svoju metodu odmagljivanja, a neke od najučestalijih su čišćenje maske sa jadranskim bračićem [koji je toliko učinkovit da ja s njim čistim i gradele :) ], zatim malo manje sofisticirana metoda koju san naučila od tate, a zove se 'pljuni u masku pa istrljaj' koja je također učinkovita samo problem je kod dugotrajnijeg ronjenja, zbog dehidracije, uopće sakupit pljuvačku. Ja san najvičnija bila metodi ispiranja maske deterđentom. Jednostavno, učinkovito, međutim problem se javlja nakon sat-dva ronjenja. Iz nekog razloga, pokazalo se u praksi, da maska nikad nemože izdržati više od 2 sata dok se nepočne ponovo maglit. A još i deterđent nosit sa sobom dok roniš, stvarno bi bilo previše. Ipak, tako sam ja to riješavala sve do prije nekoliko godina kada mi je vlasnik o.m.e.r.-ove trgovine u splitu pokazao kako da spalim stakla. To prvo 'spaljivanje' prepustila sam njemu, ali daljnji postupak krajnje je jednostavan. Uzme se upaljač i spali se staklo s unutrašnje strane maske dok ne pocrni. Naravno treba paziti da plamen ne uhvati rubne silikonske dijelove maske. Maska se ispere i voila :) Zagarantirano se neće magliti neko vrijeme, kada ponovo počne- opet spalite.

27.05.2006. u 23:54 • 0 Komentara • Print • #

bova ilitiga plutača

Ovaj buntovnik bez razloga, neposlušno i neukrotivo derle, parazit kojemu su jedini prijatelji pomorska policija i riba koju rastjera sastavni je dio svakog ronjenja i zakonom propisana oprema.
Iako san provela par sretnih godina ronjenja bez nje, na jednom od sajmova 'od udice do brodice' u splitu odlučih se i za ovaj korak. Jer ipak, zakon je zakon i tu je da se poštuje. Tad nisan ni slutila koliko ću puta proklet taj dan. Uzela san neku klasičnu beauchat-ovu plutaču okruglog oblika koja se od početka opire pravilima ustanovljenom položaju da bude okrenuta sa zastavicom prema gore. Ne, bova se uporno okreče naopako i prkosi. Čak sam je pokušavala prisilit i sa nekakvim olovima u uspravni položaj, međutim floki se neda. No, sve su to manji problemi i više estetske prirode.
Pravi problem je plivat sa 20 metara neukrotivog konopa koji se uporno mrsi, smeta, zapinje za peraje i čini svakojaka čuda da bi zakomplicirao ronjenje i opomenio i ono malo ribe što ima na bijeg. Kako nije baš zgodno ni učinkovito otpustit svih 20 metara konopa obično je skraćujem na 5-10 po potrebi.
Naravno, najzgodnije bi bilo zavezat konop sebi oko ruke, ali taj postupak se ne preporuča zbog opasnosti da se zapetlja za nekakve kamene hridi pod morem pa da zauvijek ne ostanete 'burried under the sea'. Iako sam ja kao i većina razboritih ronioca uvijek naoružana i nožem koji bi bez problema prerezao konopac, ali opreza nikad dosta. Tako da uglavnom tu hrpicu s viškom konopa jednostavno uguram ispod pojasa s olovima. Međutim, bova ko bova, ipak je tu da bi stvarala probleme
Prilikom podpodnevnih ronjenja njen saveznih jak kurenat, uglavnom je nosi na obalu gdje se petlja o stijene, a opet ako skratim konopac dovoljno da se tako nešto ne događa, onda me redovito prekine na pola zarona i izvuče natrag na površinu. I tako, mučim ja nju, muči ona mene, tek tu i tamo u rijetkim prilikama se složimo i uspijemo nekako dogovorit, ako nam i vjetar ide uz ruku.

my dear bova & me

Kao jedino logično riješenje koje mi zasad pada na pamet je da bi trebalo patentirat nešto tipa vodilice za pse, na izvlačenje konopa. Dakle idealna bi bila narukvica (koja se lako skine) sa automatskim uvlačenjem konopa i nekakvom vrstom kočnice koja zaustavi uže na željenoj dužini. E, pa neznam da li je dosad ovako nešto patentirano, ali trebalo bi zamolit gospodina Zorana Maksana ako nije da predloži nekakvu svoju varijantu.
Ipak, unatoč svim problemima koje mi zadaje, ja i moja bova smo se prije jedno ljeto dva sprijateljili. Naime, za vrijeme popodnevnog izležavanja na brodu pogled su mi zaplijenili dva ronioca koji su oko svojih bova imali gomilu nekakvih plastičnih dijelova. U nedostatku inspiracije da odgonetnem o čemu se tu zapravo radi dalekozor mi je malo pojasnio stvar. Naime, crvolovci bovu koriste da bi za nju zavezali desetak plastičnih boca u koje stavljaju crve. Prosvijetljena tom idejom, nedugo zatim je i moja bova postala putujuća mala karavana, jer san otkrila sve prednosti i pogodnosti koje pruža. Naime, za vrijeme dužeg ronjenja ni vishna ne bi imao dovoljno ruku da ponese sve one male potrepštine, ali bova je zato idealno riješenje. Prvo san sa sobom počela nosit vodu, koja za vrijeme 4-satnog ronjenja moze poslužit kao livesavior protiv dehidracije, zatim galicu (kill me for this, ali priznajem da je u rijetkim i nužnim prilikama upotrijebim), pa rezervnu pušku (za rupe), zatim onaj plastični nabijač za natezanje harpuna na zračnu pušku i tako.. Sigurna sam da još postoji gomila sitnica čiji se transport uvelike može olakšat tegljenjem na bovi. Tako da, mrzimo se, volimo se, zagorčavamo si život, ali nemožemo jedna bez druge, ja i moja bova :)

27.05.2006. u 20:21 • 0 Komentara • Print • #

petak, 26.05.2006.

novo sunce na obzoru

na skromnom tržištu hr ronilačkih magazina pojavila se nova nada. od dosadašnje ponude najznačajniji je bio 'ispod površine' koji besramno provocira čitatelje svojim neredovitim izlaženjem (ali tko mu može zamjerit kad ovisimo o njemu). pa i kad napokon izađe razgrabi se dok nisi rekao ni 'pic', ali opet ko može platit ono malo sreće na licu kad teta u trafici na stoput izgovoreno pitanje sa beznađem u glasu 'pa jeli doša više ispod površine??' kaže da. i uvik se nađe poneka tema, zanimljiva i nova koja nadoknadi one mjesece nerviranja i išćekivanja. ja san se za svoj zadnji primjerak uspjela ogrebst u studenom 2005., a prema exclusivnim informacijama prijatelja mi ronilačkih fanatika izašao je još samo jedan broj otad. pored ispod površine (ne)ugodno san se iznenadila i prošlo ljeto kada san u splitu otkrila prvi broj magazina 'ronilac'. ovaj 40-kunski magazin pokazao se puno bolji što se tiče grafičke kvalitete nego samog sadržaja, ali opet tko može odolit neispraznit takujin u ovoj gladi za podvodnim časopisima. začudo ili ne, nakon tog vrlog ljeta izgubila san traga i 'ronilac-u'. gdje li samo nestaju? i tko ih to ubija na našem tržištu ostaje mi samo da se pitam dok se tješim uz 'otvoreno more', dvotjednik koji se zasad, nakon 6 objavljenih brojeva, pokazao vrijednim svakog novčića svojim redovitim izlaženjem i konstantnom kvalitetom, a tu i tamo iznenadi i sa ponekom knjigom. jedini problem je što nije ronilački magazin već za sve vezano uz more.
i tako danas šetam gradom ni ne sluteći da će pored ovog zagrebačkog sunca upržit asfalt i neko drugo sunce i da će miris ispušnih plinova nadjačat miris mora jer pojavila se nova nada:

aQualung

izašao je već drugi broj ovog dvomjesečnika (cijena 25 kn) koji jednako dobro pokriva apneu i autonomno ronjenje kao i druge zanimljivosti iz podvodnog svijeta. i iako urednik Neven Lukas u uvodniku kaže da mu se čini po reakcijama da je pred njima dobra budućnost te da neće biti teško zadržati ovaj časopis na ronilačkoj sceni ja san još uvijek malo skeptična i suzdržana, ali držim im fige :)

26.05.2006. u 22:30 • 0 Komentara • Print • #

petak, 12.05.2006.

malo o puškama...

s čime sam ja naoružana:

picasso century

Handle: Made from nylon grade 6.6 and reinforced with glass fibre for maximum strength. Two exchangeable handles for different hand sizes. Detachable chest loading butt. Inox steel, mono release mechanism.
Head: Designed for maximum accuracy. Large entrance hole for fast, easy loading.
Tube: Special matt aluminium. Antireflective.
Spear: Stainlesster 6.5mm. 190 Kg/cm2.
Wishbone: Articulated heavy duty competition.
Rubber: Mega 20mm.
Length: 82 cm.

kako sam se odlučila na ovaj model? e, pa..

nakon prijašnje omerove zračne 75-ice koja služi isključivo za lov po rupama htjela sam neku pušku koja ce poslužiti za kombinaciju. nije da su 82-ice baš najidealnije za lov na otvorenom, ali posluži :)
dvojba je bila 90 ili 82, ali moram priznat da mi se ova veličina pokazala idealna. kako i ovako imam manjih problema sa napinjanjem 20 mm-skih laštika dulja bi mi samo zadavala još veće nevolje. a i mnogo je zgodnije rukovati s manjom puškom zbog otpora u vodi. u svakom slučaju ovaj model pokazao se iznimno preciznim i praktičnim. jedino što joj nedostaje je mulinel, ali to se lako stavi :)

evo da se osvrnem i na pravilan položaj za napinjanje puške:

za pravilan stav treba biti u plićaku, uspravnog tijela, sa jednom nogom podignutom na neku uzvisinu ili kamen tako da bude savijena u koljenu. pušku naslonimo na kaiš od olova i laštike napinjemo sa dvije ruke. paziti da kukica dobro prione u zarez da se nebi dogodilo da laštici polete pri čemu može doći do ozljede prstiju.
iako pravilan, ovaj stav se možda toliko često i ne prakticira, jer nismo uvijek u prilici otplivati u plićak niti svaki teren to dopušta, a isto tako nakon iscrpnog i dugotrajnog ronjenja ponekad je u tom položaju teško postići dovoljno snage za napinjanje puške.
stoga kao prihvatljivija alternativa nudi se napinjanje na prsa. u tom položaju se koristi maksimalna snaga, a moguće ga je i izvesti u dubini. međutim kod ove metode potrebno je imati odijelo s pojačanjem za prsa.
kraće puške, zračne, mogu se bez teškoće napeti na bedro.

noviteti:

twin century speargun

The first speargun with two spears which can be shot simultaneously.

Handle: A unique from Picasso. The first speargun with two spears that can be shot successively. Made from nylon grade 6.6, reinforced with glass fiber for maximum strength. Two exchangeable handles for different hand sizes. Detachable chest loading butt. Inox steel, mono release mechanism. Comes with two triggers, confortably spaced. Prepared with nylon thread and rubber shock absorbed.
Head: Special head designed for the discharging of two spears.
2nd.Shot System: Positioned between the tube and the handle, allowing a secure engagement of second spear.
Tube: Made from 32mm.Duralumin.Antireflective matt-coated barrel.
Spear: Stainlesster 6mm. 190kg/cm2.

monstrum

monstrum, prezentiran na ovogodišnjem sajmu ribolovne opreme u ateni, dužine je 140 cm i ima čak osam laštika. ovo 'malo' čudovište izbacuje strijelu debljine 10 mm čak do 12 metara, a na 5 metara probija tunu od 200 kg. cijena puške je 2000 eura, a težina 10 kg!!