ŠEKS: Vučić je četnik, fućka mi se što je predsjednik.

Iako smatra da se srpski predsjednik ne bi smio miješati u donošenje zakona u RH, Milorad Pupovac stao je u Vučićevu obranu

Prepucavanja koja je u Hrvatskoj, ali i susjednoj Srbiji izazivala odredba Zakona o pravima hrvatskih branitelja po kojoj je Hrvatska 90-ih trpjela agresiju Srbije, Crne Gore i JNA uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, doživjela su jučer kulminaciju nakon što je Vladimir Šeks, pročelnik HDZ-ova Savjeta, srpskog predsjednika Aleksandra Vučića nazvao četnikom.

RUŽA TOMAŠIĆ 'Smije li Aleksandar Vučić prijetiti punopravnoj članici Europske unije?'


BULJ: 'Neka Vučić plati ratnu štetu pa će biti i za zakon o braniteljima i za sve ostale socijalne kategorije'
Izradi zakona pristupili smo kako bismo najzaslužnijima za obranu domovine pružili sveobuhvatnu skrb prilagođenu njihovim potrebama", istaknuo je ministar branitelja TOMO MEDVED.

VEČ., 29.9.17.

upload multiple image






AUTORI: FRANO NEVISTIĆ i VINKO NIKOLIĆ

(nastavak slijedi)

image hosting services free


how to upload photos to the internet





AUTORI: FRANO NEVISTIĆ i VINKO NIKOLIĆ

(nastavak slijedi)

upload images url

(JUT.)

Šeta glupi tata malo djete parkom.
I djete počne da plače, i plače...
A tata na to krene mirnim, brižnim glasom:
Smiri se sine, smiri se sine ...
i.t.d.

Ovo nije ni euro ni hrvatosmijeh.
Ovo je svjetski plać
Zbog nepismenosti i širenja nepismenosti.

H. H.

Tko može ove nabacane bezsmislenosti
dovesti u red hrvatskoga književnoga jezika?

A netko tko ne bi smio, ovu šalu uzdiže,
kao da je BLOG za budale!
budale!

H. H.

"BRIGA ZA JEZIK I NJEGOVANJE JEZIKA UPRAVO SU MJERILO
KULTURNE ZRELOSTI POJEDINOGA NARODA."

"Hrvatski jezik" (1940.)
STJEPAN IVŠIĆ, glavni urednik

uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu

Za početak nekoliko primjera:

Rastura me bol. RAZARA, RAZBIJA me bol.
Kičma me muči. KRALJEŽNICA me muči.
Zadesila me nevolja. POGODILA me nevolja.
Kontaktirao sam Predsjednicu. RAZGOVARAO (SUSREO sam se) sam s Predsjednicom.
Jeste, tako je. JEST, tako je.

(Do sljedećega susreta!)

INICIJATIVA
NOVI UDAR RADIKALA: SPREMAJU POTEZ KOJI ĆE IZAZVATI NOVE SUKOBE

Đapić i Markić žele referendumom onemogućiti izbor Pupovca na manjinskim listama

AUTOR:

Robert Bajruši

OBJAVLJENO:

16.09.2017. u 12:39





“Jeste li za to da se zastupnici iz redova nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru biraju na temelju općeg prava glasa, kao svi ostali zastupnici?” glasi neslužbena i radna verzija pitanja referenduma koje predstavnici desnih udruga i inicijativa namjeravaju organizirati.



PUPOVAC OČEKUJE HITAN SASTANAK S VUČIĆEM

'Srbi u Hrvatskoj suočeni su s govorom mržnje, pozivima na nasilje, čak nas optužuju za terorizam'

Cilj referenduma je izmjena Izbornog zakona RH, kako se manjinski zastupnici više ne bi birali na posebnim listama, a glavna meta su Milorad Pupovac i zastupnici Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS).

“Pupovac već godinama ucjenjuje hrvatske vlade, a zapravo provodi politiku Srbije i drži čitavu Hrvatsku u šahu.

Konzultacije

Zato sada traju široke konzultacije nevladinih i braniteljskih udruga, kao i nekih političkih o organiziranju referenduma, kojim želimo zaustaviti situaciju u kojoj o Hrvatskoj odlučuju zastupnici koji su izabrani s nekoliko stotina glasova i sebe ne doživljavaju kao pripadnike hrvatskog političkog tijela”, potvrdio je Anto Đapić, načelnik ratnog stožera HOS-a, a sada vijećnik u Gradskoj skupštini Osijeka.

Prema njegovim riječima, organizatori se trenutno konzultiraju s ustavnim stručnjacima oko verzije referendumskog pitanja, ali i organizacije, jer se potpisi planiraju prikupljati na 1500 lokacija u Hrvatskoj. Navodno nema opasnosti ni da Ustavni sud zabrani referendum jer su promjene izbornog zakonodavstva legalne, a organizatori ne bi izbacili manjinske predstavnike iz Sabora, nego bi bili birani s lista svih stranaka. Dakle, ostalo bi osam zastupnika nacionalnih manjina, međutim, zbog malobrojnosti njihovih birača, vjerojatnije je kako bi u Sabor ulazili Srbi, Mađari ili Talijani koji su na listama SDP-a, HDZ-a ili IDS-a. Sličan prijedlog nekad je podnio SDP-ov Mato Arlović, danas ustavni sudac, ali je odustao nakon žestokih kritika.

Novi sukobi

Đapić je prošli tjedan na televiziji N1, prilikom rasprava o HOS-ovoj ploči u Jasenovcu (koja je u međuvremenu premještena u Novsku), zaprijetio kako postoji “plan B” - ako se stvar ne razvije kako očekuju, u tijeku su intenzivne pripreme za raspisivanje peticije za referendum “da se promijeni izborni zakon prema kojem manjinci neće moći na ovako nakaradan način zlorabiti svoju poziciju, dobivati saborske mandate po povlaštenom položaju da bi kasnije dijeliti hrvatsko društvo jer Pupovac nanosi probleme i dijeli hrvatsko društvo”.

Nekoliko dana ranije Željka Markić, čelnica udruge U ime obitelji, rekla je kako ne treba micati ploču u Jasenovcu podignutu hrvatskim braniteljima već treba promijeniti izborni zakon. “A onda, jednog dana, kad će hrvatski građani, zahvaljujući poštenom i demokratskom izbornom zakonu po mjeri 21. stoljeća - neće predstavnik nacionalne manjine moći odlučivati o proračunu ili Vladi RH - kao što to ne može činiti niti u jednoj od država EU”, izjavila je Željka Markić 30. kolovoza.

Prema tumačenju ustavnih sudaca, da bi se promijenio Ustav treba prikupiti 10 posto potpisa birača što iznosi 404.252. Anto Đapić je uvjeren kako će referendum za promjenu izbornog zakona potpisati najmanje pola milijuna građana. “Nećemo smanjivati ničija prava, ali želimo da o Hrvatskoj odlučuju politički Hrvati, a ne manjinski političari”, zaključio je Đapić.

Obistine li se ove najave, slijede novi politički sukobi.

Krši li referendum pravo manjinama?

Po svemu sudeći, referendum o izmjeni izbornog zakonodavstva bi mogao proći jer ne krši prava manjina, prve su reakcije iz pravnih krugova.

“Ovako na prvu, rekla bih kako se ovime ne ugrožavaju prava manjina, pod uvjetom da manjine i ubuduće imaju zagarantirana mjesta u Saboru. Ali, najprije treba pričekati konkretan prijedlog”, komentirala je Sanja Barić, ustavna pravnica iz Rijeke, i dodala:

“U ime obitelji su i pri formuliranju referendumskog pitanja o braku pokazali znanje i to im treba priznati, premda se zalažem za potpuno drukčije vrijednosti i politike”.

Peđa Grbin, SDP-ov zastupnik, slično razmišlja: “Treba vidjeti kako će formulirati prijedlog, ali Ustav ne zabranjuje izmjene Izbornog zakona”.


Jutarnji,16. 9. 17.

VIJEĆE ZA DOMOVINSKU SIGURNOST
PREDSJEDNICA RAZRJEŠUJE UMIROVLJENOG ADMIRALA LOŠU
Zbog izjave koju je dao komentirajući odnose sa susjedima, rješenje potpisuje već večeras

AUTOR:

Hina

OBJAVLJENO:

15.09.2017. u 11:13

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović večeras će umirovljenog admirala Davora Domazeta Lošu razriješiti članstva njezina Vijeća za domovinsku sigurnost zbog izjave kako bi "hrvatska pješadija za 48 sati mogla biti u Ljubljani"..



"Čim sletim večeras potpisat ću razrješenje Domazeta Loše", kazala je predsjednica novinarima na Malti, gdje boravi na sastanku sastanku tzv. skupine Arrailos koja okuplja šefove država članica EU-a bez izvršnih ovlasti.

"Poštujem njegov ratni put, no njegove su posljednje izjave potpuno su neprihvatljive, neodgovorne i raspiruju stanje među državama koje zahtijeva racionalno i odgovorno ponašanje, a ne izazivanje incidenata", rekla je Grabar-Kitarović.

Komentirajući odnose sa Slovenijom, umirovljeni admiral kazao je "da je u geostrateškom smislu Slovenija samo privjesak Hrvatske. Na takvo 17 godina dugo ucjenjivanje Hrvatske, koje zapravo traje još od Domovinskog rata, može se odgovoriti na jedini način na koji oni razumiju – a to je za oktavu više".

Dodao je i kako bi "hrvatska pješadija za 48 sati mogla biti u Ljubljani".

Jutarnji, 15. 9. 17.

Usklik ZDS…ili tko će izvikivati, kada pobjednička generacija nestane!? A nestaje!


Sva zbrka oko pozdrava ZDS i “nametanja, zabranjivanja i drugih pojava”, samo je specijalni rat kojim se odvraća pažnja, i to od onih vitalnih stvari koje nisu niti definirane niti odrađene kako treba.


Postoji nekoliko nalaza komisije o radioaktivnosti u Slavoniji, no nije dano u javnost jer se ništa nije niti odradilo kako spada osim mjerenja, gdje je se pokazalo da je količina radioaktiviteta, bila veća od dozvoljene.
Bojni otrovi nisu bili nikada, dakle “rezultati mjerenja” objavljeni javno niti su deklarirani u vojnom svijetu na način da se znade njihova formula. Paučina je rađena u PLIVA-i a odkupili su ju Srbi, te ju prosuli po nama. Čovjek Vinkovčan koji ima paučinu u teglici, sačuvanu od 1991 je na par mjesta iznio, što posjeduje, i za taj čin mu je bilo zaprijećeno smrću te je utihnuo. Nije jedini. Ali pošto ne priča, počeo je pisati. Pored toga je imao šrapnele, za koje je tvrdio da su ispaljeni iz VBR i topništva, te da imaju određenu dozu radioaktivnosti, nego što je to normalno. Inače je normalna doza na terenu Slavonije jednaka NULI-NIŠTICI! Otac Ivana Anđelića, je u Tovarniku naletio na paučinu, te je se spasio, uranjanjem glave u lisičju rupu…kaput na koji se je nalijepila paučina je trenutno planuo…dakle, niti jedna institucija nije regirala, na ovu pojavu. A nije gorio samo njegov kaput, već gotovo svima koji su naletjeli na nju.


Pa i vozačke dozvole su mi sumnjive…ali ne toliko vlasnici, koliko su automobili: Mercedesi, BMW, Audi, Porsche i drugi modeli…glupo ne!? Na ulici u Zagrebu bi se trebali voziti novi automobili i novija generacija Hrvata…
Politička prosudba u ovom trenutku za nadoknadu troškova rep. Hrvatskoj, u obliku ratne reparacije nije trenutno najvažnija, jer nije sve u novcu no bilo bi dobro, da se sve ovo odradi kako spada, jer je voda polako došla do grla i grlo.
Stiv Culej je ucijenjen u drž. odvjetništvu, a odavan/cinkan od strane osoba iz jankovačkog klana, koji je podržavan od V. Šeksa, te mi stoga nije jasna prije neki dan predaja oružja javno jer to nema nikakva smisla…i prije su uzimali oružje pa efekta nije bilo.
Smrtnost Dragovoljaca i Branitelja je toliko velika, i pri samom spomenu, na tu brojku, se događa, da se odmah pojavi opovrgavanje brojke od strane T. Medveda, kao što sam i sam dobio dokument, sa podpisom na 46.000 umrlih, a J. Kosor je kazala u svom mandatu da je bilo 56.000 umrlih, i to preko TV, a stvarna brojka je daleko strašnija, i iznosim je u rečenici napisanu ispod ove. Bit je i suština, HZZO, HZMO toliko urušena da nema svrhe lajati niti išta drugo činiti dok se ne riješi ova vitalna i goruća stvar.
7.000 suicida, i preko 100.000 umrlih Dragovoljaca, a oni raspiruju o pozdravu ZDS…Poanta zašto pišem jest ta da za koji dan ne će biti nikoga tko će to i moći izgovoriti.
SOA…ništa sumnjivije od nje, jer štiti bogate, i radi na vrlo čudnim stvarima. Je li u pitanju test čitave službe, nije poznato ali je činjenica da su traljavi i slabi u znanju, jer se daju uhvatiti u nedoraslom poslu poput bombe u Vinkovcima. Zašutio je i MUP, za 7 dana, a kratko priopćenje je bilo, da su pronašli krivca. Odvjetnik je slom živaca dobio, a sin je narkoman. Ima li to gdje!?
Republika Hrvatska je meta za uništenje, što je i sudbina malih naroda u svijetu. Mislim da je dano zeleno svjetlo domoljubu koji može zakočiti ovaj vlak dok se može zaustaviti jer je krenuo u provaliju. Namjerno to kaže jer slijepih pri očima je i previše. Preporuka je pregled kod očnog liječnika.
Dolazak udruge “Crna žena” u Zagreb je za ismijavanje, jer sam politički vrh Hrvatske je za procesuiranje Dragovoljaca i Branitelja. Kao da ne znaju da je 1991 “dete” imalo bradu do pupka, čakiju za pojasom, kalaš, i pijan je dolazio na tlo rep. Hrvatske, dolazio je klati spaljivati, i ubijati Hrvate, te je tu i ostao, gdje je pao. A što je s našim nestalima!?

Pouka: Ne igrajte za druge jer lako vas alkoholičari ohlade, oblate i potroše u priči. Naročito pred onima koji se umisle i uzvise. Pitam iznova: A što smo mi onda dolje i što im dozvolimo i ne mičemo sa mjesta!? ZDS je bilo prije, a bit će i ga i poslije. Treba zaustaviti i provaliti ovo što se iza brda valja. Nije sve u uzvikivanju ZDS…ima i u ponižavanju SK i četnika. Nama ostaje vikanje ZDS, a njima sve ostalo!?

Hrv. obramb. štivo

Iako su hrvatski sudovi jasni u svojim presudama kako je pozdrav “Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav, u Hrvatskoj i dalje neke snage nepravedno ovome starome hrvatskom pozdravu pokušavaju pridodati negativnu konotaciju. No, što su generacije prije drugog svjetskog rata mislile time kada su uzvikivale ovaj pozdrav? Što je taj pozdrav značio jednom Nikoli knezu Zrinskom, a što je značio Josipu banu Jelačiću?
Tekst: Elvis Duspara

Kao i svakog dobrog Hrvata od malena su me u školi učili kako je pozdrav “Za dom spremni!” fašistički. Svašta uče u tim školama dobre Hrvate. No, na svu sreću, Hrvate odgajaju i uče i njihovi roditelji, bake, didovi, ulica, prijatelji… i Crkva!

E, tako su mene u školi učili da su se samo ustaše pozdravljale tim pozdravom i kada čujem da netko uzvikne “Za dom spremni!” neka znam kako se radi o nekome tko doziva zla koja su činile ustaše. Tako i danas uče djecu u školi. Mediji koji mrze sve što ima veze s Hrvatskom isto to propagiraju.
No, uvijek postoji ono no,…

No, meni nikada nije bilo jasno zbog čega bi taj pozdrav bio zao. Kada raščlanim te riječi vidim da se tu poziva na obranu doma. Svoga vlastitog jer dom nije tuđi, nego moj. Ako je tuđi, onda nije dom. Je li to zbog toga da bi se Hrvatima reklo kako ne mogu imati pravo na dom? Ne znam, ali mi tako sliči. U tim mojim razmišljanjima i opiranjima kako je taj pozdrav loš naletio sam na mnoge podatke koji su me uvjerili kako nema opravdanosti nekome zabranjivati da brani svoj dom!
Kada su Hrvati prestali biti barbari i prihvatili kršćanstvo, oni su to jako ozbiljno shvatili.


Hrvati i papa Agaton

Kada su Hrvati prestali biti barbari i prihvatili kršćanstvo u sedmom stoljeću, oni su to vrlo ozbiljno shvatili. Toliko su Hrvati ozbiljno shvatili svoje kršćanstvo da su papi Agatonu obećali da nikada neće voditi osvajačke ratove nego će se uvijek i samo uvijek braniti. Fora, jel da? Neki to znaju, a oni koji to prvi puta čuju neka dobro zapamte. Time bi Hrvati, zapravo trebali biti uzor “uljuđenoj” Europi čiji narodi vole tuđe teritorije. No, kao što se može pretjerati u kreposti, tako su i neki Hrvati počeli pretjerivati, pa su to nenapadanje shvatili kao alibi za predaju. U biti, tako su oni koji vole Hrvatski teritorij proglašavati svojim, uvjerili dio Hrvata kako je obrana vlastitoga doma zla i naopaka stvar.

Ne treba biti pretjerano pametan, nego je dovoljno uzeti kartu Hrvatske i vidjeti njen oblik pa da bude jasno kako se Hrvati kroz stoljeća sve više uvlače u sebe i povlače se pred nasilnicima koji im žele oglođati meso do kosti.

where to upload high resolution photos

Papi Agatonu (678-681) Hrvati daju obećanje da nikad neće provaljivati u tuđe zemlje


To obećanje papi Agatonu je postalo dio našeg identiteta. To je toliko prisutno i snažno da nikada nisam sreo nekog Hrvata koji ima pretenzije prema talijanskoj obali, dok sam jako dobro upoznat kako ima Talijana koji sanjaju da je Dalmacija njihova. Isto vrijedi gdje god se čovjek okrene. Nikada nisam sreo nekog Hrvata koji bi imao i najmanju misao da bi išao osvajati i uzimati neki dio Mađarske, dok Mađara koji bi uzimali Slavoniju i Baranju ima koliko te volja. Naravno, Hrvati se moraju svim silama truditi da bi dokazali da je njihovo more na koje Slovenci tvrde da polažu pravo. Nema veze što nigdje ne postoji (makar ja nisam čuo) da netko ima kopno, ali da je more uz to kopno tuđe?! Također ne poznam niti jednog Hrvata koji tvrdi kako postoje Hrvatske zemlje istočno od Dunava pa da bi tvrdio Srbima koji tamo obitavaju kako su oni, zapravo, Hrvati pravoslavne vjere. S druge strane, poznato je jako puno Srba koji i danas sanjaju o Velikoj Srbiji i granicama Karlobag. Karlovac, Virovitica… Neki Srbi u Srbiji idu toliko daleko da Hrvatima uzimaju čak i pravo na nacionalnost pa tvrde kako su Hrvati zapravo, Srbi koji su katolici. Ne znam kako vama, ali meni to sliči na šovinizam.

Eto, ti takvi “krvožedni” Hrvati žele uvijek samo svoje. Ne maštaju o tuđem i za razliku od drugih naroda nisu vezani uz riječi kao što su “otadžbina” nego uz riječi kao što su “dom”. To konkretno znači da su Hrvati vezani uz prostor na kojem obitavaju. I što je najbolje, za taj dom koji je njihov dom spremni su i umrijeti.

Osvajači i Hrvati

Riječi imaju snagu. Tako svaka izgovorena riječ na različite načine djeluje na nas. Ako čujete riječ rat, tada se nešto u vašem tijelu pobuni i kompletno se ispunite osjećajem koji izaziva ta riječ. S druge strane, riječ mir će vas ispuniti mirom i tako ćete se i osjećati. Kada čujete riječ mržnja, tada će se sve pobuniti u vama, no kada čujete riječ ljubav, ispunit će vas lijepi osjećaji. Zašto ovo pišem?

Pa, eto, postoje ljudi kao što su Hrvati koji su spremni svoj dom braniti. Naravno, oni kojima smeta otpor i koji vole zauzeti tuđe, će svim silama se truditi da nitko ne izgovara kako je spreman braniti svoj dom. Jer riječi imaju snagu. Ako Hrvati govore kako su spremni braniti svoj dom to će postajati dio njihovog identiteta. Postat će dio njih. Tada je teško napasti nekoga tko je spreman umrijeti za svoje. Taktika koju koriste ti i takvi je da Hrvatima ogade i sami spomen na obranu. Kada navale, nema nikoga tko bi se branio jer su kroz obrazovne programe i medije uvjerili Hrvate kako je onaj koji se brani zapravo zločinac.

Umjesto da se predaju, branitelji Sigeta, krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je “Za dom sad u boj!”


Za dom! nije ustaški

Naravno, takvi će vam odmah kada vi kažete da ste spremni braniti svoj dom, svoju obitelj, svoje susjede, prijatelje, braću, sestre… reći kako ste ustaša. I tu je kraj raspravi. Jer, eto, ustaše su koristile taj izraz. Ovdje se uopće ne bih bavio ustašama i partizanima nego sanjam dan da jednom povijesničari naprave bilancu svih žrtava i da se poklonimo svim žrtvama. Neovisno o tome čije su žrtve, treba odati počast tim žrtvama. Žrtva je žrtva. Svakako je pogrešno da nečija žrtva vrijedi više nego tuđa ili da se nečija žrtva veliča, a neka druga ismijava. Treba stati na zemlju i priznati kako su Hrvati postojali i prije, a i poslije drugog svjetskog rata. A i tada su postojali Hrvati. Tada su se za dobroćudnu i priprostu hrvatsku dušu otimala dva đavla. Svaki sa svoje strane je htio posvađati i uništiti hrvatski narod i unijeti sjeme razdora koje i danas traje.

Sjećam se koliko je povika bilo kada je Hrvatska na svoju zastavu stavila svoj povijesni grb. Tada je bilo mnogo onih koji su tvrdili kako je to ustaški grb. Čuj to, hrvatski grb pa da je ustaški?! Isto tako se sjećam kada se uvodila kuna kao valuta plaćanja kako je to ustaška novčanica?! Svi znamo kako niti hrvatski grb, a niti kuna kao sredstvo plaćanja nije izmišljotina ustaša nego se radi o povijesnim dijelovima hrvatskog nacionalnog identiteta. Možda je došlo vrijeme da se s jednog i nadasve plemenitog pozdrava kao što je “Za Dom!” skine etiketa zla. Nisu ustaše izmislile taj pozdrav nego su ga samo uzeli iz bogate hrvatske povijesti. Isto kao što su za vrijeme drugog svjetskog rata kruh jeli i partizani i ustaše, tako ga i mi danas jedemo. Bilo bi naopako kada bi mi netko dok jedem sendvič prigovorio kako sam partizan ili ustaša zbog toga. Takvog bi stvarno trebalo poslati na promatranje. Jer nije normalan.

E, da… još nešto… u tim mojim kopanjima i istraživanjima sam otkrio da su ustaše imale pozdrav “Za poglavnika i dom – spremni!”. Dakle, kada se skloni ono “za poglavnika” ostaje povijesni hrvatski pozdrav koji upućuje na ono što su Hrvati obećali papi Agatonu prilikom primanja kršćanstva kao svoje glavne odrednice.

get picture url

Nikola knez Zrinski

Povijesni dio

Vjerujem da će mnogima koji ovo prvi puta čuju biti zanimljivo. Naime, ja u cijelom svome životu nisam imao pojma za ove podatke koje sada iznosim. To samo pokazuje koliko je snažna antihrvatska propaganda te kako se Hrvate uči da nije dobro braniti svoj dom.

photo image hosting


Hrvatska wikipedia donosi sljedeće:

“Godine 1566. Nikola Šubić Zrinski brani Siget od najezde daleko brojnijih Turaka. Nakon dugotrajnih borbi i dugačke opsade, umjesto da se predaju krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je “Za dom sad u boj!”

Nekih 250 do 300 godina kasnije, ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u bitku, ban bi uzviknuo “Za dom!” a vojska bi odgovarala “Spremni umrijeti!”

Opera Nikola Šubić Zrinski sadrži u sebi domoljubnu pjesmu U boj, u boj u kojoj je bio i poklič “Za dom!”.”
Za dizanje morala kada bi išli u bitku, ban Jelačić bi uzviknuo “Za dom!”, a vojska bi odgovarala “Spremni umrijeti!”

Za dizanje morala kada bi išli u bitku, ban Jelačić bi uzviknuo “Za dom!”, a vojska bi odgovarala “Spremni umrijeti!”

Presude i zakon

Osobno smatram kako bi u Hrvatskoj trebalo zakonski zabraniti korištenje bilo kakvog oblika petokrake u bilo kojoj boji jer je to sotonistički simbol. Nikada niti jednoj naciji ta i takva petokraka nije donijela dobro. No, nosioci sotonina znaka su jako dobro povezani i umreženi pa čim netko spomene “Za dom!” spremni su podnositi nekakve prijave nadležnim službama. Na svu sreću, u Hrvatskoj pozdrav “Za Dom spremni!” nije zabranjen. To dokazuju oslobađajuće presude nadležnih sudova koji su pozdrav “Za dom, spremni!” obrazložili povijesnim hrvatskim pozdravom.
PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU: “ZA DOM SPREMNI” JE STAROHRVATSKI POZDRAV: Prekršajni sud u Zagrebu je 2008. godine izrekao oslobađajujuću presudu Miri Bobanu koja je bila presedan u odnosu na pozdrav “Za dom spremni”. Poslije nje je uslijedilo još puno presuda koje su potvrdile istu jer se radi o starom hrvatskom pozdravu. Sukladno to­me, držimo kako pozivanje na nju jamči da izvikivanje pozdrava ne može biti zakonski sankcionirano.


Eto, drugi puta kada čujete da vas je netko pozdravio s riječima “Za dom!” budite mu u stanju odgovoriti “Spremni!” jer to znači da se jako dobro sjećate obećanja svojih slavnih i ponosnih djedova danih papi Agatonu a time i sve ono što nosi taj pozdrav u svome izvornome obliku. Naravno, to će neprijateljima Hrvatske i te kako smetati, ali Hrvati se trebaju time ponositi.

Za dom!
Ne tako davno za našeg Svetog Alojzija Stepinca su govorili kako je ustaša. Djecu su učili kako se radi o koljaču i ubojici. Bilo je dovoljno spomenuti njegovo ime pa da se jugoslavenskoj djeci sledi krv u žilama. I danas ima onih koji ne misle dobro o Svetom Stepincu, ali kako se svakim danom otkrivaju njegova dobra djela, svima je vidljivo kako se radilo o običnim klevetama. Danas znamo da je jedina krivica blaženog Stepinca bila ta da je ljubio Boga i svoj narod.


NACIJA

"Mislim da to sada treba reći, Erjavec nastupa agresivno i bezobrazno i prelazi sve granice", kazala je Pejčinović Burić. "Naš stav apsolutno nije takav, mi smatramo da unatoč otvorenim pitanjima treba razgovarati. Hrvatska sa Slovenijom ima odlične gospodarske odnose, odlične međuljudske odnose i mnogo je više razloga da razgovaramo nego da se konfrontiramo", kazala je hrvatska ministrica, rekavši da "srećom, nisu svi u Sloveniji kao Erjavec".

Pejcinovic-Buric:Erjavec-je-bezobrazan-i-agresivan-

"TKO BI GORI, ETO J' DOLI..."


04./09./2017.

(Objavio Kresimir)


how to upload photos online



Nije nam dano znati gdje prebivaju duše Adolfa Hitlera i Josipa Broza znanog i kao Tito. Jesu li uopće na istome mjestu? Šeću li slobodno krugovima, ako su tamo, ako uopće krugova tamo ima i ako se šetati njima smije? Sretnu li se katkad? Razmijene li koju riječ ti, ni dvogodišnji saveznici s početka Drugog svjetskog rata, a potom ljuti neprijatelji? Ništa od toga ne znamo pa o tome možemo tek nagađati puštajući mašti na volju.

No, znamo da je na ovome svijetu, nakon što ga je spomenuti dvojac napustio, poklonike njihova lika i djela spojio broj 88 – kao spomen na jednoga u obliku brojčane interpretacije inicijala pozdrava “Heil Hitler” (H je 8. slovo abecede), dok je drugoga Božji poziv zatekao pri samom kraju službeno 88. ljeta života.

Ali imaju još nešto zajedničko – nalaze se na top-listi pojedinaca odgovornih za smrt najviše ljudi. Adolf tu bolje stoji, uglavnom je treći, dok maršala Tita, s obzirom na njegovu predanost i talent, zapada pomalo ponižavajuće 10. ili 13. mjesto, ovisno o izvoru. Dijelom je uzrok tome što su sastavljači tih lista Maršalovi saveznici što upućuje na to da bi mogao biti prikraćen. Još važnije od toga je što koriste nepravedan kriterij uzimajući u obzir samo apsolutni broj žrtava. U Maršalovu se dosegu, naime, našlo svega nekih 13-14 milijuna ljudi pa taman da ih je sve bio dao pobiti, na vječnoj bi listi još uvijek gutao prašinu za Hitlerovim petama, a oni na samome vrhu (Mao i Staljin) na njega se ne bi niti obrecnuli. Stoga bi bilo prikladnije, i prema Maršalovu monumentalnom djelu poštenije, kao mjerilo uzeti efikasnost izraženu postotkom (koliko ubijenih od koliko mogućih), slično kao što se u sportovima promatra postotak uspješnih pokušaja u odnosu na sve. Tada bi vječnu ljestvicu predvodio Maršalov učenik Pol Pot (istina, u Maršalovu se raju tek kalio na radnim akcijama, dok su za fino odgojno-obrazovno brušenje tog dragulja ipak znatno zaslužniji profesori društveno-humanističkih znanosti na pariškoj Sorboni). Slijedio bi ga Maršalov učitelj, imenjak, mentor i tutor, Staljin, dok bi sam Maršal imao dobre izglede u žestokoj konkurenciji izboriti brončano odličje, vjerojatno tek u foto-finišu.

Primijetimo kako ovaj pomalo sirov pristup problematici ima i u ovoj poboljšanoj varijanti ozbiljan nedostatak. Uvažava samo kvantitetu (broj ubijenih), ne i kvalitetu (način ubijanja). A kad je kvaliteta u pitanju, tu je Maršal nedodirljiv, ili kako bi njemu zacijelo bilo draže – neprikosnoven! Uostalom, nisu li njegovi revni pobornici uvijek opravdavali poneki Maršalov “nestašluk” time kako je imao stila?

Kako bismo pokazali svu profinjenost tog stila, najprije ćemo opisati klasičan problem s kojim se suočava sadistički zločinac. Njegov je cilj ne samo ubiti što više ljudi, nego to učiniti tako da žrtva što više pati. Dakle, treba pomiriti dva naizgled proturječna zahtjeva – kvantitetu (broj žrtava) i kvalitetu (način ubijanja). Novovjekim masovnim ubojicama u njihovim egzekucijama nikako nije uspijevalo zadovoljiti oba zahtjeva. Primjerice, nacistička industrija smrti usredotočila se na broj – ubiti što više ljudi u kratkom vremenu, dok im je patnja žrtava bila sporedna. Sličnim se pragmatičnim načelima vodio i Titov šef, Staljin. Među njegovim brojnim radovima dovoljno je tek prisjetiti se Katynske šume. S druge strane, sadistima koji su mrcvarili Hrvate krajem prošlog stoljeća, poput četnika u Borovu Selu, na Ovčari i drugdje, ili mudžahedina i njihovih pomagača u srednjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini, broj žrtava nije bio u prvom planu, već iživljavanje nad žrtvom, a iživljavanje oduzima previše vremena pa broj “pati”. Ipak, najboljem Staljinovom učeniku pošlo je za rukom riješiti taj problem i tako nadmašiti samog učitelja. “Doktorski rad” maršala Tita i njegovih partizana nosi posve prikladan naziv – “Huda jama”! Bacanjem i zazidavanjem tisuća živih ljudi u rudarsko okno zadovoljena su oba kriterija koji sadističkog zločinca čine savršeno ispunjenim – ubojstvo je masovno, a umiranje polagano.

No, kako se to uopće postaje odgovornim za smrt stotina tisuća, pa i milijuna ljudi? Gdje se stječe ta sposobnost, to znanje, ta vještina? Uči li se negdje? Arhivi su otvoreni pa sad znamo kako je Maršal prošao školovanje od lokalne lige do Lige prvaka. Najprije se pokazao spremnim poslati na stratište one kojima je bio okružen, one kojima je gledao u oči, one s kojima je provodio lijepe trenutke – prijatelje, sudrugove, pa čak i vlastite žene! Kako je kvalifikacije prošao bez i jedne greške, mogao se, ispekavši zanat, prebaciti na viši stupanj – masovna smaknuća! Ljudi njemu neznani – sinovi neznanih mu i majki koje će za njima, dok su žive, gorke suze liti – postaju tek brojevi, investicija za sveti cilj – vlast! Usputni je cilj bio i utjerivanje straha u kosti kako bi se – kao vladar koji ne odgovara ni Bogu ni narodu pa može činiti što ga volja, dakle prema temeljnim civilizacijskim kriterijima vladar nedostojan vlasti – na vlasti održao.

Međutim, nije Maršal odgovoran samo za žrtve u poraću, nego i za one u tri duge godine krvarenja bez ostvarenja bilo kakvog opipljivog vojnog i političkog cilja, osim onog osobnog – samohvale drugu Staljinu. Suluda ratna taktika, protivna međunarodnom ratnom pravu toga vremena, nije vodila brigu ni o žrtvama u vlastitoj vojsci i narodu koji ga je podupirao, prepuštajući ga, poglavito one najmlađe i najstarije, bolestima i gladi, a kamoli o onima na protivničkoj strani. Tumarajući po šumama i gorama, daleko od ključnih komunikacija, Titovi su odmetnici poslužili Talijanima kao moneta za potkusurivanje u podrivanju mlade hrvatske države, a Nijemcima kao sparing partneri kako se ovi ne bi odveć udebljali prije povratka na Istočni front. Tek dolaskom Staljinove Crvene armije ujesen ’44, njegov povjerenik za ovaj dio Europe dolazi do oružja, brojčano ozbiljne vojske i vlasti. Njemačka se vojska i “domaći izdajnici” više povlače uslijed prekida opskrbnih pravaca zbog nastupanja Crvene armije, nego što je to posljedica napredovanja lokalnih staljinističkih kvislinga koje neki zovu i Titovim partizanima. Dakle, doista nije dvojbeno kako je za priključivanje Istre, Rijeke, i dijela Dalmacije SR Hrvatskoj neusporediva veća zasluga Staljina, nego, u to doba njegova ađutanta, maršala Tita. Ipak, senilnim je Maršalovim apologetima trebalo skoro punih 70 godina od okretanja leđa Staljinu kako bi se, iznenada probuđenog osjećaja za etiku, sjetili zatražiti povrat tih krajeva Italiji. Kasno im je sad mahati Staljinovim zastavama i pjevati pjesmuljke iz njegove fonoteke. Nisu se držali stihova književnika čije ime i danas u demokratskoj Hrvatskoj nosi vodeća državna nagrada za najbolja ostvarenja u književnosti i drugim umjetnostima – “Za Tita i Staljina, dva junačka sina, ni pakao ne će nas smest’ …”. Izdali su ih obojicu onog trenutka kad su prekršili njihovu prvu zapovijed dopustivši narodu da ga se pita.

I nije ovih dana Maršal otišao preko Romanije. Nije se skutrio stiješnjen u gudurama Sutjeske. Ode on preko Učke! Topli je dom našao tamo gdje i masline pišu – TITO! Upravo tamo gdje je za njegova vremena najdrastičnije promijenjena struktura stanovništva, time i vlasnička struktura nekretnina, tamo gdje pretežu oni koji su dekretom Partije uselili u tuđe domove. Jest, kad bi vidio kako je tamo sada, nakon 25 godina “ustaške” države, Maršal bi se nemalo iznenadio – izdaja na svakom koraku! Sve puno vinograda, maslinika i ostalih kulačkih gospodarstava, a hoteli novi, ljepši i luksuzni. U njima umjesto radničke nejači i stranaca na socijali ljetuju gosti srednje i više platežne moći, u onima najudobnijima i hohštapleri kakve je on primao ekskluzivno na Brijunima. A pravi bi šok uslijedio tek kad bi vidio u kakvo se okupljalište klošara, kojima dasaka više fali u glavi nego što im život znače, prometnula njegova omiljena rezidencija. Zgrozio bi se i što su utvrde njegove armije posve zapuštene. Doduše, nakratko bi mu zaigralo srce kad bi ugledao brodogradilište. Rastužilo bi ga, doduše, što se sad izrabljuje radnike na nekakvim tržišnim principima truloga kapitalizma. Ipak, iako su ga izdali, još uvijek ga vole i sad kad se gotovo sve o njemu zna – skoro sve o njegovim djelima, a jedino ne tko se to ulogirao u identitet jednog zagorskog seljaka!

Odakle ta silna ljubav? Obično je odgovor na takva pitanja sasvim prozaičan. Vrh ledene sante izašao je na vidjelo kad je jedan periferni slučaj iskorišten za interna razračunavanja u Milanovićevoj koaliciji. Neki ministar, jedan od tri Ostojića (e, je l’ sad Raja, Gaja ili Vlaja, teško se više sjetiti) profitirao je dobrih 25 milijuna kuna temeljem preprodaje prenamijenjenog zemljišta. Priča, naravno, nije dobila ni pravosudni nastavak, a kamoli epilog. Možda je vrijeme da nakon Maršala i DORH prijeđe Učku? Jer iza antifašističkog laveža, kao legitimacije navodne moralne nadmoći, ne krije se ništa drugo nego ono prastaro – drž’te lopova! Kad bi to uvidio, i Maršal bi promrsio – ipak me nisu izdali!

Lelek za Maršalom štovatelja njegova lika i djela u sredstvima javnog priopćavanja, tih neumornih nastavljača partizanske sadističke tradicije drugim sredstvima (samo sad muče dušu, a ne tijelo, dok žrtve više na bacaju u Hudu jamu, nego ih drže zatočenima u Platonovoj pećini), podsjeća na onaj kad je “Najveći sin” bio na vrhuncu popularnosti, neposredno nakon što mu je prestalo kucati srce. Nema te rubrike u kojoj se ne jadikuje za Maršalom, od gospodarstva do mode i sporta. Totalno, da ne kažemo totalitarno, baš kao nekad! Te, drugi grade stadione, dok mi mijenjamo nazive ulica i trgova …, te dok mi mijenjamo ploče, mladi nam odlaze …, te dok se drugi bave nano-tehnologijom, mi mijenjamo ploče (naravno, radi se o točno određenoj ploči, da ne bi bilo zabune, jer ima i ploča čija promjena ne bi poremetila svekoliki gospodarski i ini razvoj, štoviše ubrzala bi ih). Drugdje kultura i umjetnost doživljavaju neslućen uzlet, a kod nas je l’ … Tako to bude kad vidjevši u svemu što miriše na hrvatsko NDH i poglavnika Pavelića paradira nastrana parodija SR Hrvatske – HND i “đeneral” Leković!

Uspjelo im je stvoriti takvu paniku da neki čak prijete i odlaskom u inozemstvo. Opijeni vlastitom veličinom u svojim očima misle da je to prijetnja cijelom društvu. Kako bi li se samo razočarali kad bi znali da te “prijetnje” većina vidi tek kao podgrijavanje lažne nade. Lažne, jer svi znaju da ne će otići, nisu Hrvati te sreće. Ta tko bi ih, za razliku od više desetina tisuća Hrvata, moguće i preko stotinu tisuća samo u zadnje 3-4 godine, a kroz povijest i više od milijuna, uopće i primio!


Među ostalim umotvorinama ucviljenih baštinika Maršalove ostavštine posebno je simpatična ona kako o Titu ne mogu odlučivati oni koji imaju Pavelića u srcu. Ako i jesu u pravu, što onda o tome već nisu odlučili oni koji Pavelića nemaju u srcu? Možda nisu zato, jer nemaju u srcu ono što je Pavelić imao a Tito nije – Hrvatsku! Jer onaj koji Hrvatsku zaista nosi u srcu ne samo da je mogao o tome odlučiti, nego je jednostavno to morao! I dobro je učinio! Neka samo nastavi tako – radi istine, ne u inat onima s Maršalom u srcu!

Grgur S./Kamenjar.com

quick image upload




imageupload


best image upload site


(kraj)

Esih smatra kako je pitanje uklanjanja naziva Trga maršala Tita bitno za sve građane Hrvatske.

''To je važno nacionalno pitanje i nadam se da će i drugi gradovi postupiti ovako kako će se vjerujem i ovdje dogoditi. Mi smo u 21. stoljeću, građane ne bi trebala zabrinjavati ova inicijativa. Više bi ih trebao zanimati nastup Josipovića i Mesića koji su oba bivši predsjednici, a koji sjede ispod zvijezde i Titove slike, i govore o regresiji hrvatskog društva. Morali bi se zamisliti zašto imaju potrebu sjediti pod totalitarnim simbolima. Mi smo za ukidanje svakog oblika totalitrizma pa tako i komunizma'', kazala je.


___________________________________________________________________________

29 ZA, 20 PROTIV, 1 SUZDRŽAN
SKUPŠTINA ODLUČILA: ZAGREB OSTAO BEZ TITOVA TRGA Hasanbegović: 'Ovo je povijesni trenutak' OSTOJIĆ 'Tko je sljedeći Hrvat kojem ćete uzeti ulicu?'
PASE ZLOTVOR

31.08.2017. u 20:56



Zastupnici zagrebačke Gradske skupštine na maratonskoj sjednici su u petak u ranim jutarnjim satima većinom glasova donijeli odluku da se Trg maršala Tita preimenuje u Trg Republike Hrvatske, nakon duge i burne rasprave u kojoj su predstavnici skupštinske većine branili tu odluku ocjenom da je Tito, iako antifašist, bio diktator, a predstavnici manjine branili Tita argumentima da je bio vođa antifašističkog pokreta u Hrvatskoj i veliki državnik svog doba.

Za tu odluku je glasalo 29 zastupnika, 20 ih je bilo protiv, a jedan suzdržan.


JUTARNJI (31.8.17. i 1.9.17.)