Jasenovac!





Ne bih ali pretjeraše. Možda nekome to toliko ne znači, ali članovi moje obitelji obično na kraju bitke odu u jednom smjeru bez povratka, traga i glasa. Ne, ne odu, odvedu ih. O čemu je riječ: podigla se bura po tko zna koji put o spomen ploči dragovoljcima HOS-a, poginulim u Domovinskom ratu poradi oznake, registrirane kao takve i kao ratna oznaka postrojbe i kao oznaka udruge koja okuplja članove iste, na kojoj stoji pozdrav “ZA DOM – SPREMNI!” u Jasenovcu. I nikoga ne smeta ploča ko ploča nego li baš taj pozdrav “ZA DOM – SPREMNI” jer se eto nalazi u centru sela Jasenovac, poznatom po ustaškom radnom logoru Jasenovac, smještenom nedaleko od sela. Dadoh si truda i označih pozicije na priloženom satelitskom snimku.

Koliko tri riječi mogu izazvati problema, toliko ne može ni 56 godina razlike i društveni sistem koji su se ispriječili između datuma koji su vezani uz obilježja. Drugi ljudi, druge vojske, druge države, no pozdrav isti. I to je kao problem. Niko nije spomenuo činjenicu da je među poginulim HOS-ovcima bilo i srba koji su Hrvatsku smatrali svojom domovinom vrijednom polaganja svog života za nju i to pod pozdravom koji govori baš to. Da su dečki spremni poginuti za svoj dom. Ovi, kojima smeta očito nisu, možda je kvaka u tome.
No, vratimo se na satelitski snimak. Među fotografijama ima još jedan… snimak mog grada, mog Vukovara u kojem još uvijek tragam za dva brata nestala na logoru za iztrebljenje “Velepromet”, a da ne zaboravim i za djedom koji je odveden ’45. iz svoje kuće od ruke čovjeka kojem je spasio glavu barem u pet navrata, jbg, deda. Sjebo si se. Na nekih 400 – 500 metara od centra grada nalazi se zdravom razumu neshvatljiva tvorevina. Tkz. Aleja “OSLOBODITELJA” nastala u bašćama privatnih kuća, bez ili sa sumnjivim pristancima vlasnika, bez lokacijske i građevinske dozvole, skrivena od očiju javnosti. Nije ni čudo što je skrivena jer se 18.11. tamo održi parastos, a zamjenik gradonačelnika grada Vukovara, predstavnici SDSS-a, parlamentarne stranke u RH i ZVO, tkv parazita na državnoj sisi, održe obred, te polože vijence za svoje “junake”, u svakom demokratskom svijetu TERORISTE, koji su srušili, zatrali i ubili moj grad.

Možda bi se čovjek i pokrio ušima, no ne želim se pokrivati jer se to događa pred našim očima i pred očima političara izabranih našim glasovima. I niko NIŠTA! Ni da bi. No zato je spomen ploča poginulim hrvatskim braniteljima jako velika uvreda obiteljima onih koji su pomrli u radnom logoru prije 72 godine. A nas, koji smo izgubili svoje prije 25 godina treba veseliti terorističko orgijanje u širem centru grada na najtužniji dan u povijesti našeg grada.
I što reć za kraj: ako se tako odnosimo prema žrtvama na čijoj krvi je niknula i raste ova naša Hrvatska ne nadam se baš svijetloj budućnosti.

Izvor: Domagoj Jurčić Srijemac
HRVATSKO OBRAMBENO ŠTIVO

…