HISTERIJA S ISTOKA


HERALDIČARI I POVIJESNA ZNANOST NE MOGU SE NAČUDITI OPTUŽBAMA DA JE PRVO BIJELO POLJE ZLOČINAKO Je li hrvatski grb iz 1495. - USTAŠKI?


Lijepa i pametna Presjednice naša! "DOK NAM ŽIVO SRCE BIJE!"

Ustaška? Jesmo li kao društvo zbilja toliko poglupili, pa svaku kost koja doleti u nedostatku boljih vijesti glođemo dok nam ne bace novu? Zar su Hrvati, čak i oni s par razreda osnovne škole, doista uvjereni kako je hrvatska šahovnica s prvim bijelim poljem – ustaška?!

E, da ne zaboravimo: javio se i srpski ministar nečega, Aleksandar Vulin, inače zadužen za kolonijalna pitanja s posebnim mandatom za Hrvatsku, koji je povodom 'ustaške zastave' iznio već poznatu činjenicu kako je Kolinda 'naklonjena ustaštvu', te ponudio svoju pomoć Hrvatima u borbi za odstranjivanje ustaštva iz njihovih glava... Doista velikodušna ponuda koju nikako ne bi trebalo odbiti.

Slob. Dalm. 29. 11.16.

UŽIVAJMO

Dok je svlačila gaćice, reče:

"Nikada nisam prevarila svoga muža."

"Još nisi. Za koji trenutak sve će biti gotovo..
Više nikada ne ćeš imati pravo reći:
'Nikada nisam...'

A sada-uživajmo...

Pogleda li,
izgovori li,
prdne li
ili se posere...
(ne)čovjek zasmrdi.

Odlučiš li se za putove osvete,
morat ćeš dva groba iskopati.

Konfucije

VULKANSKE MISLI...

"Razorne sile mozak mi okreću,
pretaču krv mi iz čaše u čašu,
vulkanske misli osvetu pokreću,
a htio bih mir vječnom Očenašu."

Heroj Hrvat

........................................................:::::::::::::::::::::::::::::::::

ČUVAJ NAS, BOŽE, OD SRBOČETNIČKE PODLOSTI!

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Sestre i braćo Hrvati, ne vjerujte Danajcima ni kada darove nose!



Dragi prijatelju, nisam Ti se javljao već duže vrijeme, iako sam obećao da ću ti napisati još o Srbima u Oluji. I evo sada ispunjavam obećanje. Na ovom site-u sam pročitao kako je jedan naš časnik časno postupio sa starim Srbinom kojeg je zatekao, a koji nije htio bježati. Isto tako kako je taj Srbin kao čovjek zahvalio našem časniku.
No vidiš, ja imam sasvim drugačije iskustvo. Otpisao sam Ti već o onom četniku, jadu od čovjeka, koji je prvo pucao na nas a kasnije kada smo ga zarobili i previli mu ranu kukao kao kišna godina da ga ne koljemo.
Dakle, dva dana nakon tog događaja, a jedan dan ili dva prije nego smo poslani kući na odmor a poslije u Bosnu gdje je Luka stao na minu i izgubio nogu, moja je bitnica prebačena u susjedno selo kao pričuva u slučaju potrebe.
Selo ko selo, srpsko, svaka kuća mali arsenal ručnih bombi, pušaka i zolja, a o skladištu naoružanja i opreme, o “golorukom” Srpskom narodu, ću ti u slijedećem pismu.
Dakle, moj drugi desetnik istovremeno dozapovjednik Krešo i ja od kuće do kuće, gdje otvorena vrata, gdje zatvorena, gdje poneki starac ili žena sredovječnih godina.
Nikome nismo ni dlaku skinuli s glave. Sa svima pristojno i umirujući razgovor. Hrvatska vojska, dočasnici i časnici razgovaraju s hrvatskih državljanima Srbima.
U jednoj kući, u kuhinji na bančiću u kutu sjedi starac, slijep, 83 godina. Na stolici starica oko 78 godina.
Isti razgovor, upitah “Treba li vam što”, muk, na ponovni upit odgovor da im ništa ne treba. “Što jedete, imate li kruha ?”, opet muk. “Ajd Krešo donesi naša dva obroka i kilo kruha”, rekoh.
Svaki dan smo dobijali cjelodnevni svježe pripremljeni obrok i svježi kruh. Pečeni odrezak, ili svježe meso za pripravu, čokolada, čaj ili kava u prahu, konzerva mesnog doručka, konzerva ribe, voćni sok u tetrapaku, 1/2 kg kruha po vojniku. Nikada nije bilo gladi u HV. Ako se išlo u akciju, koji dan ranije pojačano do 30%, tako smo uvijek znali da se priprema akcija.
Krešo se vrati i spusti na stol dva obroka, svaki zapakiran u najlon vrećicu, uz njih spusti na stol i kruh.
“Pa dobro od čega si ti djede živio” upitah, “Imam ti ja pemziju”, “Kakvu pemziju”, “Pa boračku”, odgovor.
Uto Krešo koji je malko procunjao po kući uđe u kuhinju i u ruci nosi lovački kaiš za patrone. Prazan, nema patrona.
“Čije je ovo” pita Krešo, “Sinovo”, “A gdje ti je sin i puška”, “U mjestu B. u vojsci” reče stari.
U mjestu B. mi već 7 dana, nema ni traga od njegova sina. Ja to odšutah.
“Zar te nije sram djede da imaš partizansku boračku pemziju a sin ti u četnicima” ja ću, tišina kao odgovor.
Nato će baba “Pa nije on u četnicima, on ti je u vojsci”, “Kojoj vojsci ?” Krešo će.
“U našoj Srpskoj vojsci, dašta u kojoj drugoj”,
“A koja smo mi vojska ?”, ja ću.
“Pa vi imate vašu vojsku, a mi imamo našu Srpsku vojsku”, opet baba. Zgadili mi se. Nema slova “H” niti riječi Hrvatska vojska, a kamo li Republika Hrvatska. Eto to su ti moj prijatelju Srbi u Oluji. Četnici zločinci do 1943. kada ih je Tito primio u partizane, kada su okrenuli ćurak naopako, kada su ti isti na Blajburgu napravili zločine bez presedana nad Hrvatima i ostalim nesrpskim narodom. Isto su i u Domovinskom ratu ponovili U Vukovaru i Škabrnji, a Srebrenici ne moram ni spominjati. Okretosmo se oba i iziđosmo iz kuće. Sutradan došla civilna policija i autobus i sve pokupila. Kada smo ušli po te starce da ih se odvede i smjesti van zone borbena djelovanja, na stolu su i dalje stajala dve nedirnuta obroka koje smo im dali. Za milimetar nisu bili pomaknuti. Kruh cijeli, netaknut. Valjda su mislili da je otrovano, što li, ili im je i hrvatski kruh gorak pa ga ne jedu.
Eto moj prijatelju takvo ja imam iskustvo sa Srbima (čitaj četnicima) u Oluji. Mrze sve što ima slovo “H” u nazivu a kamo li da bi rekli da postoji Hrvatska država ili njena regularna vojska. Da su građani Republike Hrvatske, Srpske narodnosti. Ništa od toga. Savjetujem svima koji pročitaju ovaj moj napis da potraže knjigu “KATOLIČKA CRKVA, STEPINAC I PAVELIĆ” i sve će im o Srbima biti jasno. Posebno mržnja prema nama Hrvatima i našoj domovini Hrvatskoj.
Sestre i braćo Hrvati, ne vjerujte Danajcima ni kada darove nose.

Izvor: Ivan

Čovjek se brani
do potopa, a potop
potopi svih.

(svršetak

Tko ili što?

Većinski, a manjinski.
Manjinski, a većinski.

Hrvatska sramota.
Sramota hrvatskih vlasti!

Od srbočetnika i hrvatskoga posrbička
i poturička
nikad čovika!