Vrana je razgovarao sa Šerifom, oficirom JNA, koji je 1994. godine pobjegao iz Srbije. Musliman Šerif želio je hrvatsko državljanstvo, a i supruga mu je bila Hrvatica, rođena u Hrvatskoj. Radio je u vojarni u Srbiji iz koje su bile poslane tri tenkovske divizije na Vukovar. Prva divizija se nije vratila, svi njeni tenkovi bili su uništeni. Druga isto tako, a od treće se vratilo 12 tenkova. Oko 100 oklopnih kola i isto toliko oklopnih transportera bilo je uništeno u Vukovaru. Bile su tu još baterija iz Novosadskog korpusa i protuoklopna brigada iz Bačke Topole. Prva baterija „Zisova“ sudjelovala je 1991. u napadima na Vukovar. Zapovijedao joj je Milorad Petrović iz Kačareva pored Pančeva. Zamjenik mu je bio potporučnik Miroslav Milošević iz Bosanskog Novog. Komandant njihove brigade bio je Rodoljub Adžić iz Gackog, a tu su bili još i oficiri Stojan Valetić iz Kalinovika, Bogdan Obradović iz Sarajeva, „bezbednjak“ Dragan Knežević iz Temerina… To je samo nekoliko imena sa spiska onih koji su granatirali grad, a da za prekomjerno granatiranje nikada nisu bili optuženi. Šerif je rekao Vrani imena dvojice Srba koji su Šešelju dovodili vojnike, koji se nisu htjeli boriti za srpske ciljeve. Oni su bili svjedoci da je Šešelj ubijao i civile. Četnici su ubili oko 3000 „svojih“ koji se nisu htjeli boriti za Miloševića.

Oko 12000 ljudi je poginulo kod Vukovara. Bila je to cijena koju su Srbi platili za osvajanje grada, konstatirao je Šerif, te dodao da ove podatke neće nikada javno priznati. 74 Alfred Morgan Mnoge su Srbe, racijom u srpskim gradovima po ugostiteljskim lokalima, uz pomoć vojne policije na silu utrpavali u kamione i autobuse i odmah vozili za Vukovar. Tamo su dobivali odore i oružje. Mnogi od njih, na takav način dovedenih, nisu se željeli boriti. Prisilno bi bili odvedeni na prvu crtu bojišnice.

Morali su pucati da ostanu živi. Šerif se zgrozio kada je saznao da jedan poznati hrvatski poduzetnik prodaje konjak srpskim vojnicima kod Vukovara. Konjak je dovozio u cisternama iz tvornice „Badel“. Pričao je da se ne zna gdje je završio novac iz vukovarskih banaka. Tu je cijenu kasnije platio stari Jastreb, kada su ga premlaćivanjem prisiljavali da im oda gdje je novac iz banaka i novac poslan za kupnju oružja od JNA. Ti podaci nisu bili prezentirani Haagu, a mogli su, da su na vrijeme pronađena ona dva Srbina koji su Šešelju dovodili vojnike i civile na klanje.

Navodno je Šešelj po noći obilazio zarobljene Vukovarce, a u jutro se vraćao s rukama krvavim do lakta. Šerif je dao i njihove podatke, bili su iz Niša. Spomenuo je tada i Budak Sretena, tada četrdesetsedmogodišnjaka, koji je bio zastavnik i dragovoljac za Vukovar. Bio je u oklopnoj brigadi, a hvalio se kako je „ustaše“ trpao u kamione i vozio na gubilišta. On sigurno zna lokacije mnogih masovnih grobnica, ali to u Hrvatskoj tada nije nikoga zanimalo. Pismeni tragovi više sigurno ne postoje.

Pomoću njih moglo se doći i do drugih svjedoka. Takvi podaci bili su pospremljeni u arhivu ili uništeni. Vrana je nastojao da se dokazi protiv Šešelja izvade iz arhiva i pošalju u Haag, ali nitko iz SZUP-a nije bio zainteresiran. Pravili su se da ne postoje. Mnogo toga mogao bi posvjedočiti i Rade Vidović iz Doboja, koji je bio profesionalni snimatelj za RTV Sarajevo. 75 Vrana oko istine Tijekom 1991. godine, angažirao ga je Branko Jovanović zvan Šinto, Arkanova desna ruka za područje Dervente, Maglaja i Doboja, da uživo snimi masakr nad ranjenicima vukovarske bolnice.

Tom su prilikom četnici na čelu sa Šintom izmasakrirali 60 civila. Vidović je odselio u Švedsku, a sa sobom je ponio snimku masakra i spisak onih koji su u tome sudjelovali. Jedan od njih bio je Nikola Jorgić zvan Jorga, porijeklom iz Modriče, a pobjegao je u njemački grad Bochum i otvorio diskoteku „777“. S njim je pobjegla i Slobodanka Đurić zvana Boba, ponijevši sa sobom novac i zlatninu opljačkanu tijekom četničkog haranja. Dobro bi bilo da su snimku tog masakra vidjeli suci u Haagu, kada su izricali sramotno male kazne vukovarskim krvnicima. Da li je uopće itko vidio te snimke? Ima mnogo verzija zašto je pao Vukovar.

Jedna od njih glasi, da je jedan izaslanik EU, Skandinavac, stigao direktno od Miloševića Predsjedniku, i prenio mu da će, ukoliko Hrvati i dalje budu branili Vukovar, svu svoju vojsku usmjeriti na Dubrovnik i Dalmaciju. Raspored snaga u Hrvatskoj je tada bio takav, da su jedva držali crte bojišnica. Stoga je bila izdana zapovijed da se hrvatske snage povuku prema drugim mjestima. Garancija Skandinavca, da se ranjeni i aktivni branitelji Vukovara ne moraju bojati srpske osvete, bila je jedna velika prijevara međunarodne zajednice.

Oni su Srbima dozvolili pokolje nad ranjenicima i braniteljima Vukovara, kao što je i Tito 1945. dozvolio Srbima pokolj nad Hrvatima. Znali su za plan odvođenja Vukovaraca u srpske logore u Srbiji. Mnogi su završili kao robovi na privatnim srpskim imanjima, gdje su i umrli te pokopani u tamo nekoj jami. Srbi su pjevali: „Oj ustaše neka, neka, duboka vas jama čeka. Široka je jedan metar a duboka kilometar…“ 76 Alfred Morgan I 1945. i 1991. godine, ista pjesma, isti koljači, iste žrtve.

Predsjednik je bio nemoćan, takva odluka ide u najviši rang umijeća ratovanja, kao kada žrtvujete figuru u partiji šaha, čije je polje kockasto kao hrvatski grb, ali u konačnici dobivate partiju. Srbi su bili matirani a da toga nisu bili ni svjesni. Mnoga herojstva vukovarskih branitelja pripadaju HOS-u. Jedno od takvih je, kada su vodili civile u povlačenju iz Vukovara. Na čelu kolone HOS-ovac, ispred njih – minska polja. Znalo se da uvijek prvi strada od mine. Tako je i bilo. Kada je prvi stradao, na čelo je stao drugi i nastavio voditi kolonu. Osmorica su poginula prije nego je kolona bila na sigurnom.

Vrana se nije sjećao da je igdje čuo o ovakvom herojskom pothvatu. Pravi heroji Domovinskog rata. Naravno da je broj branitelja nakon pada Vukovara neprestano rastao, tako da je njihov broj danas nekoliko puta veći od stvarnog stanja. Pojedinci koji su bili za Srbiju ili Jugoslaviju, a radili u HV-u, policiji ili nekim drugim državnim tijelima, širili su razne dezinformacije o razlozima pada Vukovara, kako bi izazvali razdor među Hrvatima.

Kako je neprijatelj djelovao, osvjedočio se i Vrana nakon jednog slučajnog susreta sa svojim poznanikom Kišom, koji je stanovao u centru Zagreba, u samoj blizinu Trga bana Jelačića. Pričao mu je, kako je jedno dopodne u Ilici sreo izvjesnog časnika HV-a, inače bivšeg časnika JNA a kasnije poznatog hrvatskog generala, koji mu je rekao da odmah ode sa suprugom i djecom izvan grada, jer će popodne biti granatirani Banski dvori. To se istog dana i dogodilo. Nije bilo lako braniti Hrvatsku, s neprijateljem ispred sebe a i iza leđa.

Izvor: Alfred Morgan

ZEMLJA, U KOJOJ SE S PIJETETOM ISTIČE IME KRVNIKA I UBOJICE HRVATA,
NEMA BUDUĆNOSTI.
NI USKRSA.



USKRS NIJE SAMO PUNA TRPEZA.

UGLEDNA PRIJEDORSKA LIJEČNICA 'Neka sam milijun puta izdajnička drolja, ali j... vam sve po spisku, braćo Srbi!'



- Neka sam milijun puta izdajnička drolja, ali vam jebem sve po spisku, braćo Srbi! - ovo o ratnoj politici Republike Srpske misli ugledna prijedorska liječnica Nikolina Balaban. Srpkinja koja se smatra Bosankom, godinama se bori da istina progovori iz neobilježenih masovnih grobnica u kojima je još oko 1000 neidentificiranih tijela, ali je u tome prilično usamljena.

- Zašto to radite? - pitamo je.

- Iz dva razloga. Prvo, jer sam liječnica i etika je sastavni dio moje profesije. Drugo, u ovom gradu nema meni dragih ljudi iz mladosti. Nisu oni nestali, ubijeni su, ostali su protjerani. Nedostaju mi. Zašto sam psovala? Tako me najbolje razumiju - kaže dr. Balaban.

ooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

PRESUDA KARADŽIĆU
ZAPISI IZ 'POSLJEDNJIH DANA SFRJ' Milošević je 1992. naredio: 'Radovane, tko neće u vojsku, a ti - strijeljaj!'

Jutarnji, 24. 3. 16..

ooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

KARADŽIĆ ĆE TRUNUTI U ZATVORU, ALI NJEGOVA ĆE TVOREVINA NASTAVITI ŽIVJETI.

Večernji, 24. 3. 16.


.

KOLINDA GUBI STRPLJENJE: DA SAM JA NA LOZANČIĆEVU MJESTU, POTRAŽILA BIH DRUGI POSAO.

Slobodna Dalmacija, 21. ožujka 16.

(kraj)

IZVUČENO STARO PISMO

OTKRIVAMO: ŠTO JE PEĐA GRBIN 2006. PISAO IVICI RAČANU 'Napuštam SDP jer ste se poklonili Tuđmanu. Radi se o osobi koja je ovoj državi nanijela mnogo zla'



Dragan Matić



Autor: Dora Koretić



Teška sam srca prešao preko odluke Glavnog odbora SDP-a o suradnji s HSP-om, odšutio sam kad su se na čela savjeta SDP-a imenovale osobe kojima u SDP-u nije mjesto, međutim činjenicu da se delegacija SDP-a poklanja Franji Tuđmanu nisam mogao prihvatiti, napisao je Peđa Grbin i gradskom odboru socijaldemokrata donio svoju člansku iskaznicu te ponudio ostavku na sve svoje funkcije.


Nije zaboravio pismo

Godina je 2006., a razočarani i odrješiti Grbin tadašnjem predsjedniku SDP-a Ivici Račanu šalje dopis u kojem izjavljuje duboko neslaganje s određenim politikama stranke te odluku da napušta SDP.

Krivac je bio današnji predsjednik SDP-a Zoran Milanović koji je 2006. godine predvodio delegaciju SDP-a te u društvu Igora Dragovana i Ante Kotromanovića položio vijenac na Tuđmanov grob.

Taj je prašnjavi dopis ovih dana stigao do redakcije Jutarnjeg, a Peđa Grbin, saborski zastupnik i član Glavnog odbora stranke, odmah ga se u razgovoru s novinarima prisjetio.

“Mislite da patim od amnezije? Naravno da ga se sjećam i odmah vam mogu reći da se moje mišljenje o Franji Tuđmanu nije promijenilo”, rekao je Grbin.

U tom desetljeće starom dopisu on piše ovako: “Smatram kako navedena osoba svojom politikom nije zaslužila da joj se SDP kao stranka koja se oduvijek borila za slobodu, socijalnu pravdu i demokraciju poklanja. Smatram kako se radi o osobi koja je ovoj državi, ali i mnogim članovima SDP-a nanijela mnogo zla te je po mojem sudu klanjanje takvoj osobi pa bila ona i mrtva, neprihvatljivo te nisam spreman biti članom stranke koja to čini”.


Jut., 16. 3. 16.

1.
Crvenokmerci i njihovi potomci nisu nikada gradili, već rušili.
U Hrvatskoj posebice.
Crvenokmerci zamišljaju Hrvatsku bez Hrvata.
Otkad postoje, Crvenokmerci imaju uvijek isti cilj:Smanjiti broj živih
Hrvata, klati, uništavati Hrvate...do genocida
Crvenokmerci ne poznaju osjećaj ljubavi prema Hrvatima.
Samo mržnju. Koljačku. Zvjersku.
Tako malo po malo ostvaruju svoj cilj.

No, jedan pravi, istinski i hrabri Hrvat vrijedi više od milijuna crvenokmeraca. Na svakom bojnom polju.
Ta istina ispunjava ponosom, neumornošću i neiskorjenjivošću svako hrvatsko srce,
svaku hrvatsku misao.

2.
S druge, pak, strane hrvatski poluhrvati ili, pak, posrbice i slični bezvrijednici, najžešći su
i najsramotniji tragičari na tlu Hrvatske.
Njima se pridružuju i oni koji su izrastali izvan hrvatske nam donovine, te, kad uđu u politiku i
dođu bez bitke na visoke položaje, kao polupismenjaci pokušavaju govoriti hrvatskim jezikom, bezuspješno
i smiješno, stvaraju svoje neko čudno i neizričajno političko-"domoljubno" ozračje, dječje, neozbiljno...
Može li takva osoba izkazati hrvatske osjećaje?
Može li razumjeti hrvatskoga ratnika?
Hrvatskoga radnika i seljaka?
Hrvatsku povijest?
Može li ikada postati borac za obraz hrvatskoga nacionalnoga bića?

Ne može jer je svestrano nepismen, jer je rastao daleko od
hrvatske teške zbilje, krvave, neizdržljive...
I daleko od krvavih bitaka za hrvatski obraz i hrvatsku slobodu.

Takav hrvatski sin bit će
lak plijen crvenokmeraca, podmuklih, upornih hrvatomrzaca...
I na kraju opasni ugrozitelj i rušitelj svjetlije hrvatske budućnosti.

ZLATKO HASANBEGOVIĆ: BAD BLUE BOY KOJI JE POSTAO MINISTAR ‘Komunisti su mojoj obitelji uzeli 19 kuća, duhan, alkohol i novac, a djeda su ubili’

Jutarnji, 6. ožujka 2016.

(nastavlja se)

ETIČKA OSUDA V. STANIMIROVIĆA I ĆIRILICE U GRADU MUČENIKU VUKOVARU!

Posted on 5. Ožujak 2016

et.sud.

VI. sjednica HNES-a!

Hrvatsko nacionalno etičko sudište u suradnji sa Stožerom za hrvatski Vukovar upriličit će VI. javnu sjednicu u subotu, 5. ožujka u 11 sati u kući nobelovca Lavoslava Ružičke. ETIČKA OSUDA VOJE STANIMIROVIĆA I SRPSKE ĆIRILICE U GRADU MUČENIKU VUKOVARU.

Govore: Nevenka Nekić, Predrag Mišić, Vlado Iljkić, Antun Ivanković, Zvonimir Hodak, Đuro Vidmarović, Tomislav Josić, Zorica Gregurić, Josip Jurčević i Zvonimir Šeparović.

Izvor:

Stric Ivan!

(nastavlja se)

U Hrvatskoj je najpopularnije ime USTAŠA!


Evo zašto.

Ako se, s imalo ponosa, izjasniš da si Hrvat – to znači da si USTAŠA.

Ako slaviš 10. Travnja – ti si nepokorni hrvatski USTAŠA.

Ako si za lustraciju komunističkih zločina – ti si USTAŠA koji radi na reviziji povijesti.

Ako zapjevaš koju od Thompsonovih pjesama – ti si bijesni USTAŠA.

Ako u Hercegovini zapjevaš gangu – ti si USTAŠA koji razbija “Bosansku Federaciju”.

Ako progovoriš koju protiv crvene jugobande – ti si crni USTAŠA.

Ako ideš u crkvu – normalno da si klerofašitički USTAŠA.

Ako, nedaj Bože, pozdraviš starim hrvatskim pozdravom – Za dom Spremni, bezbeli da si nacistički USTAŠA.

Neovisno o tome jesi li rođen 1919. ili 1990., ako si hrvatski nacionalist i voliš svoju Domovinu – ti si zadrti neofašistički USTAŠA.

Ako si za to da se s trgova i ulica u Hrvatskoj ukloni ime jednog od devetorice najvećih masovnih ubojica u povijesti svijeta – ti si krvavi USTAŠA “crnokošuljaš”.

Ako se ne slažeš s antihrvatskim bijesnilom, neoboljševika Josipovića i zioniste-boljševika poput Goldsteina, ti si USTAŠKA ZMIJA.

Ako ideš u Čavoglave, ti si koljač USTAŠA . Ma, na koncu, kako ono rekoše njihovi drugovi u Srbiji, “Kod Hrvata, bre, nije pitanje ko je, nego ko nije USTAŠA.”

Izvor: Otporaš

Stric Ivan