mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

TEŠKE OPTUŽBE
MILANOVIĆEVA PROVALA BIJESA 'Nikad nismo bili na nižoj točki. Most je izabrao kriminalnu, špijunsku i proustašku koaliciju!'

IVAN HRSTIĆ

mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

Sretno nam ljeto novo, svi dani, sva jutra i sve noći 2016. godine
bez crvenokmerskih šupčina, neradnika i mrzitelja Hrvata.
U Vladi, na televiziji, u svakodnevnom životu, na ulici, svugdje...

mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

Datum objave: 28.12.2015 | 12:23 Autor: direktno.hr

Govor novog predsjednika Sabora Željka Reinera.


Najprije bih želio zahvaliti svima koji ste glasovali za mene i izabrali me na ovu toliko važnu funkciju za hrvatsku državu i sve njene građane.

Međutim, želio bih zahvaliti i onima koji nisu glasovali za mene jer njihovi glasovi pokazuju da danas nakon toliko stoljeća Hrvatska nije samo neovisna država, članica Europske unije već i uistinu demokratska zemlja u kojoj svatko može slobodno i bez straha u kojem smo svi toliko dugo živjeli, iskazati svoje stavove i mišljenja, čak i ako se oni ne slažu sa mišljenjem većine.

To je postignuće na kojem moramo biti zahvalni utemeljiteljima moderne hrvatske države pod vodstvom Dr. Franje Tuđmana ali i svim onim 15 000 hrabrih branitelja koji su za tu slobodu u Domovinskom ratu braneći je od agresije dali svoje živote jer oni svojom krvlju nisu omogućili samo neovisnost hrvatske države već i njeno demokratsko parlamentarno uređenje.

To je postignuće omogućilo, da parafraziram Abrahama Lincolna „da njihova smrt ne bude uzaludna, već da ovaj narod, Božjom milošću, bude svjedokom ponovnog rođenja slobode i da vladavina naroda, od narod i za narod, nikada neće iščeznuti s lica Zemlje". Na tome moramo zahvaliti i stotinama tisuća preživjelih branitelja, osobito ratnih vojnih invalida, koju su svojom hrabrošću omogućili da danas slobodno u ovom Saboru odlučujemo o svim pitanjima važnim za naš narod. Duboko sam uvjeren da se demokracija, između ostalog, treba temeljiti na kulturi dijaloga i diskusije na osnovu argumenata, odbacivanju isključivosti te pluralizmu mišljenja i otvorenosti prema različitim stavovima, što međutim ne znači da se sa tim stavovima moramo nužno i složiti.

Uvijek sam vjerovao da treba postupati po onome što je sadržano u izreci koja se pripisuje Voltaireu: "Ja se ne slažem s time što govorite, ali ću do zadnjeg daha braniti Vaše pravo da to govorite".

U tom duhu želim se također zahvaliti mom prethodniku, gos. Josipu Leki na dosadašnjem vođenju Hrvatskog Sabora tijekom prošlog mandata. Znam da mu nije bilo uvijek lako i da je nerijetko imao dvojbe i drugačije mišljenje od onog kojeg je sa ovog mjesta morao iznositi i svjestan sam da mu je stoga ta zadaća bila tim teža.

Poštovane gospođe i gospodo, ne smijemo nikada zaboraviti, a posebno u ovo vrijeme od kada smo dio Europske zajednice naroda, da je Sabor ne samo čuvar vrijednosti demokracije i najviši izraz demokratske volje naroda već i ključna institucija za očuvanje identiteta Hrvatskog naroda i hrvatskih nacionalnih interesa.

Sabor jest i mora biti lučonoša domoljublja, ljubavi prema temeljnim vrijednostima Hrvatskog naroda, njegovoj povijesti, tradiciji, njegovanju obitelji, vjeri, hrvatskom jeziku, kulturi, prema svemu onome što nas čini takvima kakvi jesmo i po čemu se razlikujemo od drugih ali istodobno mora biti i čvrsti jamac poštivanja svih prava i vrijednosti onih koji nisu Hrvati ali su hrvatski građani. Poštivanje drugih i različitih, a osobito onih koji su u manjini pa time osjetljiviji i ranjiviji i jamčenje njihovih prava jedna je od odlika demokracije i pravednog društva pa je i to važna zadaća ovog Sabora.

Cilj i obveza svih nas je, da ovaj Hrvatski Državni Sabor, da dobro ste čuli, namjeravam predložiti da se on opet tako zove, bude mjesto kulture dijaloga u kojem će se izabrani predstavnici hrvatskih građana duboko svjesni svoje odgovornosti prema građanima koji su ih izabrali trajno zalagati za njihov bolji život, za njihove veće slobode, za njihovu bolju budućnost, za njihovu sreću i sreću njihove djece i unuka.

Postizanje ravnoteže između slobode tržišta i socijalnog pristupa te solidarnosti osobito s potrebitima, nemoćnima i bolesnima mora biti temelj hrvatskoga društva ako ono želi biti sretno i uspješno.

Demokratizacija društva i socijalna odgovornost nisu i ne smiju ostati samo puki slogani već ih mi ovdje, upravo u ovoj dvorani, u ovoj zgradi, moramo graditi upornim dogovorima, uspostavljajući stalno iznova povjerenje među onima koji zastupaju različite strane, uvjerenja i stavove.

Naime, razlike u stavovima u civiliziranim sredinama, a usrdno se nadam da je i naša takva, ne smiju značiti neprijateljstvo i destruktivnost već mogu i moraju biti naprosto različiti putovi i načini da se dođe do zajedničkog cilja. Jedan od tih ciljeva je nedvojbeno da država što prije izađe iz duboke gospodarske krize u kojoj se nalazi, ali također i iz još dublje društvene, moralne i vrijednosne

krize u kojoj se naše društvo također nalazi. Da bismo to postigli morati ćemo donositi, i to već od prvih dana, teške odluke no uvjeravam Vas da će one moći zaživjeti i biti svima na boljitak samo ako ih donosimo zajednički.

Svi smo svjesni nužnosti strukturnih reformi i potrebne hrabrosti da se prihvate rizici njihovog provođenja. Stoga je zajedništvo nešto što Hrvatskoj uistinu ovoga trenutka nasušno treba i nadam se da se razlike pa i strasti koji su došle do izražaja tijekom predizborne kampanje mogu i moraju pretvoriti u našu snagu te da je spoznaja o potrebi zajedničke borbe za bolju budućnost ne samo duboko u svijesti svake saborske zastupnice i zastupnika već i u svijesti svake građanke i građana.

Moramo se potruditi da Hrvatska bude ne samo pravna država, što ona već jest, već i pravedna država jer je to još mnogo važnije. Moramo nakon više godina beznađa hrvatskim građanima vratiti nadu i optimizam, moramo im vratiti osmjeh na lica, moramo im vratiti ponos. To je naša obveza koju smo preuzeli sjedajući u stolice u ovoj dvorani i mi te obveze moramo biti svakog trenutka svjesni.

Podjele u hrvatskom društvu, poglavito ideološke prirode, temeljene na davnoj ili manje davnoj prošlosti, ne smiju više biti kočnica daljnjeg razvitka hrvatskog društva. To ne znači da prošlost ikada smijemo zaboraviti, dapače naša djeca i unuci moraju poznavati svoju povijest i nitko im ne smije uskraćivati pravu istinu o njoj, ali ne smijemo u njoj nastavljati živjeti ili u njoj nalaziti izgovor za današnje a još manje za eventualne buduće neuspjehe.

Duboko sam uvjeren da ako razne političke opcije ulože dovoljno dobre volje i truda možemo postići konsenzus oko najvažnijih, ključnih pitanja hrvatskoga društva koja imaju svoje reperkusije na godine i generacije koje dolaze i koja ne može riješiti ili ostvariti samo jedna vlada ili samo jedan saziv Sabora. Na svima nama leži odgovornost hoćemo li to učiniti jer mi to možemo ostvariti osobito ako, kao što je rekao George Washington „ustrajemo u dobroj vjeri i pravednosti".

Može se nekome učiniti neobično da ja kao upravo izabrani predsjednik hrvatskog parlamenta i netko tko se uvijek svesrdno zalagao za parlamentarnu demokraciju citiram jednog kralja a ne nekog od velikih hrvatskih ili inozemnih državnika koji su držali svoje poznate govore u parlamentima. Međutim, na to me naveo trenutak povijesti u kojoj se naša zemlja nalazi a koji ima obilježja ne samo gospodarske već donekle i političke krize.

Naime, prije 35 godina kada je parlamentarni sustav u Španjolskoj bio možda u najozbiljnijoj krizi tadašnji je španjolski kralj Juan Carlos I rekao: „Potrudimo se da zaštitimo i učvrstimo ono ključno ako se ne želimo dovesti u opasnost da ostanemo bez svojih temelja.... Moramo se pitati jesmo li uistinu učinili sve da se osjećamo ponosnima. Želim pozvati na promišljanje one koji u svojim rukama drže vođenje države. Oni moraju stati u obranu demokracije i općega dobra iznad svojih ograničenja i prolaznih osobnih, skupinskih i stranačkih interesa."

Mislim da te riječi moraju trajno odjekivati u ušima svih nas koji ovdje sjedimo i biti nam važan podsjetnik. Mi koji pripadamo, kako to mediji vole nazivati, političkoj eliti, a koji uz ostale elite u društvu, od one gospodarske pa na dalje, htjeli mi to priznati ili ne, imamo veću društvenu moć, ne smijemo zaboraviti da zbog toga imamo i daleko veću odgovornost.

Te društvene odgovornosti naprosto moramo u svakom trenutku biti svjesni, moramo je rabiti vrlo oprezno, pažljivo i isključivo na dobrobit građana jer građani nemaju izravni utjecaj ni na politiku ni na kapital kojeg elite imaju. Ne smije se dogoditi da, kako je govorio Dr Ante Starčević, budemo onakvi „ljudi koji misle da imaju nekakovu drugu korist i sverhu, nego li je korist i sverha celokupna naroda".

Naša je odgovornost i obveza da Hrvatskoj ponudimo nove ideale i vrijednosti temeljene na uvjerenju da vjerodostojne političke odluke mogu dovesti do razvitka samo na temelju poštene i jasne vizije ali i hrabrosti da se ta vizija ostvari provođenjem strukturnih promjena jer je to jedino jamstvo da će se tako osigurati bolji i sretniji život svim građanima Hrvatske. Time ćemo ostvariti ono što je zamislio naš prvi predsjednik Dr Franjo Tuđman - pretvoriti Hrvatsku ne samo u slobodnu, neovisnu i demokratsku europsku zemlju već i u državu blagostanja, prosperitetnu zemlju sretnih i uspješnih ljudi.

Na tom putu, čuvao Vas sve dragi Bog, čuvao nam ovaj Hrvatski Sabor i providio nas mudrošću i hrabrošću da donosimo najbolje odluke, čuvao sve zastupnike i zastupnice, sve Hrvatice i Hrvate, sve hrvatske građanke i građane i jedinu nam i vječnu Hrvatsku.

Datum objave: 28.12.2015 | 12:23 Autor: direktno.hr

Tko želi uništiti jedan narod, taj će najprije zatrti potomstvo toga naroda.

Tko je želio ubiti maloga Isusa?
Tko je poubijao svu djecu da bi oduzeo život tek rođenom Isusu?
Jesu li ubojice ostvarile svoj cilj?

Tko je htio već od početka dvadesetoga stoljeća brisati i izbrisati moj hrvatski narod?
Što je taj predator sve činio da bi moj hrvatski narod nestao?
Jesu li bezumnici razbacali hrvatska gnijezda i zametnuli hrvatsko nacionalno biće?

Može li pitoma hrvatska zemlja i nenasilni hrvatski narod pripitomiti koljače
hrvatskih snova, rušitelje hrvatskih prava na život?
Očito je, ne može!
Srbočetnici i hrvatočetnici ostaju zauvijek vukovi koji stalno nasrću
na meku hrvatsku dušu.

Kao što ni Isus nije nestao, već uskrsnuo i ostao put, istina i život,
tako jest i bit će tako s mojim hrvatskim narodom.

Hrvatski narod je vječan!

I ja sam atom hrvatskoga veličanstvenoga naroda.
I ja sam, kao pojedinac, vječan
jer je u meni, jer je u svakom Hrvatu, ISUS!

Ode,
ode,
ode,
ode,
ode...
mrak,nered, nerad, kokodakanje...
Pade,
pade,
pade,
pade,
pade...
hijena, tvor, kobra, krokodil, udav...

Svanu Božić Hrvatima.

"Hrvatski se ratnici ne predaju!"

AUTOR:
Vecernji.hr

SISAČKI BISKUP
Vlado Košić: Da će Petrov tako nasjesti i odvesti Most u ralje komunista, nisam se nadao

– Petrov je i nesiguran – čudne li kombinacije: psihijatar i političar! – ali i posve slijep! Onaj je stari lisac, lopina i prevarant, a ovaj naivčina i zapravo – izdajica. Neka nam se Bog smiluje – napisao je Košić na Facebooku


Sisački biskup Vlado Košić na svom Facebook-profilu izrazio je svoje razočaranje Mostom koji je napao napisavši da se ''sad pokazuje da to nije most ,nego mostobran za spašavanje SDP-a tj. komunista koji su hrvatskom narodu nanijeli najviše zla u njegovoj povijesti''.

– Želim izraziti i svoje razočaranje Mostom, koje gledam svaki dan na daljinovidnici, slušam njihove teze, zahtjeve i postrojavanje koje su si dopustili kako prema jednoj tako prema drugoj najvećoj političkoj koaliciji ovih proteklih izbora.

Riječ je o snazi koja je prema rezultatima izbora dobila treće mjesto na političkoj hrvatskoj sceni. Njihovih 12% osvojenih mandata u Hrvatskom saboru svakako im je donijelo poziciju tzv. jezičca na vagi jer bez njih se ne može sastaviti Vlada. No, oni su poželjeli više. Naime, nije im ta treća pozicija i pozicija presudnog subjekta za Vladu bila dovoljna, nego su htjeli biti ne treći ni drugi nego – prvi i svima naređivati, postavljati svima uvjete. A to se zove u moralnoj teologiji preuzetnost, dakle preuzimanje kompetencija koje ti ne pripadaju.

Sviđa mi se da je Karamarko na kraju odbio u tome sudjelovati, a potez Milanovića ne čudi jer komunisti uvijek lažu i njima laž i prijetvornost ništa ne znači. No, da će Petrov tako nasjesti i odvesti Most u ralje komunista, nisam se nadao. Zapravo sad se pokazuje da to nije most, nego mostobran za spašavanje SDP-a tj. komunista koji su hrvatskom narodu nanijeli najviše zla u njegovoj povijesti. Pa jesu li zato bili potrebni izbori i ova već skoro mjesec i po dana duga trakavica? Petrov je i nesiguran – čudne li kombinacije: psihijatar i političar! – ali i posve slijep! Onaj je stari lisac, lopina i prevarant, a ovaj naivčina i zapravo – izdajica. Neka nam se Bog smiluje – napisao je Košić na Facebooku

Stranke samo traže načine da se održe na vlasti, njih ne interesira boljitak za druge, njih ne interesira pravda, stranke jedino teže moći i vlasti.
mmmmm
Najbolji način da se unište ljudi je da se im se uskrati razumijevanje vlastite povijesti.
mmmmm
Politički jezik je dizajniran s namjerom da laži zvuče kao istina te da se opravdaju ubojstva.
mmmmm
GEORGE ORWELL

'NEKA NAM SE BOG SMILUJE' Sisački biskup: Petrov je odveo Most u ralje komunista, a potez Milanovića ne čudi jer komunisti uvijek lažu.

1. Bubuljičavi mutikaša, neradnik i dribler?
2. Hijena, glasa iz pilane?
3. Buljooki astmatičar?
4. Okati pijančina?
5. Pokušava vizualno dostići Predsjednicu?
6. Novopečeni brbljivac u odijelu, očaran driblerom?
7. U jednom danu pojede pečeno janje i popije pola dimižane vina?
8. Dva riječka drobaša čija se uzrigivanja čuju do Dubrovnika?
10. Mlad, a otrovan crvenokmerskim arsenom?
11. Režiser izbornih rezultata?
12. Visok, nježan, pravi Hrvat, koga dribler lako navuče na tanak led?
13. Nova pratilja mutikaše, crvenokmerskih manira?

(ako mi padne na pamet)

Žandari u akciji.

.........................

U pomoć! U pomoć! Ostavite me na miru!
Drugu drugu! Drugu ruku amo! Za lisičine!

........................


Prijedlog:
U krug crvenog svjetla na semaforu odmah ugraditi crvenu zvijezdu petokraku.

......................

Zaključak:
Bezimena šezdesetsedmogodišnja starica može biti najsretnija i najzadovoljnija
starica u Hrvatskoj jer nije živjela poslije završetka II. svjetskoga rata 1945. (od svibnja pa dalje).
Pažnju, koju je doživjela, pa bila tako vidljivo licemjerna, nikada nije zasanjala.
Bog ne zaboravlja svoje ovčice ni u jednom sustavu.

......................

Autor: Ivo Banac

Jutarnji,12.12.15.

U Danteovu devetom krugu pakla za izdajnike domovine predviđen je dio zvan Antenora, po Antenoru koji je Troju izdao Ahejcima. Možda kazna vječnog tavorenja u smrznutom jezeru, koju je Dante predvidio za izdajnike, i neće dojmiti postnacionalne elite, kojima je strana svaka lojalnost. Premda takva kazna nije predviđena za vlast koja izdaje vlastitu zemlju, što je ipak jedinstvena hrvatska posebnost, aktualniji pristup izdaji dale su izraelske vojne vlasti. U Parizu je prošlog tjedna umro Marcus Kligman, izraelski epidemiolog i sovjetski špijun. Kad je 1983. otkrivena njegova izdaja, tajni vojni tribunal osudio ga je na 20-godišnju kaznu zatvora, koju je odslužio u visokosigurnosnoj kaznionici u obalnom Aškelonu (prvih deset godina u samici). Tajni mu je tribunal također primijenio ime i biografiju. Tek 1993., poslije raspada SSSR-a, izraelske su vlasti priznale da je Kligman uopće uhićen. Nakon što je odslužio kaznu dopušteno mu je iseliti se, pod uvjetom da ne spominje razloge koji su doveli do njegova uhićenja. Izraelska osjetljivost na izdaju je neumoljiva, premda je teže razumjeti zašto takve osjetljivosti kod nas gotovo da nema. Ali kad jednog dana naša javnost shvati što se prošlih nekoliko tjedana dogodilo u slučaju Mirka Raškovića, naći će se mjesto za onog mizernog manipulatora, koji je naredio da se SOA-in dokument o Raškovićevu ratnom putu preda Telegramu, vodećem tjedniku postkomunističke “duboke države”. A to mjesto je tamo negdje između Danteova devetog kruga i zatvora u Aškelonu.

Pavićev Telegram, konkretnije Drago Hedl, u ulozi posilnoga glavnog urednika Igora Alborghettija, mnogo poznatijeg od Hedla po dilanju dezinformacija vezanih uz hrvatske službe, ovako predstavlja aferu Rašković: “Redakcija Telegrama u posjedu je neklasificirana dokumenta (dakle, bez oznake tajnosti) Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) o ratnom putu saborskog zastupnika Mirka Raškovića koji je vrlo čitko, unatoč javnom negiranju, potpisao tadašnji ravnatelj SOA-e i šef HDZ-a Tomislav Karamarko. To je, po sudu mnogih, jedan od ključnih dokumenata za razumijevanje pozadine dramatične priče o HDZ-ovu preotimanju Raškovićeva mandata od SDSS-a, matične stranke, te također jedan od bitnih dokaza u istrazi o ucjenama i nedopuštenom trgovanju saborskim mandatima koju upravo provode DORH i USKOK” (Telegram, 5.-6. prosinca).

Tako se raznim retoričkim trikovima razvija teza ne samo da je Karamarko lagao kako nije potpisao navedeni dokument (iako datuma potpisivanja nema na Telegramovu pretisku), nego da je netočno ono što je napisao u dokumentu.

Ne zaboravimo, u njemu se spominje Raškovićeva tajna djelatnost u okupiranom Kninu, gdje je “kao pripadnik pričuvnog sastava SZUP-a” radio za Hrvatsku. Zato se Hedl i domišlja da je “sve oko Raškovića možda i izmišljeno”, naravno od Karamarka, jer u njegovo je vrijeme Rašković korišten od hrvatskih službi kao preparirani zaštićeni svjedok u haaškom procesu protiv Milana Martića. A ako je točno da ga je Karamarko “2008. promovirao u zaslužnog hrvatskog branitelja”, koji je sklapao saveze “uglavnom s HDZ-om”, što ga čini “savršenom metom za ucjene”, zašto ne bi bilo točno da ga Karamarko danas ucjenjuje kako bi SDSS-u “preoteo” mandat.

Naravno pod uvjetom da nijedan drugi ministar unutarnjih poslova, recimo iz redova SDP-a, primjerice Šime Lučin, nije Raškovića i prije 2008. promovirao u zaslužnog hrvatskog branitelja, čak mu darovao pištolj. No, takve informacije nisu “u posjedu” redakcije Telegrama. Kako bi i mogle biti kad Telegram objavljuje samo ono što koristi održavanju SDP-a na vlasti. Pod svaku cijenu. Zanimljivo je da na Telegramovu pretisku dokumenta (naravno, bez datuma) stoji i oznaka “neklasificirano” (opet bez datuma). Također je zanimljivo da se u Telegramovu članku ne objašnjava kako je Telegram došao u “posjed” SOA-ina dokumenta. To nije bio predmet zanimanja ni HTV-a, na kojemu je spikerica Marta Šimić Mrzlečki spomenula “medijsko istraživanje” slučaja Rašković (5. prosinca), ni Jutarnjeg lista, gdje Ivan Živković zaključuje kako je “čeprkanje... otkrilo” da je Rašković bio hrvatski obavještajac (6. prosinca). Ovdje, naravno, nije riječ o bilo kakvom “istraživanju” ili “čeprkanju” nego o protuzakonitoj i kažnjivoj predaji djelomice pripravljenih državnih dokumenata jednom tjedniku od posebnog Vladina povjerenja, zapravo listu koji djeluje kao produžena ruka vladajuće strukture. U “slučajnoj državi”, naime, ne postoji minimum poštovanja za državu. Nju vladajuća struktura ne samo da može izdati, nego je na to pozvana, u ime vlastitih posebnih interesa. Razlog tomu je sporednost države za ovu Vladu, a ona je ne samo sporedna nego i jednako neobvezna kategorija, kao što su narod, granice i zakon. Kad već neka gospoda insistiraju na povratku u 90-e, u ovom postupku vidimo do koje je mjere Milanović svojim ponašanjem doista dostigao i prestigao niz zloporaba iz Tuđmanova vremena, s tom razlikom da je Tuđman ipak imao minimum poštovanja prema državi koju nam ni on nije poklonio. Kod nas je rastakanje države pod Milanovićevom koalicijom doseglo takve razmjere da se, ne samo obični građani, nego ni novinari, ne mogu dosjetiti zašto bi Karamarko šutnjom ili dezinformacijom štitio jednog možda nesavršenog čovjeka koji je ipak riskirao mnogo za obranu Hrvatske od ratnog neprijatelja.

Naravno, ovakvo čitanje slučaja Mirka Raškovića ne pali kod vrhuške SDSS-a. Po tumačenju Zorana Daskalovića, Rašković se među prvim odbjeglim Srbima vratio u Knin, u svoj stan, “uz pomoć tadašnjeg šefa SZUP-a Smiljana Reljića”. Unatoč raznim prijetnjama, Daskalović tvrdi da je “najvažnije bilo da je glava ostala na ramenima, a obitelj na okupu... Takva se usluga tajnih službi morala ili već ranije zaraditi ili ju je trebalo naknadno opravdati i uredno platiti” (Novosti, 4. prosinca). Premda je Daskalovićeva slika situacije u Kninskoj krajini u drugoj polovini 1990-ih, uostalom i sada, sve osim povoljna, on ipak zna što ne smije reći, a to je, da je Rašković izdao Srbe i tzv. Krajinu. Za takve formulacije zadužen je Savo Štrbac. Raškovićev povratak u Knin 1996. godine, “u vreme kad su Srbe po Krajini tamanili kao zečeve”, veli Štrbac, dokazuje da je Rašković “sve vreme rata bio hrvatski špijun”, a sad je “potpuno jasno da je on bio i ostao čovek HDZ” (Večernje novosti, 4. prosinca). Službeno curenje obavještajnih informacija o Raškoviću može samo ohrabriti Štrpca i sve one kojima je cilj produbiti etničke podjele u Hrvatskoj. Ovdje se još nešto može naučiti. Onim falsifikatorima koji insistiraju da je rat protiv Hrvatske bio i “građanski” ne odgovaraju ni Rašković ni Štrbac. Srbi koji su ostali lojalni zajedničkoj hrvatskoj državi nisu protiv nje vodili rat, pa ni građanski. Oni drugi protiv Hrvatske su sudjelovali u agresivnom ratu za odcjepljenje. Građanski rat pripada isključivo jugoslavenskom imaginariju. Neka tamo i ostane.

P.S.: Na predsjedničkim izborima u Argentini, 22. studenoga, Mauricio Macri, kandidat stranke desnog centra PRO, pobijedio je kirchnerističkog kandidata Daniela Sciolija, što predstavlja važan poraz nad lijevim populizmom u južnom konusu Latinske Amerike. Macrijeva pobjeda će utjecati na otklon od protekcionizma koji je pod Cristinom Kirchner naginjao autarkiji. U međuvremenu, 6. prosinca, nakon šesnaest godina populističkog “chavisma” u Venezueli je demokratska opozicija (MUD) pregazila Chávezovu i Madurovu socijalističku stranku (PSUV) i odnijela 109 od 167 mandata u parlamentu. Teško je predvidjeti što će Maduro sve poduzeti protiv pobjednikâ, ali sigurno je da je ovo početak kraja najnovijeg modela latinskoameričkog lijevog populizma. Očekuje se da će parlament osloboditi niz zatvorenih “fašista”, među njima i Leopolda Lópeza, lidera Narodne volje (VP), venezuelske sekcije Socijalističke internacionale, stranke nove parlamentarne većine. Demokratska politika je za lijeve represivce uvijek samo fašistička.

Zabranjena hrvatska povijest od yugofašista!



Štovani čitatelji, predstavljam Vam izvadke iz zabranjene knjige povijesti o Hrvatima. Takvi podaci su za vrijeme Jugoslavije bili zabranjeni, a zbog njih se išlo na dugogodišnju robiju. Članovi obitelji znanstvenika, koji su došli do tih podataka su ubijeni, a znanstvenici su ostajali bez posla. 1970 su u Brazilu pronađene ploče sa natpisima na glagoljici iz srednjeg vijeka, prije Kolumba, što je isto bilo zabranjeno u bivšoj Jugoslaviji, tim više što je bilo hrvatsko proljeće. Hrvati su prije Galileja znali da je Zemlja okrugla i imena svih planeta u našem sustavu, imena svih kontinenata, Amerike prije Kolumba, Australije prije nego su je pronašli Englezi. Sve to i današnja vlast niječe, kao i naši jugoakademici, a Iranci na svom Sveučilištu imaju predmet Croatisticu! Sve vlasti, osim Poglavnika su nas trpale među Slavene, sa kojima nemamo nikakve dodirne točke. Sve to je u ovim privicima, i kako je bilo zabranjeno za vrijeme Jugoslavije, za to se išlo u zatvor, a zabranjeno je i danas. Neka se zna istina koju SKRIVAJU godinama.

…

ZABRANJENI I PREŠUĆENI DOKUMENTI O ANTIČKIM HRVATIMA!

Sada spominjemo kronološkim redom neke najvažnije dokumente o antičkim predslavenskim Hrvatima i to prvenstveno one već odavna pronadjene koji su u svjetskoj javnosti dobro poznati najmanje pola stoljeća barem od svjetskog rata, ali su u nas bili zatajeni i pod zabranom ideološko-policijske cenzure, ili tek poneki dopušteni ali tada u lažno-izkrivljenoj i tzv. “pročišćenoj” verziji tj. besmisleni za Hrvate.

Prapovjestni zapisi iz prednje Azije

Prapovijestni nadpisi s nazivima predslavenskih naroda sličnih Hrvatima, poznati su već od 23. stoljeća prije Krsta, ali ih slavisti sve redom prešućuju. Najstariji je Hurw-Urdu na ranoarijskoj pločici iz Urkiša u Siriji, pa Hurrwuhé na klinopisu mitanskog Kralja Dušratta i Huratina u tekstovima Urartu iz Vana, u Starom zavjetu Biblije je narod Hiviti, zatim Harauvatya i Harahvatiš u desetak nadpisa perzijskih Ahemenida, na elamitskom Harraovatis u 6. st., Isidoros Charaxenos je zapisao Horohoad itd. U 2.- 4.stoljeću slijede već: jasna rimska izvješća iz antike o indo-iranskim plemenima na sjeveroistoku Crnoga mora: Sindi, Maeoti, Sarmatae, Horoathi itd.

Antički dokumenti uz Crno more

Oko god. 200 po Kr. u doba Rimskog carstva, u antičkoj luki Tanais na Azovskom moru (na obali nasuprot današnjeg Rostova) uklesane su 2 zidne ploče sa 3 grčka zapisa o Hrvatima, sada u Arheološkom muzeju St.Peterburg pod registarskim brojevima 430 i 445. Većina jugoistoričara ih po direktivi odozgor prešućuje i tek poneki lažno navode yugo-izmišljotinu, da je tobože to bila samo “nadgrobna ploča na kojoj se tek usput spominje neki slavenski pojedinac tzv. Chorvatos koji se izdaleka doselio u Tanais“ što nema nikakve veze s izvornim tekstom!

Po ruskim znanstvenicima koji su našli, objavili i analizirali ove ploče, to su službeni nadpisi na javnim zgradama: Jedna ploča označuje gradsku vijećnicu sa iranskim imenom “Sandarz gradonačelnik Hrvat” (Sandarsios arc-hon Horoathos), što znači da su tada Iranohrvati bili većina u Tanaisu, a ne tek pojedini doseljenik! Druga veća ploča označava javnu sabornicu s navodom “Synodos Horauathon” što doslovce znači Hrvatski sabor, pod našim kraljem Julios SARMATES II. (vladao od 175.-211.) Nedavno je uz Azov nadjen i hrvatski grb iz 2.stoljeća i sve to dokazuje da tamo već onda živi cijeli jedan državotvorni narod antičkih lranohrvata.

Zato ruski i drugi strani znanstvenici ovo većinom smatraju ranim Hrvatima, ali su u Jugoslaviji ti zapisi smatrani za“nemoguće i nevjerojatne” samo zato jer su stariji od ikakvih srednjovjekovnih Slavena pa samim time ugrožavaju Jugoslaviju. Potom u 4. stoljeéu, rimski povijestnik OROSIUS u svom “Pregledu povijesti svijeta“ god. 418, na sjeveroiztoku Crnoga mora navodi indoarijski narod Horiti (zapisan i u Bibliji), a u 6. stoljeću sirijski povijestnik ZACHARIAS u svojoj “Povijesti Crkve 559. takodjer uz Azovsko more izričito navodi indoarijski narod Hrwts ( Hrvati na ranoarapskom).

Sva predhodna dokumentacija o antičkim Hrvatima je starija od poznatih zapisa o prvim Slavenima i baš zato je u Jugoslaviji njezino navodjenje i posjedovanje bilo zabranjeno i policijski progonjeno kao neko zlodjelo protiv države!

Srednjovjekovni zapisi o ranim Hrvatima

Primorski Hrvati na Crnom moru su bili saveznici Iranskih Sassanida. Kada je 625. perzijska vojska kralja Khosrava II. napadala Carigrad (Bizant), savezna Hrvatska mornarica pod našim predslavenskim admiralom Khadzik-om takodjer je napala tjesnac Bospor, ali su ih Grci odbili. Ovo je bio zadnji izravni savez Hrvata i Perzijanaca: potom ovi pomorski Iranohrvati (ikavski Crveni Hrvati) sele na zapad preko Peloponeza i Krete do Jadrana, gdje god.640. naša ota napada luku Bari u ltaliji i tada se naseljuju na iztočno jadransko primorje i otoke.



Ovu našu otu jugoistoričari spominju kao neke bezlične karpatske Slavene (odakle im onda toliki brodovi na kontinentalnim Karpatima), ali prešućuju iranohrvatskog admirala Khadzika i tadašnji naš iranski savez. U 10. st. takodjer i iranski geograf Al-Alam u svojem zemljopisnom pregledu provincija u svijetu, u jugoiztočnoj Europi navodi zemlju Hrvatsku s glavnim gradom Khurdab.

Bizantski car Konstantin Porfirogenet u grčkom izvorniku (De administrando imperio) prvi izrijekom navodi Hrvate kao susjede doseljenih Slavena tj. ne da su oni sami izravno Slaveni, a takodjer spominje da su došli iz pradomovine uz Crno more (Thalassa Skoteine) i da su im susjedi bili Tourkoi (Turci tj. muslimani). To je prvi zapis o Hrvatima koji većina slavista uopće priznaju da postoji i navode ga samo zato što istodobno spominje i Slavene, ali ga pritom zlonamjerno i lažno izkrivijuju, pa njihov slavistički “preradjeni prijevod” već nema puno veze s grčkim izvornikom: izbacuje se sve povoljno za Hrvate (kralj Tomislav, hrvatska vojska i ota itd.) da je car tobože lažno i krivo shvaćao, Crno more pretvaraju u “BaItik”, Turke u “Madjare”… itd.

Zar je taj car bio toliko blesav (poput slavista) da nije razlikovao sjeveme Madjare i islamske Turke na iztoku, kada su mu se turski Selduki već približavali uz iztočnu granicu Bizantskog carstva? Pod
rmom Por
rogeneta, slavisti su nam u njihovu “preradjenom tumačenju” podvalili gomilu svojih lažnih izmišljotina, kojima unatrag opravdavaju Jugoslaviju, srbohrvatsko jedinstvo i njihov nametnuti Vukopis.

Potom u 12.- 13. st., nakon propasti Kraljevine Hrvatske pod domaćom dinastijom Trpimirovia (848 – 1102), madjarski su kraljevi zavladali tek sjevernom i zapadnom Hrvatskom. Naprotiv je južna Hrvatska (Dalmacija) zatim još obstojala kao posebna Orontska banovina pod našom neslavenskom dinastijom iranskih banova Khadzík1 (potomci veó spomenutog admirala Khadzika): Yuran, Brenna, Sebenna, Maldukh, Kholman, Tollen, Ossor, Radoš. Bagdan. Ovi su Khadziki (novije slavizirani Kačići) tada još zadržali staroiransku vjeru dualnog zoroastrizma i to su zadnji mazdaistički lranohrvati koji ni tada još uvijek nisu bili slavizirani niti pokršteni.

U Jugoslaviji do danas je ta neslavenska banovina bila zabranjeni tabu, ili se lažno spominje tek kao nekakva bezlična “slavenska kneževina” tzv. “Neretljani“ i slične izmišljene gluposti u skladu sveslavenske dogme. Slične lažne “prerade“ i svoje izmišljotine dogmatski slavisti nastavljaju i dalje sve do najnovije hrvatske povijesti (što više nema izravne veze s našom prvotnom etnogenezom).

Mogućnosti pradavnih kulturnih veza izmedju srednjovjeke Hrvatske i rane Amerike, bile su dijelom zapažene već u prošlom stoljeću: pleme Croatani, šahovnice na Andama itd. U nas je njihovo proučavanje donedavna bilo uglavnom nemoguće, kao ideološki zločin protiv bezuvjetnog slavenstva. Potom je početkom sedamdesetih godina nadjena na istoku Brazila u primorskoj pokrajini Bahia kamena ploča srednjovjeke starosti prije Columba, s uklesanim nadpisom na našoj glagoljici. Svaka bi normalna civilizirana država u Europi, zbog takova kulturnog nalaza bila presretna i uložila napore u njegovu promičbu i proučavanje.

Naprotiv u primitivnoj balkanskoj Jugoslaviji su Hrvati baš tada od 1972, nakon sloma “Hrvatskog proljeća“ pod kulturnom diktaturom Stipe Šuvara opet ideo-politički proglašeni neplovnim kopnenim Slavenima. Po donedavnoj lažnoj jugo-historiji, zbog srpskohrvatskog “bratstva-jedinstva” Hrvati nisu smjeli biti pismeni prije Srba i zato su se postanak glagoljice i opismenjavanje dozvoljavali tek nakon Ćirila i Metoda s pokrštavanjem od 9. st., a prije toga bi Hrvati jedva postojali i bezuvjetno su morali biti neplovni i nepismeni kao Srbi i ini Slaveni.

Zato je nalaz te glagoljske ploče iz Bahije u nas smatran nemogućim, pa je u našoj javnosti ovo posvema zatajeno i njegovo je spominjanje zabranjeno. Novinske vijesti o tomu su u nas partijskom cenzurom spriječene, pa je ovaj vrijedan nalaz bio poznat samo ponekim našim iseljenicima u Americi. Nakon što je naša “jugonauka” odbila prihvatiti taj nalaz, stvar su preuzeli Rusi, potvrdili da je to”slavensko pismo i jezik“ i sve proglasili njihovim odkrićem Amerike. Ipak je od devedesetih godina poznavanje srednjovjekih nadpisa na stijenama u JužnojAmerici mnogo bolje, jer je u prašumama Paragvaja prof. dr. Branka Sušnik sa suradnicima odnedavna pronašla iz 7.- 14. st. čak 61 sličnih glagoljičnih nadpisa poput Bahije, što je u nas sada već nemoguće zatajiti.


16. studenoga 2015. (HRV.OBRAMB. ŠTIVO)

…

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

Znate da je pri vrhu vrlo široko, a na kraju kroz lijevak može proći samo jedan...govnar.(H.H.)

Karte na stol (HRVATSKO SLOVO)

DORH-u, DIP-u, Ministarstvu uprave, ministru Arsenu Bauku, HDZ-u i političkim strankama koje su sudjelovale na parlamentarnim izborima

Jeste li provjerili prebrojavanje glasova na parlamentarnim izborima i je li istina da su se glasovi prebrojavali u Apisu, gdje je zaposleno 200 mladih SDP-ovaca? Tko ih je nadzirao? Kako to da GONG prvi put nije nadgledao izbore i da o tome šute, iako primaju velika sredstva iz državnog proračuna?

I članovi Živog zida pretpostavljaju da su rezultati namještani, jer su u Matuljima u smeću pronašli kutiju s biračkog mjesta, te smatraju da su oštećeni za 100 glasova u 1. izbornoj jedinici? Je li moguće da su pojedinci na biračka mjesta dolazili s nekoliko osobnih iskaznica i glasovali u njihovo ime, a promatrače Živog zida tjerali? Dr. Stjepan Šterc tvrdi da je Arsen Bauk tijekom cijele izborne noći bio na linku s Apisom i apisovcima, te da se manipulacijom s biračkim popisima stvorio prostor za 200.000 glasova, s kojima se moglo manipulirati? Zoran Grgić, koji je u Hrvatskom saboru zadužen za nadzor sigurnosnih službi, sumnja da su i drugima nešto uzeli i Bandiću, Kajinu, ORAH-u i naravno HDZ-u. Pripremali su se prije izbora, odjavom ljudi koje ne bi našli na kućnim vratima? Ti su odjavljeni i s biračkog mjesta? Može li se to uopće provjeriti? Mogu li se prekontrolirati sve odjave s kućnih adresa u vremenu od mjesec dana prije izbora npr.? Mogu li to sami glasači prekontrolirati? Mogu li se ti popisi odjavljenih javno objaviti, kako bi se znalo o kojem se broju radi i je li to ispravno? Zašto DIP nije reagirao na prijavu Živog zida? Može li biti istina da su u DIP-u sitnim jutarnjim satima prepravljali zapisnike s biračkih mjesta?

Šećer na kraju: Apis je tvrtka u većinskom vlasništvu Vlade, koju kontrolira SDP i kojoj je Arsenije Bauk povjerio čuvanje podataka s biračkim popisima, kao i izračun rezultata za DIP! S mladim SDP-ovcima zaposlenim tamo već godinu dana upravlja Darko Parić, koji je iz Ministarstva uprave otišao nekoliko mjeseci prije izbora da bi se na izborima pojavio na 4. mjestu na listi SDP-a, a i u 10. izbornoj jedinici! K tome, on je radio software za izbore? Ako to nije sukob interesa, nečega je sukob? Je li istina da je Apis rezultate u javnosti objavljivao i prije no što su glasovi mogli biti prebrojeni? Hoćete li reagirati ako budu podnesene kaznene prijave, a vjerojatno će biti?

Zašto HDZ nije imao promatrače na svim glasačkim mjestima?

Čemu tako iritantan naziv koji podsjeća na Dimitrijevića Apisa! Atentatora.

Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, Orsatu Miljeniću, ministru pravosuđa

Dr. Dragi Prgometu

(svršetak)

(nastavlja se...)

(nastavlja se)

23. Studeni 2015
Otvoreno pismo Predsjednici Rep.Hrvatske


KOORDINACIJA UDRUGA PROISTEKLIH IZ DOMOVINSKOG RATA GRADA VUKOVARA (KUPDRGV)
Priopcenje-za-medije-koordinacije-udruga-proisteklih-iz-domovinskog-rata-grada-vukovara

Poštovana gospođo predsjednice, hrvatski domoljubi, svi oni kojima je Hrvatska sveta i koju smatraju svojom domovinom, osjećamo kao svoju dužnost obavijestiti Vas o nekoliko stvari koje su iznimno ozbiljne te kao takve moraju biti iznesene javno.

Naime, kao što Vam je poznato, u Vukovaru je 21.studenoga,2015. godine, preminuo Darko Pajičić.

Darko je bio malodobni hrvatski branitelj, branitelj našega grada Vukovara, zatočenik srpskih koncentracijskih logora.

Taj istinski domoljub, čovjek koji je svoj život stavio na raspolaganje obrani Vukovara, ali i cijele Hrvatske, preminuo je od posljedica prekomjerne sile policijskog službenika Saše Sabadoša, koji ga je toliko fizički izudarao da je Darko pao na asfalt, te se gušio u vlastitoj krvi. Saša Sabadoš, policijski službenik, ne samo što ga je onesvijestio nego još k tome nikome nije dopustio da povrijeđenom Darku, pruži pomoć, te je osobama koje su to pokušale čak prijetio i vatrenim oružjem. O svemu tome postoje snimke sa PP Vukovar, te svjedoci.

Darko Pajičić tada operativnim zahvatima ostaje bez jednog dijela glave, postaje osakaćen, postaje doživotni invalid, te nakon sve te muke i križnog puta umire od posljedica tog brutalnog i bestijalnog napada.

Naime, Našega Darka više nitko ne može vratiti, no ovo Vam pišemo kako bi Vas upozorili na katastrofalnu situaciju u Republici Hrvatskoj, u svim njezinim najosnovnijim a time i najbitnijim segmentima jednog uređenog, demokratskog društva u cjelini, kakvo bi trebalo biti i naše, no ono to nije.

U Republici Hrvatskoj, urušena su gotovo sva tri stupa vlasti – sudbena, zakonodavna i izvršna i to smatramo sumrakom društva u kojem živimo i kojega smo mi stvarali.

Naime, ova tri stupa vlasti više doista na ovakav način ne mogu opstati. Kada se izvršna vlast postavi iznad zakonodavne, kao što je to u u ovom slučaju, u slučaju Darka Pajičića, gdje se policajac Saša Sabadoš postavi kao sudac i egzekutor, tada smatramo da su svjetla već odavno ugašena, a s obzirom na činjenicu kako nitko, ali baš nitko nije reagirao, pa čak ni Unutarnja kontrola MUP-a na pravovaljan način, već je za svoje zlodjelo Saša Sabadoš bio nagrađen, jer “tu nema ništa sporno”.

DORH nije unatoč našim naporima učinio ništa, upravo suprotno, mirno i prešutno nastavili su dalje.

Pa čak da su i na TV-u gledali čovjeka bez pola glave, mogli su zaključiti kako nešto nije u redu, ali nisu.

Nitko iz Vlade, Sabora, Udruga civilnog društva nije otvorio usta na ovaj bestijalan napad koji se sada naziva ubojstvom.

Međutim ova priča ima svoj početak, kao što svi znate.

Kako bi vladajuća “elita” mogla i dalje nastaviti mutiti vodu, boriti se za svoje fotelje, svoje beneficije, Vukovar im je poslužio kao svojevrsni poligon izigravanja ( a samim time i i ismijavanja) demokracije, u kojemu bi se eto malo mogli dokazati kao mirotvorci, pokušavajući u stvari unijeti nemir te postavljanjem ploča sa ćiriličnim natpisima na državne institucije, u stvari izazvati nerede.

Tako bi Vukovar i njegovi stanovnici bili proglašeni divljacima, ne demokratičnim nacionalistima, homofobima itd.

Ta vješto izrežirana pokvarena i protu zakonita igra, bila je samo početak “silovanja” ovoga napaćenog grada, jedne nove perfidne agresije, otvaranje rana koje ionako još nisu zacijelile.

Mnoge još krvare, jer nemojmo zaboraviti kako još tražimo tijela 290 osoba, kojima nemamo gdje položiti cvijeće i zapaliti svijeću.

Nemojmo zaboraviti što je Vukovar prošao za vrijeme Domovinskog rata, koliko je tisuća ljudi pobijeno, masakrirano, odvedeno u srbočetničke logore, u kojima su prolazili naj gore moguće torture, koje niti jedna zvijer nije u stanju napraviti- neki nisu preživjeli.

Danas, nakon što rat i nije baš tako daleko, još se osjeća miris i jad, još tražimo svoje, ti tzv. moćnici bez karaktera i identiteta, ponovno koriste Vukovar, kako bi rovarili po zakonodavstvu, po dostojanstvu, po demokraciji, ljudskosti- po temeljima ove divne zemlje.

Diskriminacija, ponižavanje, sprdnja sa nama hrvatskim braniteljima, sprdnja je i izravno urušavanje jedne zemlje , njenog identiteta i opstojnosti.

U svjetlu svega gore navedenoga, moramo naglasiti kako je Vukovaru, vukovarcima ali i svim braniteljima lijepe naše, dosta.

Mi više nismo u stanju trpiti, mi više to nećemo, jer tada bi bili sudionici zatiranja svega za što smo se borili, svega što smo stvarali.

Nama je dosta terora koji se bez ikakve odgovornosti provodi nad nama kroz cjelokupni sustav.

Strpljenja više nema.

Stoga, slijedom svega gore navedenog apeliramo na Vas poštovana predsjednice, kako bi ste svojim položajem i ovlastima, ne samo kao vrhovne zapovjednice oružanih snaga RH, već i kao osobe koja imenuje mandatara za sastav nove vlade spriječili agresiju na grad Vukovar, na hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji, agresiju koja se perfidno širi po cijeloj Hrvatskoj.

Molimo Vas da također upotrijebite sve svoje ovlasti kako bi svi ali baš SVI sudionici i tvorci ovog i svih ovakvih činova u bilo kojem segmentu društva odgovarali za svoja nedjela te bili privedeni pred lice pravde.

Dugujemo to našim mrtvima , dugujemo to našoj djeci.

Svatko tko smatra da je mešetarenje položajima vrijednije od ljudskih života, ponosa i identiteta, tome nije mjesto nigdje drugdje nego iza rešetaka.Odgovornost mora konačno postati obveza.

S poštovanjem….

Predsjednik KUPDRGV
Franjo Šoljić