"SVEČANA SJEDNICA" I UPAD U CRKVU

16.06.2015.

Svršetak svibnja

Vrijeme se poboljšalo, ali je i dalje nestabilno.

Preko puta grobnice obitelji moje majke na Mirogoju nalazi se markantna grobnica ukrašena lavljom figurom – u njoj kosti srpanjskih žrtava iz 1845., ubijenih po zapovjedi bana Hallera i austrijskih vlasti općenito. Hrvatski su rodoljubi smaknuti na Trgu sv. Marka. Tri godine poslije Hrvatska se uspravila, banom je postao Jelačić, hrvatski je jezik uveden u službenu uporabu. Sada je Hrvatska samostalna država, Austrija i nadalje ne priznaje hrvatski jezik pa hrvatska djeca idu u BHS škole, a na Trgu sv. Marka crvena vlast šalje policiju na hrvatske rodoljube, hrvatske branitelje, veterane Domovinskoga rata.

Sudeći po situaciji nastaloj na vratima i preko vrata crkve sv. Marka, posebno odabrani interventni policajci iz istočne Slavonije - gdje valjda policija još ima erdutsku mješavinu – bili su spremni u svibnju ponoviti srpanjske događaje iz 1845. bjesomučno nasrćući na invalide iz Domovinskoga rata, a kada im nije uspjelo uspostavili su sanitarni kordon prema ljudima u crkvi koji ni sanitarije nisu imali, zabranili donošenje vode i lijekova vojnim invailidima, drugim riječima – kad nisu uspjeli fizičkim nasiljem, htjeli su im ugroziti živote na druge načine i u tome gotovo uspjeli.

Teško ranjeni u ratu, invalidi su tu noć bili pod stresom, u šoku, a što nitko od njih nije umro samo je slučajnost ili Božja ruka. I ne samo invalidi u kolicima, bilo je ondje i ljudi vrlo bolesnih – razgovarao sam s postarijim braniteljem, Dalmatincem, koji boluje od raznih bolesti a šećerna mu sigurno nije od najblažih: i on je bio u stanju šoka, nagovarao sam ga da odemo zajedno do ambulante u Opatičkoj, ali nije htio premda se na njemu vidjelo da pati.

O događajima na Trgu sv. Marka pisao sam u realnom vremenu, takoreći, na stranicama Hrvatskoga kulturnog vijeća. Razgovarao sam i s novinarima – većina njih je razmišljala isto: da je sramotno što premijer svojim ponašanjem izaziva izvanredno stanje, razgovarao sam s policajcima čiju sam nelagodu opisao (vidi napis), razgovarao s braniteljima kada su izašli iz crkve, nisam razgovarao sa saborskim zastupnicima koji su trebali prekinuti sjednicu i svi zajedno doći pred crkvu, a nisu došli. Kad sam već uvodno ušao u povijest govoreći o srpanjskim žrtvama, hajdemo još dalje u prošlost i zamislimo situaciju: svršetak je krvavoga 16. stoljeća, zasjeda Hrvatski sabor, a vani stražari tuku vojnike koji su nedavno ranjeni u trijumfalnoj bitki s Turcima kod Siska. Jadno.

Dan poslije, to jest u subotu održana je svečana sjednica Hrvatskoga sabora na izmišljeni dan koji se u zbilji zove Dan državnosti ali je ukinut neodgovornim i protuhrvatskim spletkama. Kakva je to bila „svečana sjednica" na kojoj su o potrebi jedinstva govorili oni (Leko u njihovo ime) koji očito, namjerno i zlurado izazivaju podjele, to jest govore o nepostojećim podjelama, sjednica na kojoj su na jedinstvo poput onoga početkom devedestih lažno pozivali jugofilni smutljivci koji su napustiti najvažniju sjednicu Sabora u novijoj povijesti, u lipnju 1991., jedinstveni u tome da nikakve samostalne hrvatske države ne treba biti. Oporba je učinila dobro što nije nazočila cirkuskoj predstavi 30. svibnja 2015. Umjesto „svečane sjednice" trebala je biti održana „tematska" sjednica o događajima u petak i četvrtak i postavljena pitanja Vladi u čije ime šalje policiju na branitelje, uz zahtjev da se Vlada crvenih terorista pokupi u najkraćem roku.

Vrlo je simptomatično da nitko – pa ni Crkva – ne spominje da su opisani probrani interventni policajci upali u prostor crkve. Kao – idemo to prešutjeti, zaboraviti, odali smo priznanje svećenicima koji su napravili tampon-zonu i to je sve. A nije to sve, policija je ušla u crkvu! Pater Ike Mandurić svjedoči: „Prešli su prag crkve." Đuro Glogoški svjedoči: „Ušli su u crkvu." Oni koji su izdali takvu zapovijed prekršili su zakon. Stali su na stranu bezakonja oni koji bi trebali štititi zakon, i to je sva istina o događajima na Trgu sv. Marka svršetkom svibnja. A to što su invalidima iz Domovinskoga rata uskraćeni hrana, voda i lijekovi pa su se osjećali kao u srbijanskim logorima ili u gradovima pod opsadom, govori o teškom kršenju humanitarnoga prava. U tom su smislu najbolje reagirali Vesna Bosanac i Andrija Hebrang u ime liječnika, spominjući da ova sablazan proizlazi i iz činjenice da Hrvatska nema Ministarstvo hrvatskih branitelja (pridjev „hrvatski" je izbačen), ali i iz činjenice da nitko od srpskih agresora nije osuđen za ubojstva i razaranja 14 bolnica, za tisuće silovanja i ubojstva pet stotina djece.


Hrvoje Hitrec

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.