8
1 III. JUDITAUvodTih dana sve je to čula Judita, kći Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova. 2 Njezin muž Manaše, iz istoga plemena i obitelji, bješe umro za žetve ječma. 3 Nadgledavao je one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi sunčanica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome. Pokopaše ga do njegovih otaca u polju što se nalazi na pola puta između Dotaina i Balamona. 4 Judita odonda življaše kao udovica već tri godine i četiri mjeseca. 5 Načinila je sebi sobu na ravnome kućnom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovičke. 6 Postila je sve dane udovištva svoga, osim uoči subote i za samih subota, uoči mlađaka i za samih mlađaka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova. 7 Bila je lijepa i naočita. Njezin muž Manaše bijaše joj ostavio zlata i srebra, slugu i sluškinja, stoke i zemljišta, i tako je živjela. 8 Ne bijaše nikoga koji bi kazao što ružno o njoj, jer je bila jako bogobojazna.
9 Judita i starješineDočula je, dakle, krute riječi koje puk, zapavši u malodušje zato što je nestalo vode, bijaše upravio gradskom starješini, a doznala je i sve što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da će do pet dana predati grad Asircima. 10 Posla tada sluškinju koja je vodila njezine poslove da dozove gradske starješine Habrisa i Harmisa.
11 Dođoše oni k njoj, a ona im kaza: »Poslušajte me, glavari Betulije! Nije baš valjan govor što ste ga održali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu između Boga i vas i rekli da ćete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u određenom roku ne pomogne. 12 A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga među ljudima? 13 Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako nećete razumjeti ništa dovijeka. 14 Ako ne uspijevate istražiti dubine ljudskoga srca niti doznati ono što prolazi ljudskom mišlju, kako ćete dokučiti Boga koji je stvorio sve to? Kako ćete istražiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, braćo, nemojte ljutiti Gospoda Boga našega! 15 Jer ako nam i ne htjedne priskočiti u pomoć u ovih pet dana, ipak nas može zaštititi ali i zatrti, i to naočigled neprijatelja naših, u one dane kad mu se svidi. 16 Prema tome, ne tražite odluke Gospoda Boga našega, jer Bog nije čovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin čovječji komu biste mogli naređivati. 17 Zbog toga, očekujući spas koji može doći od njega, dozivajmo ga u pomoć, i on će poslušati glas naš, bude li mu to drago.
18 Jer u našim pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u našemu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi štovali boštva načinjena rukama, kao što je bivalo u prijašnja vremena. 19 Zato su očevi naši bili predani maču, bili su pljačkani i doživjeli velike poraze od neprijatelja. 20 Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da neće napustiti ni nas ni ikoga od našeg plemena.
21 Jer budemo li osvojeni mi, bit će osvojena i sva Judeja i opljačkano naše svetište, a on će to obeščašćenje osvetiti našom krvlju. 22 Pokolj braće naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit će na glavu našu među poganima, među kojima ćemo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismijavanja za naše gospodare, 23 jer se naše ropstvo neće pretvoriti u naklonost, nego će ga Gospod Bog naš pretvoriti u porugu. 24 Stoga, braćo, pokažimo svojoj braći da od nas zavisi život njihov te da svetište, Hram i žrtvenik počivaju na nama.
25 Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i očeve naše. 26 Sjetite se kako je činio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka. 27 Jer kako je iskušavao njih da bi iskušao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskušava one koji su mu blizu.«
28 Ozija joj odgovori: »Sve što si izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se neće usprotiviti tvojim riječima. 29 Jer tvoja se mudrost ne očitova tek danas: još od početka tvojih dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga! 30 Ali puk trpi užasno od žeđe, pa nas je prisilio da izvršimo ono što smo obećali i da se zakunemo zakletvom koje nećemo prekršiti. 31 Sada, budući da si ti pobožna žena, moli se za nas, a Gospod će poslati kišu i napuniti naše čatrnje da ne izginemo.«
32 Odgovori im Judita: »Poslušajte me! Izvest ću djelo o kojemu će spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje među sinovima našeg naroda. 33 Budite noćas na gradskim vratima da mognem izići sa svojom sluškinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad neprijateljima, Gospod će rukom mojom donijeti spas Izraelu. 34 Ne tražite da vam kažem što sam namjerila. Neću vam odati ništa dok ne bude izvršeno ono što sam odlučila učiniti.«
35 Ozija i prvaci rekoše joj: »Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te da se uzmogneš osvetiti neprijateljima našim!«
36 Izišavši odande, vratiše se na svoja mjesta.


9
1 Juditina molitvaTada Judita pade ničice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u domu Božjem, prinosili večernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i reče:
2 »O Gospode, Bože oca moga Šimuna, komu si ruku naoružao mačem da se osveti tuđincima koji bijahu radi sramote odriješili pâs jedne djevice, obnažili njezin bok da je okaljaju i obeščastili njezinu utrobu za sramotu. Iako si kazao: ‘Ne smije tako biti’, oni su svejedno učinili.
3 I zato si predao pokolju vođe njihove i krvi postelju njihovu, prevarenu i postiđenu njihovom prijevarom. Udario si po robovima i gospodarima; po vladarima na prijestoljima njihovim.
4 Predao si žene njihove plijenu, a kćeri njihove, svu imovinu njihovu odredio da bude razdijeljena među tvoje ljubljene sinove koji su gorjeli od revnosti prema tebi, užasavali se nad obeščašćenjem svoje krvi i zvali te u pomoć.
O Bože, moj Bože, poslušaj i mene udovicu. 5 Ti si sazdao i ono što je bilo prije i što će biti poslije. Ti si zamislio i sadašnjost i budućnost i sve se dogodilo što si umom zasnovao.
6 Što si nakanio, došlo je preda te i reklo: ‘Evo me!’ Jer svi su tvoji putovi pripremljeni, a tvoje odluke predviđene.
7 Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i konjanike svoje, oholi su zbog vrsnoće pješaka svojih, uzdaju se u štit, koplje, lűk, praćku i neće da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi ratove.
8 Gospod je tvoje ime. Ti im skrši snagu moći svojom, savij silu gnjevom svojim. Jer su naumili da obeščaste tvoje svetište, da okaljaju Šator gdje boravi preslavno ime tvoje, da željezom raznesu uglove žrtvenika tvoga.
9 Vidi njihovu nadutost i upravi gnjev svoj na glave njihove, a moju udovičku ruku ojačaj za naumljeno djelo.
10 Pogodi zamamnošću mojih usana roba s vođom, a vođu s njegovim slugom. Razori drzovitost njihovu rukom jedne žene.
11 Tvoja snaga nije u mnoštvu niti moć tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomoćnik si malenih, potporanj slabih, utočište napuštenih, spasitelj očajnih.
12 Doista, Bože oca moga, Bože baštine Izraelove, gospodaru neba i zemlje, tvorče vodâ, kralju svega stvorenja, uslišaj molitvu moju!
13 Daj mi zamamnu riječ koja ranjava i obara u krvi one koji su strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma, brda Siona i kuće sinova tvojih.
14 Učini da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake moći i snage, i da osim tebe nema drugoga zaštitnika rodu Izraelovu!«

10
1 IV. JUDITA I HOLOFERNOJudita u neprijateljskom taboruKad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je završila svoju molitvu, 2 ustade gdje bijaše pala ničice, dozva svoju sluškinju i siđe u odaje u kojima je provodila subote i svetkovine svoje. 3 Svuče sa sebe kostrijet, skide udovičke haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom mašću, počešlja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u svečane haljine u koje se odijevala dok je još živio muž njezin Manaše. 4 Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, naušnice i sav nakit: uresi se što je mogla ljepše da bi očarala oči ljudi koji je budu gledali. 5 Sluškinji preda mijeh vina i vrč ulja, napuni dvojače ječmenom kašom, pogačama suhoga voća i čistim hljebovima; sve to složi i stavi na nju.
6 Uputiše se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu nađoše Oziju s gradskim starješinama Habrisom i Harmisom. 7 Kad ovi ugledaše Juditu preobražena lica i u onome ruhu, zadiviše se ljepoti njezinoj pa će joj:
8 »Bog otaca naših udijelio ti milost i dao ti da uspješno izvedeš što si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvišenje Jeruzalema.«
9 Judita se pokloni Bogu, a njima reče: »Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Izići ću i izvesti što ste kazali.« Oni narediše straži da otvori vrata kako je zatražila.
10 Otvoriše joj, pa Judita iziđe sa sluškinjom. Ljudi su je iz grada pratili pogledom dok se spuštala brdom i dok je poprijeko prelazila podoljem. Onda je više nisu vidjeli.
11 Dok su išle ravno podoljem, sretoše je asirske predstraže. 12 Zaustaviše je i upitaše: »Kojemu narodu pripadaš? Odakle dolaziš i kamo ideš?« Ona odgovori: »Kći sam Hebrejaca i bježim od njih, jer će vam se uskoro predati da vam budu hrana. 13 Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku vaše vojske, da se s njim iskreno porazgovorim. Pokazat ću mu put kojim će morati poći da bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog čovjeka, ni jedne žive duše.«
14 Dok su ti ljudi slušali riječi njezine i promatrali je, bijahu zadivljeni njezinom ljepotom. Rekoše joj: 15 »Spasila si svoj život požurivši se da siđeš k našem gospodaru. Sada idi njegovu šatoru: nas nekolicina pratit ćemo te dok te ne predamo u ruke njegove. 16 Kada se budeš našla pred njim, ne drhti u srcu svome, nego mu reci ono što si kazala i on će s tobom postupati dobro.«
17 Izabraše između sebe stotinu ljudi. Oni su bili pratnja njoj i sluškinji njezinoj, pa ih dovedoše do Holofernova šatora.
18 U taboru se sve uskomešalo: vijest o Juditinu dolasku pođe od usta do usta po svim šatorima. Dođoše ljudi i poredaše se do nje dok je ona stajala pred Holofernovim šatorom i dok mu se njezin dolazak najavljivao. 19 Divljahu se ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I govorahu jedan drugome: »Tko može prezreti narod koji ima takve žene? Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u životu i jednog čovjeka toga naroda. Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri opčiniti sav svijet.«
20 Holofernove straže i dvorjanici njegovi iziđoše i uvedoše Juditu u šator. 21 Holoferno je počivao na ležaljci za zastorom od grimiza, zlata, smaragda i dragoga kamenja. 22 Izvijestiše ga o dolasku njezinu i on iziđe na šatorski ulaz: pred njim su nosili srebrne svjetiljke uljanice.
23 Kad se Judita nađe pred njim i njegovim dvorjanicima, svi se zadiviše ljupkosti lica njezina. Ona se pokloni padnuvši ničice. Sluge je Holofernove podigoše.

11
1 Prvi susret s HolofernomKaza joj tada Holoferno: »Budi hrabra, ženo! Ne plaši se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odlučiše služiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje. 2 Pa da me i tvoj narod koji živi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili. 3 Nego, sada mi reci zašto si pobjegla od njih a došla k nama. Došla si da se spasiš! Hrabro, život će ti biti pošteđen noćas a i poslije. 4 Nitko ti neće nanijeti zla, nego će se postupati s tobom kako se postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora.«
5 Judita mu odgovori: »Poslušaj riječi robinje svoje. Neka sluškinji tvojoj bude dopušteno govoriti s tobom: neću noćas govoriti laži svome gospodaru. 6 Budeš li slijedio savjete sluškinje svoje, Bog će ti pomoći sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj neće biti razočaran sa svojih pothvata. 7 Neka živi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka živi moć onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako živo biće! Pomoću tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujući vrijednosti tvojoj, i divlje i domaće životinje i ptice nebeske: sve živi samo za Nabukodonozora i svu kuću njegovu. 8 Dočuli smo već i za razboritost i za oštroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umijeću. 9 Doznali smo i za govor što ga je Ahior izgovorio na tvome vijećanju; budući da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve što je rekao pred tobom. 10 A sada, moćni gospodaru, nemoj podcjenjivati njegovo razlaganje, nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne može se rod naš progoniti niti ga može dohvatiti mač, osim ako sagriješi Bogu svome. 11 Ali da moj gospodar ne bi ostao razočaran i promašio u svome pothvatu, past će na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga počinivši bezakonje. 12 Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odlučiše da jedu što im je Bog zakonima zabranio. 13 Čak su naumili potrošiti prvine žita i desetine vina i ulja, čuvane i namijenjene svećenicima koji u Jeruzalemu služe Boga našega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti. 14 Otpravili su u Jeruzalem, budući da i tamošnji stanovnici isto rade, glasnike da im donesu potrebno dopuštenje od Vijeća starješina. 15 Čim im stigne dopuštenje te izvrše svoj naum, toga istog dana bit će ti predani na uništenje.
16 Kada sam ja, sluškinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu će se začuditi sva zemlja kada za nj čuje. 17 Jer sluškinja je tvoja pobožna i štuje Boga nebeskoga i dan i noć, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja će sluškinja samo zatražiti da može noću otići prema dolini. Ondje ću moliti Boga, pa će mi kazati kada oni počine grijeh. 18 Zatim ću se vratiti i tebe obavijestiti, i ti ćeš tada izaći sa svom vojskom. Među njima neće biti nikoga da ti se odupre. 19 Odvest ću te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema, postavit ću usred njega prijestolje tvoje. Ti ćeš ih tjerati pred sobom kao što se tjera stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom neće zalajati. Sve sam to predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam.«
20 Te se riječi svidješe Holofernu i svima njegovim slugama. Zadiviše se mudrosti njezinoj te uzviknuše: 21 »Od jednoga do drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom lika i mudrošću razlaganja.« 22 A Holoferno joj reče: »Dobro je učinio Bog što te poslao pred tvojim narodom da nama pripadne moć, a propast onima koji su prezreli moga gospodara. 23 A ti si plemenita izgledom i lijepo zboriš. Budeš li sve učinila kao što si kazala, tvoj Bog postat će i moj Bog, a ti ćeš provoditi svoje dane u palači kralja Nabukodonozora i bit ćeš slavna na svoj zemlji.«

12
1 Zapovjedi da je odvedu na mjesto gdje je bilo pohranjeno srebrno posuđe i naredi da joj daju od jela njegovih i od vina njegova. 2 Ali Judita odgovori: »Neću toga jesti da ne bude sablazni, nego neka mi se jelo priređuje od onoga što sam donijela sa sobom.« 3 Holoferno je zapita: »Kad ti ponestane što imaš uza se, odakle ćemo ti davati takva jela kad među nama nema nikoga od tvoga roda?« 4 Judita odgovori: »Života mi tvoga, gospodaru, ropkinja tvoja neće ni utrošiti što je sa sobom donijela, a Gospod će već rukom njezinom izvesti što je odlučio.«
5 Onda je sluge Holofernove odvedoše u šator. Spavala je do ponoći. Ustade o jutarnjoj straži. 6 Poruči Holofernu: »Neka gospodar moj dopusti da sluškinja njegova iziđe radi molitve.« 7 Holoferno naredi svojim stražarima da je u tome ne ometaju. Ostala je tako tri dana u taboru. Noću je išla u dolinu Betulije i umivala se na studencu u taboru. 8 Kad bi tako izišla, molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake upravi na slavu sinova naroda njezina. 9 Vrativši se čista, zadržala bi se u šatoru dok joj ne bi navečer priredili jelo.
10 Judita na Holofernovoj gozbiČetvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za svoje časnike. Ne pozva nikoga od posluge. 11 Reče dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: »Idi i nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da dođe jesti i piti s nama. 12 Bila bi nam prava sramota imati uza se takvu ženu a ne biti s njom; jer ako je ne predobijemo, rugat će nam se.«
13 Bagoa izađe od Holoferna, uđe k njoj i reče joj: »Neka ljepojka ne oklijeva doći k mome gospodaru da bude čašćena u njegovoj nazočnosti, da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih kćeri koje žive u dvoru Nabukodonozorovu.« 14 Judita mu odgovori: »Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru? Učinit ću smjesta sve što je drago oku njegovu. Bit će mi to radost sve do smrti.«
15 Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim ženskim uresima. Sluškinja ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske kože koje je dobila od Bagoe za svakidašnju upotrebu da na njima svakoga dana udobno blaguje. 16 Judita uđe i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, duša mu se uznemiri i spopade ga ognjena žudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede. 17 Kaza joj Holoferno: »De pij i veseli se s nama!« 18 Judita odgovori: »Hoću, pit ću, gospodaru, jer osjećam da je danas moj život tako velik kako nije bio nikada od moga rođenja.« 19 Uzela je, jela je i pila pred njim što joj njezina sluškinja bijaše priredila. 20 Holoferno je uživao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u životu.

13
1 Holofernova glavaA uvečer se časnici brzo povukoše. Bagoa zatvori šator izvana, pošto je otpravio od svoga gospodara one koji su se još ondje nalazili. Svi odoše na počinak: bijahu umorni jer se gozba jako oduljila. 2 Juditu ostaviše samu u šatoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino bijaše potpuno svladalo. 3 Judita je naredila svojoj sluškinji da je čeka pred ložnicom kao i svakog dana. Rekla je da će izaći na molitvu. Tako je kazala i Bagoi. 4 Svi bijahu otišli od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao u ložnici. Judita, stojeći kraj Holofernove postelje, reče u srcu svom: »Gospode, Bože svake sile, svrni u ovome času pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodiči Jeruzalem! 5 Ovo je pravi čas da se pobrineš za svoju baštinu i ostvariš moju zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas.«
6 Priđe stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande Holofernov mač. 7 Zatim, primaknuvši se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza: »Gospodine Bože Izraelov, ojačaj me danas!« 8 I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu. 9 Njegov trup potom otkotrlja s ležaja i strže zastor sa stupova. Malo kasnije iziđe i glavu Holofernovu predade sluškinji. 10 Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po običaju, iziđoše na molitvu.
Prešavši tabor, zaokružiše ono podolje, popeše se na uzvisinu Betulije i dođoše pod njezina vrata. 11 Judita se javi još izdaleka straži na vratima: »Otvorite, otvorite vrata! S nama je Bog naš da izvede junaštvo u Izraelu i jakost protiv neprijatelja kao što je učinio i danas.« 12 Kako građani začuše njezin glas, požuriše se do vrata svoga grada i pozvaše starješine gradske. 13 Strčaše se svi, malo i veliko, jer ih je njezin dolazak iznenadio. Otvoriše vrata, primiše ih, zapališe vatru da se vide i okružiše ih.
14 Judita im jakim glasom kaza: »Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kući Izraelovoj, nego je mojom rukom noćas potukao neprijatelje naše.« 15 Izvadivši glavu iz torbe, pokaza im je i reče: »Evo glave Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je ležao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne žene! 16 Neka živi Gospodin koji me zaštitio na putu kojim sam hodila! Jer je moje lice zatravilo Holoferna na propast njegovu, nije zgriješio sa mnom te me tako nije osramotio ni okaljao.«
17 Puk, sav izvan sebe, pade ničice da se pokloni Bogu i povika u jedan glas: »Blagoslovljen da si, Bože naš, koji si danas satro neprijatelje naroda svoga!«
18 Ozija joj kaza:
»Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsiječeš glavu vođi neprijatelja naših!
19 Jer tvoje pouzdanje neće biti izbrisano iz srdaca ljudi, nego će se oni dovijeka sjećati Božje moći.
20 Neka Bog učini da to bude na tvoju vječnu diku i neka te nagradi svakim dobrom, jer kad bî ponižen naš rod, nisi štedjela života svoga, nego si spriječila našu propast živeći pravedno pred našim Bogom!«
A sav narod nadoda: »Amen! Amen!«

14
1 V. POBJEDAŽidovi u asirskom taboruJudita im reče: »Poslušajte me, braćo! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunište naših zidina. 2 Čim zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko maši svog oružja i svi hrabri muževi neka izađu iz grada. Izabrat ćete im vođu kao da tobože hoćete sići u ravnicu, na asirske predstraže. Ali nećete sići. 3 Oni će pograbiti svoje oružje, otići će u tabor i probudit će zapovjednike asirske vojske. Zajedno će otrčati k Holofernovu šatoru, i kad Holoferna ne nađu, spopast će ih užas i pobjeći će ispred vas. 4 Vi i svi koji žive u granicama Izraela, progonite ih i uništite na putu njihova uzmaka. 5 Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim očima prepozna onoga koji je prezreo kuću Izraelovu a njega poslao k nama u smrt.«
6 Pozvaše Ahiora iz Ozijine kuće. Kako dođe i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od članova narodnoga zbora, sruši se na zemlju i onesvijesti. 7 Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i uskliknu:
»Blagoslovljena da si u svakome šatoru Judinu i u svakom narodu! Svatko će drhtati od straha kad čuje tvoje ime! 8 A sada mi pripovjedi što si sve izvela ovih dana.«
Judita mu usred mnoštva pripovjedi sve što je učinila od onoga dana kad je otišla pa do tada, do toga razgovora s njima. 9 Kad je završila kazivanje, narod počne klicati od radosti: svim gradom odjeknuše radosni povici. 10 Tada Ahior, vidjevši što je sve učinio Bog Izraelov, povjerova čvrsto u Boga te se dade obrezati i tako bî pribrojen narodu Izraelovu.
11 A kad zarudje zora, objesiše Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oružje te jurnuše u odredima niz padine.
12 Kada ih Asirci ugledaše, obavijestiše svoje zapovjednike. Ovi pođoše zapovjednicima, tisućnicima i ostalim časnicima svojim. 13 Dođoše do Holofernova šatora pa kazaše upravitelju njegovih dobara: »De probudi našega gospodara. Oni su se robovi usudili sići i napasti nas da zauvijek budu uništeni.« 14 Bagoa uđe i pljesnu rukama pred šatorskim zastorom: mišljaše da Holoferno spava s Juditom. 15 Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, uđe u ložnicu i nađe truplo bačeno na prag: glave nigdje, bijaše odnesena. 16 Kriknu iza glasa te plačući, jecajući i snažno zapomažući rastrga na sebi haljine. 17 Uđe zatim u šator u kojem je boravila Judita i ne nađe je. Onda otrča k narodu i povika: 18 »Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu nema.«
19 Kad zapovjednici vojske asirske čuše te riječi, razderaše na sebi haljine, dušu im spopade silan strah, a taborom im se prolomiše oštri krikovi i silna kuknjava.

15
1 I oni koji su se još nalazili u šatorima, kad su čuli što se dogodilo, skameniše se. 2 Uhvati ih strava i strah te ne bijaše čovjeka koji bi ostao uza svoga bližnjega, nego se svi bezglavo razbježaše po svim brdima i ravnicama. 3 I oni koji se bijahu utaborili u brdovitom kraju oko Betulije nagnuše u bijeg. Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima baciše na njih. 4 Ozija posla u Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve područje Izraela skoroteče s porukom o onome što se dogodilo: neka svi nasrnu na neprijatelje te ih unište.
5 Čim to doznaše, svi sinovi Izraelovi jednodušno udariše na njih te su ih tukli sve do Hobe. Tako učiniše i oni koji su pristigli iz Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno što se dogodilo u neprijateljskom taboru. Žitelji Gileada i Galileje udariše zatim s boka te su ih žestoko tukli sve dok ne umakoše u Damask i njegove krajeve. 6 Ostali stanovnici Betulije nasrnuše na tabor Asiraca, oboriše ga te nagrabiše bogat plijen. 7 Vrativši se s pokolja, sinovi Izraelovi zagospodariše preostalim. I sela i gradići po brdima i ravnicama domogoše se silna plijena; bijaše ga doista mnogo.
8 Pohvale JuditiVeliki svećenik Joakim i starješine sinova Izraelovih koji su živjeli u Jeruzalemu dođoše da se dive dobročinstvu što ga Gospod učini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave.
9 Kad uđoše u kuću njezinu, svi je jednodušno blagosloviše govoreći: »Ti si slava Jeruzalema!
Ti si najviši ponos Izraela!
Ti si uzvišena dika roda našega!
10 Rukom svojom sve si to učinila,
Izraelu dobra pribavila,
Bogu samom time omiljela!
Blagoslovljena da si
na vječna vremena
od Gospoda Svevladara.«
A sav narod reče: »Amen!«
11 Trideset je dana narod pljačkao tabor. Juditi dadoše šator Holofernov, svu srebrninu, naslonjače, posuđe i sav njegov namještaj. Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola te ih napuni. 12 Sve su žene Izraelove trčale da je vide, hvalile je i plesove izvodile u čast njezinu. Onda ona uze bršljane u ruke i pokloni ih ženama koje su je pratile. 13 Zatim se ona i njezine pratilice ovjenčaše maslinovim grančicama. Ona je stupala na čelu naroda i predvodila žene u plesu; slijedili su je Izraelci naoružani, okićeni vijencima i s hvalospjevom na usnama. 14 Usred sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod glasno prihvatio taj hvalospjev.

16
1 Juditin hvalospjevJudita zapjeva: »Slavite Boga moga s bubnjevima,
Gospodinu pjevajte s cimbalima,
psalam i pohvalu izvijajte mu u čast,
veličajte i zazivajte ime njegovo!
2 Jer Gospod Bog što dokončava ratove,
da bi udario tabor svoj usred naroda,
izbavi me iz ruke progonitelja mojih.
3 Asur siđe s planina sjevernih,
dođe sa silnom vojskom svojom.
Mnoštvo njihovo potoke zakrči,
konji njihovi bregove prekriše.
4 Kaza da će kraj moj zapaliti,
moje mladiće mačem isjeći,
o tlo razmrskati moju dojenčad,
kao plijen moju djecu uzeti,
ugrabiti moje djevice.
5 Gospod Svevladar svlada ih
rukom žene jedne!
6 Nisu im mladići silnika slomili,
Titanovi sinovi nisu ga oborili,
divovi silni nisu ga napali,
nego Judita, kći Merarijeva,
ljepotom svoga lica njega uništi!
7 Ona svuče udovičke haljine,
da bi Izraelce ugnjetene podigla,
namaza lice mašću mirisnom,
8 na kose prevjes stavi,
lanene halje uze da ga opčini.
9 Sandala njemu oko zatravi,
ljepota njena dušu mu zarobi,
mač mu kroza šiju prođe.
10 Perzijce njena hrabrost osupnu,
a Medijce smionost zaprepasti.
11 Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše,
nemoćni moji, a oni se prestraviše;
podigoše glas, a oni u bijeg nagnuše!
12 Djevojčicâ sasjekoše ih sinovi,
pobiše ih kao sinove odmetnika,
u boju Boga moga pogiboše.
13 Bogu svom pjevat ću pjesmu novu.
Velik si i slavan, Gospode!
U sili divan i nepobjediv!
14 Sva stvorenja tvoja tebi neka služe,
jer ti samo reče, i postadoše;
posla duh svoj, i on ih oblikova.
I glasu tvome nitko ne odolje.
15 Planine će se iz temelja s vodama potresti,
hridi će se pred tobom kao od voska istopiti,
ali prema onima koji te se boje
ti ćeš i tada milostiv biti.
16 Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris,
još neznatnija pretilina paljenice,
ali tko se boji Gospoda – velik je zauvijek.
17 Jao narodima koji ustanu na narod moj!
Bog Svevladar kaznit će ih na dan Suda:
poslat će oganj i crve u meso njihovo,
a oni će u boli jaukati zauvijek.«
18 Kada dođoše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod očisti, prinesoše paljenice, dragovoljne prinose i darove. 19 Judita posveti kao »herem« sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove. 20 Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred svetištem i Judita je ostala s njima.
21 Juditina starost i smrtA nakon tih dana svaki se vrati na svoju baštinu. Judita se povuče u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji. 22 Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga čovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bî pridružen narodu svome. 23 Starjela je i u domu muža svojega postigla dob od sto i pet godina. Sluškinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopaše je u pećini Manašea, muža njezina. 24 Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra rođacima svojim i rođacima muža svojega, Manašea.
25 U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.

OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO