POSLIJE ZLOČINA SVI NA PLES

Pogačnik navodi da ga je ova skupina mladežnika s čijih se odora u potocima cijedila ljudska krv i mozgovina, koji su drhtali od uzbuđenja izazvanog masovnim ubijanjima, pušili cigaretu za cigaretom i bili u stanju sužene svijesti zbog opsjednutosti nekakvim višim revolucionarnim ciljevima, podsjećala na strogo nadzirani kolektivni izlet nekog dječjeg psihijatrijskog zavoda u prirodu. Da nije izvršila tako strašan zločin nad vlastitim narodom, ova jedinica šmrkavih "teenagera" u drugim bi okolnostima svojim nedoraslim ponašanjem mogla izmamiti jedino podsmijeh. Prema Pogačnikovu mišljenju, ukoliko je netko od tih dalmatinskih balavaca na Kočevski rog i došao zdrav, nužno je otišao kao duševni bolesnik. Pokazatelj stanja svijesti tih psihopata, koji su u rekordno kratkom roku i bez ikakve sudske presude smaknuli tako velik broj nevinih ljudi, kanibalska je proslava s plesom, održana u Kočevju zadnjeg dana pokolja, u subotu 9. lipnja.

Pogačnik i Gugić svjedoče da su se na tom "mrtvačkom plesu" s prisilno dovedenim slovenskim djevojkama, pijani kočevski koljači hvalili i razmetali s tisućama ljudskih glava, koje su pojedini od njih "skinuli". Pogačnik navodi da je tijekom te kanibalske orgije došlo do sukoba između neuređenih partizanki u smrdljivim, krvavim odorama i lijepo dotjeranih Slovenki u ljetnim haljinama. Neke partizanske koljačice vadile su iz džepova i poput trofeja pokazivale odsječene ljudske uške i muška spolovila, te s istim plašile Slovenke.
Nakon što su pojedini koljači počeli snubiti slovenske djevojke i nuditi im zlato i satove za spolni odnos, partizansko je zapovjedništvo naprasno prekinulo kočevsku proslavu i Slovenke raspustilo kućama.

Piše: dr. Zoran Božić
KOČEVSKI ROG-NEKAŽNJENI GENOCID (podlistak 8, HRVATSKO SLOVO,petak. 21. 12. 2007.)