Kamo sreće da se i ja bar na kraće vrijeme mogu naći u domovini i uživati slasti mira kojeg se gubitak nikakvim zlatom ne može nadoknaditi! Od nužde prisiljen služiti na pragovima moćnika, teško da ću ikada doživjeti tu sreću. Dočim ti, dragi brate, daleko od svjetskih jada i buna, u miru općiš s knjigama, baviš se vinogradarstvom i uzgojem cvijeća, Hrvatsku ne bi zamijenio ni za cijeli svijet, a Šibenik ni za koji lijepi grad. Blago tebi! A jao meni, nesretniku, koji kasno shvatih prednosti mirna života u domovini.

Antun Vrančić svom bratu Mihovilu, ocu Fausta Vrančića

Ivan Aralica:PSI U TRGOVIŠTU (I. Nekamo moraš)