Iza Ezopa kriju se mnogobrojni Ezopi, pojedinci koje je povijest zaboravila i pogazila.
Takva je povijest. Najveća prijetvornica i gaziteljica malih na Zemlji, rekli bismo, onako, naoštreno.
Ali nije kriva povijest, recimo trijezno, već oni koji je pišu.

Da je čovjek kvarna materija, znao je Bog od iskona. I sve znade.
Kad je uvidio da ga ne može popraviti, nadahnuo je basnopisce.

Ezop je skupio sve što je mogao, pisao, prije svega, ali i nadopunjavao, dotjerivao, domišljavao.
Htio je svoje vrijeme, a i ona buduća vremena, popravljati, govoreći o manama svojih sunarodnjaka, prije svega, i svih drugih razasutih po zemlji, kamenu i blatu svijeta.

Ako ne možeš popraviti, možeš upozoriti. Snaga misli je kao zrak, kao svjetlo.

Reče naš Kranjčević ( u pjesmi IN TYRANOS):

DA, UZALUD SVE TO-GDJE DA TAMA TRAJE,
KAD VEĆ JEDAN TRAČAK SVJETLA JU PRORIJEDI.

Basnopisci i pjesnici.