Pitanja i odgovori o Bibliji

Subota je problematična manjini ljudi, većina uopće niti ne zna da četvrta Božja zapovijed zapovijeda svetkovanje subote, a ne nedjelje.

"Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni." (Izlazak 20, 8-11)

Tako da je pitanje subote i pitanje Deset Božjih zapovjedi. Pod pretpostavkom da se Biblijom ne može dokazati da je Bog prebacio svetkovanje subote na nedjelju i da "Deset zapovijedi" još uvijek vrijedi, što je lako dokazivo, trebalo bi živjeti po Deset zapovjedi, dakle ne "devet" nego deset.

Također BIblijom je lako dokazivo da zapovijed o "Danu odmora" (šabatu) vrijedi i danas, te da tu činjenicu priznaje i sama katolička crkva, kao i većina protestantskih crkava.

Zanimljivo je i to da će se subota svetkovati na nebu!

Tko god pobija zapovjed o svetkovanju subote mora pobiti i "Deset zapovjedi", sve dok Deset zapovijedi vrijede, vrijedi i subota, samim time, jasno vam je da je pobijanje Deset zapovijedi iracionalno.

Međutim, bitno je napomenuti činjenicu da golemu većinu ljudi uopće nije briga za Deset zapovijedi, te da ne krše samo zapovijed o suboti, nego i ostale, toga smo svjedoci svakoga dana. Samim time pitanje subote za te ljude je nebitno (spasenje i vječni život njima su sekundarna stvar), međutim za one koji žele živjeti po Božjoj volji i Njegovim zapovijedima (kojima je vječnost u zajednici sa Bogom izrazito bitna stvar), pitanje subote je ozbiljno pitanje koje traži odluku o tome hoće li je ili ne svetkovati.

Opet se vraćamo na početak, Bog pred njih stavlja izbor hoće li živjeti po 9/10 ili svih 10 zapovijedi. Oni koji odbace subotu rade to iz različitih motiva, uglavnom praktičnih vjerujući da Bog daje 10% popusta na Deset zapovijedi i da im neće zamjeriti neposluh i kršenje vlastite zapovijedi.

Međutim bitno je shvatiti da je spasenje i vječni život izrazito ozbiljna stvar i da Bog traži potpunu poslušnost, a ne djelomičnu.

Također, od izrazite je važnosti da ljudi shvate da je "Deset zapovijedi" dano za njihovo dobro, te da je to "Zakon slobode", a ne zakon ropstva. onaj koji živi u skladu sa njima istinski je slobodan čovijek. Ljudi koji ih krše žive u grijehu, mnogi od njih ne mogu se osloboditi grijeha, ti su ljudi uistinu postali robovi grijeha, ali ih u to ropstvo definitvno nije odvela poslušnost Božjoj volji i Njegovim zapovijedima.

100 jednostavnih biblijskih činjenica o suboti možete vidjeti ovdje!

Edita Majić bila je glumica u kazalištu "Gavella", nažalost umjesto da upozna biblijsko kršćanstvo, upoznala je katolicizam. Ista ta religija navela ju je na pomisao da Bog želi od nje da živi u nekom zabitom samostanu, u celibatu i šutnji, posteći 7 mjeseci u godini i mučeči svoje tijelo na svakojake načine odvojena od ostatka svijeta.

O uvjetima u samostanu za "Gloriu" je rekla sljedeće: "Dopušteni su i posjeti, ali samo iza dvostrukih rešetaka, kroz koje se ne može provući ruka." (link)

Umjesto da povjeruje da je Isusova žrtva dovoljana za njezino spasenje, te da Bog želi da ona živi u skladu sa Njgovom voljom, odlučila je provesti ostatak života "zarađujući" svoje spasenje kako bi bila "dovoljno dobra za nebo".

Sada je za nju, kao i mnoge druge djevojke koje je katolička crkva pozatvarala po samostanima širom svijeta prekasno. Njezin mladi mozak ispran je katoličkom filozofijom, asketizmom, misticizmom i iracionalnim sustavom vjerovanja koji ima temelje u ognjenom jezeru.

TV prilog o njoj možete pogledati ovdje!

Na Cvjetnom trgu sam naletio na njihov štand. Vrlo su otvoreni i pozitivni, vole životinje, ali i ljude. velika je sreća što postoje jer preko njih možete doći u doticaj sa literaturom drukčijom od one kojom vam masovni meidji ispiru mozak.

Čovjek može živjeti bez mesa. Iako mnogi vole izreku "živi i pusti druge da žive", malo ih je koji se uistinu tako i ponašaju. Danas je novac najveća vrijednost i drže ga korporacije kojima nije stalo do vašeg zdravlja nego do vašeg novca. Meso kojeg mi jedemo je opasno i zatrovano, način na koji te jadne životinje žive po farmama je nehuman.

Ja osobno iako nisam potpuni vegeterijanac izbjegavam meso u širokom luku i jedem ga jako rijetko, možda jedanput mjesečno. Naučio sam kuhati i volim voće, povrće i žitarice. Mljeko od soje bolje mi je od kravljeg i tako.

Osim toga, borba protiv grijeha je lakša ako ne jedeš meso koje je prepuno hormona, steroida i antibiotika koji se koriste iz sebičnih pobuda, tj. da bi životinja što prije bila spremna za klanje.

Savjetujem vam da odete na njihove stranice i iz prve ruke vidite argumente u prolog ne jedenja mesa. Među ozbiljinijima su oni vezani uz uništavanje našeg planeta, tj. krčenja šuma radi uzgoja žitarica za ishranu stoke i posljedičnog globalnog zagrijavanja.

http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php

Kada Pavao kaže ove riječi on dodaje još puno toga, među ostalim kaže i da je "Krist vidljiva slika nevidljivoga Boga, prvorođenac iznad svih stvorenja." (stih 15.), te da je "U Kristu stvoreno sve na nebesima i na zemlji: vidljivo i nevidljivo, kraljevi i kraljevstva, vladari i vlasti. Sve je stvoreno po njemu i za njega. Postojao je prije svega drugoga i održava sve što postoji." (stih 16 i 17).

Na kraju nam daje upozorenje: "Ali morate čvrsto i postojano ustrajati u vjeri. Ne dajte se pokolebati u nadi Radosne vijesti koju ste čuli. Ona se propovijeda diljem svijeta, a mene, Pavla, Bog je postavio da joj služim." (stih 23.)

Bitno je shvatiti da kada Pavao govori o Crkvi, on ne govori o nekoj instituciji, kojoj je središte u RImu, a vodi ju Crkveno učiteljstvu na čijem se čelu nalazi rimski papa, nego o Isusovim sljedbenicima, kršćanima, koji propovjedaju radosnu vijest i žive u skaldu sa njom.

E vidite, sada se postavlja jedno zanimljivo pitanjem, kada Pavao kaže da je Krist glava Crkve, govori li on o Crkvi (tj. vjernicima), odnosno Kristovim sljedbenicima na ovoj zemlji?

Iz konteksta poglavlja, a i cijele poslanice Kološanima i više je nego jasno da on govori o Kristovim sljedbenicima upravo na ovoj Zemlji na kojoj mi danas živimo.

Tako da se postavlja jedno zanimljivo pitanje... Može li Crkva istovremeno imati dvije glave - Krista i rimskog papu. Katolici vjeruju da može, međutim tada bi crkva bila podjeljena sama u sebi, naime "nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti ili će jednome biti odan, a drugoga prezirati." (Luka 16,13)

Bitno je zapaziti i da papa ne tvrdi za sebe da je on samo glava katoličke crkve, nego i svih ostalih kršćanskih Crkava, tj. da je on glava Crkve na zemlji, te da je on Božji (Kristov) zamjenik na zemlji.

Iako izbjega izraz "glava", time što predstavlja sebe kao "poglavara" Crkve na ovoj zemlji, očito je da sebe smatra glavom (tj. na čelu) te iste.

Navodno je Bog upravo papu odabrao da ga zamjenjuje za vrijeme Njegove odsutnosti sa ove zemlje. Iako je svima i više nego jasno da je Bog i dalje pristuan na ovoj zemlji, štoviše kroz Duha Svetoga, Bog se nastanjuje u nama i mi postajemo dio Kristovog tijela.

Cilj mi dakako nije reći da smo mi "bogovi", nego da je Bog sveprisutan, te da ne treba nekog drugog "zamjenika" osim Duha Svetoga.

Štoviše, Isus Krist kaže da gdje god je dvoje ili troje skupljeno radi Njega, da je i On sam među njima (Matej 18,20). Što će nam onda papa ako imamo živoga Krista?

Da nas vodi? Zar nam vodstvo Duha Svetoga nije dovoljno? Papa ide i još jedan korak dalje, on kaže da ako želimo služiti Bogu u Duhu i Istini, moramo biti dio Njegove Crkve, tj. njega priznati poglavarom Crkve.

Iz svih tih razloga ja prezirem vlast koju sebi prisvaja rimski papa, te ga odbacujem kao Kristovog neprijatelja skupa sa njegovom lažnom naukom. Time što sebe, umjesto Krista predstavlja kao glavu Crkve. On se podiže protiv samoga Boga sukladno riječima apostola Pavla iz 2. Solunjanima 2,4.

Isus nas je naime upozorio da će u Njegovo doći cijela jedna dinastija (Matej 24,5), i da će jedan za drugim govoriti da su upravo oni Krist, tj. da će predstavljati sebe kao Krista, drugim riječima da će prisvajati Njegovu vlast i autoritet nad Crkvom.

To upozorenje vrijedi za sve nas.

Philipp Melanchthon brat u Kristu nama vrlo dobro poznatog reformatora Martina Luthera, ovim riječima je razotkrio pravu narav pape i njegove službe:

"To je vrlo očito i bez ikakave sumnje, da je rimski papa stvarni Antikrist... U 2. Solunjanima 2, Pavao jasno kaže da će Sin grijeha vladati nad crkvom, predstavljajući sebe ispred službe Bogu"

Upravo iz tog razloga Jean Calvin, još jedan vrlo poznati švicarski reformator ovim riječima je odbacio papino poglavarstvo nad crkvom:

"Ne prihvaćam njega kao Kristovog zamjenika, on je Antikrist, odbacujem njegovo poglavarstvo nad crkvom"

Za kraj mogu jedino reći da se slažem sa sljedećim riječima Martina Luthera, vjerojatno največeg protestantskog reformatora:

"Mi ovdje smo uvjereni da je papinstvo prijestolje pravog i stvarnog antikrista... Osobno izjavljujem da nisam dužan biti poslušan papi više nego bih bio antikristu."

Zapovjedi o svetkovanju nedjelje nema u Bibliji, To je vrlo jasno i jednostavno, logičkim zaključivanjem dolazimo do činjenice da se ona pojavila u Crkvenoj predaji, i to prvenstveno katoličkoj odakle je otišla i u ostale kršćanske crkve, pravoslavne i protestantske.

Niti jedan od katoličkih argumenata u prilog svetkovanja nedjelje nema biblijske podloge

Ako vas zanima koji su svi katolički argumenti (iz Biblije), redom ih možete vidjet ovdje!

Živi bili pa vidjeli, siguran sam da će tko god bude to pročitao biti u potpunosti uvjeren u tu jasnu i jednostavnu činjenicu.

:)