…'evala Joke!!!...rekoh ulazec u omiljeni kafic, na sta on jedva „procidi“:
…ae!
…sta si se tako smrka?
…jebat ga, opet kasnis!?
…a Joke boga ti draga, pa nedilja je i tek je 7 i kvarat…ne iden na misu, nego na kavu!!!
…jeeeee, al' marenda je u 9 i ti kuzinas za ekipu jutros!!!
…ma Joke neces virovat, jutros mi nije tilo upalit auto i onda sam mora ic' pjeske!!!…a sta smo ono planirali danas, jel đigaricu na kiselo!?
…ma je kurac, to je u cetvrtak…na sv. Juru, dok se ne ispece janjac!
…a je tako je, sta smo onda ono dogovorili za danas!?
…pa kupit gavune i kapulicu mladu!!!
…tako je, gavuni!!!...jel ih bilo jutros na pazaru???
…jeeeeee, je!!!...samo pajdo tribalo je uranit, zato ti i govorin da kasnis, jer ja ovdi ka' cuk camim cekajuci te ima vec uru vrimena!
…jebat ga, kazen ti…visa sila, a i ti sta pizdis, stolice su ovdi bas lipe, udobne i meke…neces pustit korenje od cekanja, a tu ti je i Ljubica da ti pravi drustvo i ugodi sve sta pozelis…jel tako Ljube!?...rekoh i odma narucin kavicu za sebe i pelin za Joku samo da umukne.
Dok smo ispijali pice i lagano listali novine, konta sam u sebi kako sam liso prosa i kako me Joke nije puno davija zbog mog „opravdanog“ kasnjenja i onda okrenen list, a u oci mi odma padne naslov priko cile stranice: „Poslodavac salje zaposlenike na poligraf…!“.
Ha, istrazuje „tip“ koliko su mu zaposlenici „vjerni“ i sta mu rade u firmi.
…opaaaa, dotle smo dosli!!!...gledam i ne virujem sta nam se desava i koliko nam daleko sezu te za mene perverzne igre. Nema nam druge nego dicu od malih dana ucit da lazu, ako se misle zaposlit ili prezivit.
Jebat ga, puno puta u zivotu iskoristimo povjerenje dragih ljudi, pa za svaku pizdariju lazemo i sebe i druge, a garantiran zivotom da nema covika na svitu koji to nije napravija, samo nece svi da priznaju. Ponekad ljudi lazu bez određene namjere, pokusavajuci se zastititi recimo od emocionalne boli, a najobicnije zivotno pravilo glasi da di ima lazi ima i straha, a to je najcesce od kritike, prigovaranja il' kazne. I onda je najgore sta se moze coviku desit je kad se on uzivi u to sranje i pocme zivit sa iluzijama i varanjem samog sebe od necega sta nam se stvrano događa u zivotu…ukratko, covik lipo oboli!!!
Nego odo ja „daleko“, a ne bi sad tija ovdi bit neki psihic i solit pamet, vec samo da zavrsim sa mislju sta bi bilo kad bi svi ljudi na svitu, u svakom trenu, samo govorili istinu i ono sta misle..!?
…jebes mi sve, ako bi iko sa ikim prica i zivija i ako ne bi nasta iste sekunde smak svita!
Ne, nismo mi ljudi jos spremni za to... nisam siguran ni da li cemo ikada i biti...!?
Sa ovakvom svijescu i ovakvim razmisljanjem, to i nije za nas...!
Preprimitivni smo jos, nazalost...!!!