Granulo malo sunca nakon ovih pustih kisnih dana, pa sam sa gustom proseta malo do peskarije...ha, moze bit da nadjem friskih trilja za pofrigat, jer parilo mi se da se Andro sa kocom vratija u porat.
Na putu do tamo iza kantuna kod Splitske banke zamalo se sudarim sa Toncem koji je zurija ka' blesav.
...ooooo Tonci...sta letis tako, di ces!?...rekoh mu sa smjeskom, a on ce na to:
...e jebaji ga, zurim u trgovinu...slomija nam se lavandin u kupatilu!!!
...kada?
...ne kada!...reka sam lavandin!!!
...hehehe jesi opicen...al nemoj tako zurit kad ga kupis, da ne budes jos veca pegula!!!
...ma neeeecu, aj' bog!!!
Ode Tonci ka' vitar, a ja nastavim razmisljajuc kako nam po' zivota prodje u nekoj jebenoj trci, a o sebi najmanje vodimo racuna.
Jos me to vise „taklo“ dok sam u prolazu gleda svoj odraz u staklu kad sam prolazija kraj izloga novotvorenog salona za lipotu i uredjivanje.
E sad u toj mojoj trenutnoj mentalnoj aktivnosti i hodanju kao drugoj, zamalo se sudarim sa Marom, boljom polovicom od Tonca koja je upravo izasla iz spomenutog salona.
...ooooo Mare...sta letis tako, di ces!?...rekoh, a ona ce na to:
...e jebaji ga, zurim doma...slomija nam se lavandin u kupatilu!!!
...kada?...recem spontano i skuzim kako sam to isto pita i Tonca, a ona ce:
...ma sinoc kad je Tonci isa' prominit sijalicu u kupatilu, pa se siguro popeja na njega!...a zasto pitas???
...maaaaaa, onako...beeeez vezeeeee!!!...rekoh suzdrzajuc se od smija, pa spontano upitam:...a ti, malo se sredjujes za Tonca...aaaa!???
...aeeee!!!...neeego zurim doma, aj booooooooooog!!!
Gleda sam je sa smjeskom kako leti ka' vitar niz ulicu i vec ka' da cujem Tonca kako joj govori: