U vrime ove korizme, obisa sam par puta svoj zavicaj...moju lipu dalmatinsku Zagoru.
...jednom sam obriza ono malo loze sta imam, drugi put pomoga materi posadit kumpire i kapulu i tako to.
...u svakom slucaju, ako trefi lipo vrime povirin i do nase seoske crkve, obidjem pocivalista nasih dragih, upalin svicu, malo „procakulan“ sa njima, al' zadnji put pri odlasku skuzin da je crkva otvorena, sta inace nije obicaj, posto je misto malo i nema svog svecenika.
...znaci mise nediljom i ostale vjerske obrede, recimo kad neko umre itd, „odradija“ bi zupnik iz susjednog zupnog ureda... fra Bozo.
Dodjem do vrata od crkve...povirim, a unutra nigdi nikoga!
...ha, bice da je velecasni malo proseta!?...promislim i udjem unutra, umocim prste u krstionicu, prikrizim se i sidnem u zadnju klupu.
Uvik sam volija na takvi nacin porazgovarat sa Bogom, nego kad je crkva puna svita.
Ne znam koliko sam tu sidija jer su mi misli odlutale „daleko“...sve mi se parilo ka' neki san, a u tom filingu odjednom isprid mene 'ko ce, nego glavom i bradom...Bog!
...dakle, ti bi zelija malo porazgovarat sa mnom?...rece on meni.
...paaaaaa, ako imas vrimena!?...rekoh mu totalno zbunjen.
Bog se nasmijesi.
...moje je vrime vjecnost...samo reci sta si me mislija pitat?
...ma uvik me zanimalo sta te najvise iznenađuje kod nas smrtnika???
On ce meni na to:
...eeeee, moj Pajdo...pocet cemo od trenutka kad se rodite, pa vam je djetinjstvo dosadno...zurite se odrasti, a potom bi zeljeli ponovno bit djeca!
...aha!...promrmljam, a on nastavi ceskajuc onu svoju bilu bradu.
...pa onda sta trosite svoje zdravlje kako bi stekli novac, a potom trosite taj isti novac da bi ga vratili!
Slusa sam ga bez daha...a on nije prikida:
...ne svidja mi se sta razmisljate tjeskobno o buducnosti, zaboravljajuci sadasnjost., pa onda na taj nacin ne zivite ni u sadasnjosti, ni u buducnosti, a da bude jos gore zivite ka' da nikada necete umrijeti, da bi onda umrli, ka' da nikada niste ni zivjeli!
...e jeb' ga!...lanem i odma pregrizem jezik, al' jebena navika „lajanja“ vec je napravila svoje...
Ostadosmo na trenutak u tisini...
Konta sam u sebi sta cu sad kad sam usra stvar, pa onda stisnem zube i procidim:
...ti ka' nas stvoritelj i otac, koje bi zivotne pouke zelija da tvoja djeca nauce?
Smjeskajuc se, on odgovori:
...pa da nauce da nije navridnije ono sta imaju, nego tko su u svom zivotu i da nije bogat onaj covjek koji najvise ima, nego onaj kojem najmanje triba!
...ae, nije to lako!...prosapcem tiho.
...nije lako znam, al' tribaju naucit da se nije dobro uspoređivat s drugima, a pogotovu da se novcem moze kupiti sve, osim zdravlja i srece.
...a je bas tako, znas onu „ narodnu“...da se bolje rodit bez srice nego bez k....!!! ...onda sam naglo sta' da opet ne uprskam stvar, na sta se on nasmija i rece:
...znan, znan...ne tribas se toliko trudit!...oprosteno ti je sve!
...uffffff, odma mi je lakse!...rekoh sa olaksanjem, a on nastavi:
...tako je, tribate naucit oprastat, a to mozete samo ako i sami oprastate!
...ae, bas tako!...promrmlja sam, pa nadoda:..al' kako to provesti u djelo, kad dvi osobe mogu promatrati istu stvar, a viditi je razlicito!?
...eeee moj Pajdo, zato i to triba naucit, pogotovo sta postoje osobe koje vas vole, ali to ne znaju izreci, niti pokazat!
...a je imas pravo, pravi prijatelji su bas oni koji znaju sve o tebi…a ipak te vole!!!
...a onda sam u jednom trenu osjetija dodir ruke na ramenu...
Trznem se, a ono velecasni dosa da ga nisan ni cuja...
...ooooo faljen Isus fra Bozo!!!...pozdravim ga sa smjeskom, na sta on odzdravi po starom krscanskom obicaju i rece:
...jesam te prikinija u necemu, cuja sam da nesto mrmljas u sebi???
...aaaa ne, neeeeee...sve ok, taman sam zavrsija!
...zavrsija???
...ae, ima sam jedan vazan razgovor!!!
...eeeee moj Pajdo, ubit ce nas ta mobilna tehnologija...ta bezicna veza, taj blutut...!!!