Neki dan dok smo gluvarili u kaficu i dok je vanka kapljala vec pomalo dosadna kisa...
...Pajdo!!!...Tonci ce meni
...aaaaa!?
...znas ti koji je najduzi dan u godini?
...paaaaa, valjda 21 sestog...na prvi dan lita!!!
...jok, jok!!!
...ajd' ne pizdi i ne glumi Zumbul agu...reci lipo kad je!?
...e pa nekidan je bija, znas onda kad se kazaljka makla za jedan sat unazad!!!
...i sta sad oces rec???
...paaaaa, onda je dan traja 25 sati, bar zvanicno...jel tako!???...keserija se Tonci, sta je bilo dovoljno da me trzne iz „hibernacije“.
...eeee moj Tonci, stvari nisu uvik onakve kakve se cine na prvu ruku!!!...sad cu ti ispricat jednu pravu pricu na tu temu.
...ae!!!
...jedne prilike dva anđela putnika zaustavila se kraj prekrasne vile kako bi prinocili. Vlasnici su bili vrlo imucni i primili ih, al' kako su bili skrti i „tvrda“ srca, smiste ih u jednu prostoriju u podrumu, umisto u jednu od soba kojih su imali pun kurac, posto su se bavili iznajmljivanjem.
Dali im neke stare duseke i dok su ih raspremali na hladnom podu, stariji anđeo ugleda jednu malu pukotinu na zidu, priđe joj, pogleda u nju i nakon toga uzme komadic tijesta kojeg je izmjesio od komada kruha kojeg su dobili za veceru i zakrpa je.
...sta radis to???...upita ga mladji anđeo.
...ma nista posebno, stvari nisu uvik onakve kakvima se cine!!!
Sljedece noci nakon cjelodnevnog putovanja anđeli stigose do kuce jednog vrlo siromasnog bracnog para. Ljudi su bili vrlo gostoljubivi, prime ih i nakon sto su sa njima podilili ono malo hrane sto su imali, ponude anđelima da spavaju u njihovu krevetu, gdje ce se moci dobro odmoriti.
Kada su se sljedeceg dana probudili, anđeli pronađose covjeka i njegovu suprugu u suzama.
Jedina krava koju su imali, a cije je mliko bilo njihov jedini izvor prihoda...uginula je u staji.
Mlađi se anđeo razljuti i upita starijeg:
...kako si moga pustit da se ovo dogodi?!...jucer si onom coviku sta je imao sve, na neki nacin pomogao, a ova obitelj koja ima tako malo, a tako dobrodusna, ti dopustis da im ugine krava?!
...kolega, stvari nisu uvik onakve kakvima se cine!!!...odgovori mu blago stariji anđeo.
...kako to mislis???...znatizeljno ce mladji.
...pa kada smo bili u podrumu one vile, primijetija sam da je u onoj pukotini na zidu skriveno zlato, a kako je gazda vec ionako opsjednut novcem, zatvorija sam je da bi mu onemogucija da ga pronađe.
...ae!?
...a nocas, dok smo spavali u krevetu siromasne obitelji, anđeo smrti je dosa po zenu tog seljaka i ja sam mu dao kravu!!!