U zadnje vrime prepricavam poucne price, pa sam isceprka jos jednu…
Povod je bila vjecna dilema sta je coviku u zivotu najbitnije…al' da previse ne filozofiram, evo:
Bija jednom jedan splavar koji je privozija ljude splavom priko rijeke.
E sad kako to ide u svim pricama, jednog dana put tuda nanese mladog ucitelja, samosvijesnog i vrlo ponosnog, popne se on na splav i rece splavaru.
…na drugu obalu, molim!!!
…u redu gospodine!...rece splavar i otisnuse se oni od obale i zaplovise priko siroke rijeke.
Kad su bili na pola puta uceni covjek upita splavara:
…bijase li ikad, imperfektom recenim pitam te, da nevrijeme sruci se dok ti splavom plovijase???
Splavar ga pogleda sa izrazom u ocima ka' da pokusava dokuciti je li ovaj tip normalan.
Tada reče prijateljski:…gospodine, ne razumim ti ja takva zamrsena pitanja!!!
…hehehehe ponosno ce ucitelj, pa mu odgovori: …zar nisi nikada ucio jezika u skoli?
…nisam!!!...jednostavno odgovori splavar.
…tada si pola svoga zivota potrosio uzalud, moj gospodine, jer znanost je ono sto covjeka u zivotu uzdize te on, uman, sve zivotinje nadvisuje, skoro bozanskim, tada, nazvati se moze!!!...rece ucitelj s uzdignutim kaziprstom.
Splavar je sutija i gleda nebo koje je se skroz zacrnilo…
I taman kad su poceli primicat drugoj obali, dize se jak vitar, rijeka se uzmuti, nebo se jos vise zamraci i namrgodi, a splav poce gubiti pravac uza sve splavarove napore. Udarise gromovi i opali kisa ka' iz kabla…
I dok je splav divljacki skakala na valovima, splavar se nagnu k profesoru:
…plivase ti znase???...upita ga vragolasto.
…neeeeee, ne znam plivati!!!...uplaseno ce ucitelj.
…eeeee, moj bozanski gospodine, tada si potrosio citav svoj zivot uzalud, jer se splav raspada i mi upravo tonemo!!!