Na intenzivnom odjelu „bolnice na kraju grada“ pacijenti su poceli umirati u istom krevetu i to uvik nediljom tocno u 11 sati, bez obzira na njihovu anamnezu i zdrastveno stanje.
Doktori su popizdili od muke i postali veoma zabrinuti posto nikako nisu mogli svatit sta je uzrok umiranja pacijenata.
Neki su cak otisli toliko daleko da su poceli pricat nebuloze kako se radi o nekoj natprirodnoj pojavi.
I onda je jednoga dana ravnatelj bolnice okupija sve doktore i nakon krace rasprave odlucili su da osnuju radnu grupu koja triba naucno utvrdit sta se desava u njihovoj bolnici.
U nedilju se radna grupa okupila na intezivnom odjeljenju oko spornog kreveta nekoliko minuta prije 11 sati i to zajedno sa sestrama i ljecnicima specijalistima iz svih podrucja medicine.
Za svaki slucaj neki od njih su cak donili raspelo, neki bibliju, a neki razne amajlije kako bi se nedaj boze zastitili od zla.
Sakrili su se svi iza paravana i kad je sat konacno otkucao 11, odjednom se u sobi pojavila cistacica koja radi nediljne smjene.
Usla je u sobu, iskljucila sistem koji je pacijenta odrzavao u zivotu i ukljucila usisavac.