Prije desetak dana , stavio sam sjeme u zemlju. Zasadio sam rasadu. Neki vrsni vrtlar ili baštovan bi možda rekao da je to kasno i da sam trebao ranije zasaditi . Možda sam trebao još zimus , tamo odmah poslije Nove ( ili još prije Božića , zajedno sa božićnim žitom , …) zasaditi, i onda grijati to sjeme i zalijevati sve unutra , a tek ga sa prvim suncem iznijeti van. Možda ću tako nagodinu , no evo ovog proljeća sam tako bio potaknut ( nadahnut ?) , da posadim tu rasadu .
I nisam ja neki baštovan ( bar ne do sada ) . Volio sam doći na gotovo , i onda iz susjednog , ujakovog vrta , uzeti plodova ( naravno uz njegovo dopuštenje ili bar znanje ). Ma , tko ne voli doći u berbu ? Ove godine , je to možda po prvi put da sam kod sebe , u stanu i na balkonu , zasadio rasadu. Kaže žena , da je bolje kupiti već gotovu rasadu na pijaci , ako mislim ozbiljnije držati bašču ove godine. I kad bolje razmislim - u pravu je. Ta rasada na placu je već čvrsta i iznikla , a nije ni skupa. Pa, zašto se onda mučim, ili igram , što li to radim već , s tim sjemenkama u zemlji, a sve to u nekom plastičnom saću za klijanje i rasadu ? Do danas nisam ni sam bio siguran zašto . No gledajući program na satelitskom kanalu ' God ' – Europe , sinulo mi je nakon večerašnje propovjedi Rod Parsleya . Sva ta zabava sa sjemenjem je da bi mi se opet , svježe urezala slijedeća duhovna istina;
Da bi sjeme donijelo ploda , mora umrijeti; da bi sjemenke iznikle moraju u zemljici , umrijeti , raspasti se , pustiti korijenje i krenuti ka svjetlu. Sjeme koje na taj način ne umre , neće živjeti i neće donijeti život. Duša koja na sličan način ne umre , neće imati ni ploda ni života.
Nisu li odricanja za vrijeme korizme od nečega, nisu li ta odricanja od naših želja i volje , lagano umiranje , da bi se u nama javila i ojačala jedna druga Volja , za koju i molimo? Nisu li ? Trebala bi biti , jer tu je puni smisao tih odricanja ! Naše želje koje umiru , kao sjeme u zemlji, da bi proklijali i krenuli ka svjetlu i ispunjenju svoje sudbine u jednoj većoj Volji! Nije li to cilj svake discipline i samodiscipline ? A ovdje je to najuzvišeniji cilj ! Koji cilj ! Koji smisao !
|
