Nisam ipak otišao na put.
Pomalo mi i krivo. Najviše zbog love, jer bilo bi par dnevnica. Zatim zbog vremena; ipak nije onako loše kako su prognoze govorile. Nema niti ledene kiše, niti snijega do koljena, a čini se ni bura nije prejaka. To su sve bili klimatološki razlozi zašto nisam htio ići. Takođe mi se nije svidjela ni tema seminara, pa ni ljudi, žene koji vode seminar ili s kojima sam trebao ići.
Zapravo jedini , ili svakako najveći razlog zašto sam razmišljao da idem je lova. No , tko prvi...neke kolege su rekle konačno DA , i tamo su, a ja osta bez love.
Pričica od jučer je najviše zbog toga i dana, a ne toliko zbog slobode onog momka da ide s društvom ...Sa ženom sam se zakočio upravo oko toga, oko love. Zato sam i mislio ; ma da ja ipak donesem koju stotinjarku odmah će biti mir u kući ( iako ima i drugih čimbenika za '...pax in domus'). Mislim da smo tu tipični, oko toga izbijaju rasprave i svađe;
1. financije
2. odgoj djece
3. nesporazumi u svakodnevnici
Kao ozbiljni kršćani , nevjera ( seksulana ) nam ne pravi probleme, dok emotivna nevjera donekle.
Kad sam u hladnim odnosima sa ženom , onda itekako razumijevam viceve jučerašnjeg tipa. Takođe razumiješ i pustinjake, monahe, rimokatoličke svećenike i druge ( umjetinke,znanstvenike...) koji ne žure u brak. Problem je samo u tome što neki od njih seksualne potrebe zadovoljavaju van braka, a nama to, uvjerenje i vjera ne dozvoljava , ne? A i djeca su tu , kao kruna i utjeha braka ( bar za vrijeme svađa )! Sjetim se tada i jednog kadra iz ' Sjećaš li se Dolly Bell' ( mislim da je jedan od prvih Kusturičinih filmova – od prije četvrt vijeka). Otac ,glavnog lika –glumi ga mali Slavko Štimac- poučava sina:'Sine moj , žene su ti kao sol; može bez njh ali je bljutavo!' Dopuštam da to vrijedi i obratno ( da se feministice ne bi uvrijedile).
Odluke o gornjim temama ; čije argumenti su jači ; čiji prijedlog je bolji ; koje su prioriteti; čija je zadnja, ... eto bojnog polja !
Što dalje , sve bolje razumijem one koji ističu kako je njihovo 'Da draga', uvijek zadnje !
Čak je i Ćiro ( ne Blažević ) o tome opjevan u narodnoj pjesmi ( još jedna narodna mudrost u nizu) ;' Hej, , haj ženo moja ,neka bude volja tvoja...'
|
