«Mislit ću na tebe» , zna biti nečije obećanje . S time kao da nam želi dati do znanja da smo mu dragi, da mu je stalo do nas...Zapravo takve osobe smatraju da nam je već tim riječima nešto dao ; zaželio sretan put; zaželio bilo što dobro ;pozdravio ; pa i više od toga.
S druge strane ne volim kad moji neprijatelji misle na mene. Naravno , neko će reći , kakav si ti čovjek da imaš neprijatelje? A kakav je to čovjek koji nema neprijatelje ? No, dobro ;neki moji protivnici , oponenti , oni s kojima se ne slažem u mišljenjima ; s kojima imam ukrštene itnerese i oprečne stavove( kad imam takve ljude negdje okolo , svejedno je hoćeš li ih zvati neprijateljima ili ne ) sigurno nekad misle na mene( a bome i ja na njih!) . No što oni o meni misle i kakve planove oni za mene kuju , to samo Bog zna ( vrlo često i vrag , neprijatelj Božji i naš) , a bojim se da prije ili kasnije i mi saznamo na svojoj koži. Dakle , takvi ljudi, će nam rijetko u lice reći to čuveno:» Mislim na tebe!». Najčešće će u tišini kovati planove protiv nas , najčešće dvolično i farizejski možda i šireći usne na posmijeh i ruke na pozdrav , a zapravo nam priželjkujući sve najgore!
Kad srećem ljude u na poslu , crkvi , poznate na ulici, susjede u zgradi; i kad kažu to (...mislit ću na tebe...), vrlo često ne znam ( bar ne u tom trenutku ) hoće li mi to biti na korist ili na štetu. Ljudi su dobri glumci, u crkvi posebno čini mi se. Vrhunski farizeji su vam u crkvama. Sam Isus ih je i u svoje doba tamo pronašao. Kao da su do današnjeg dana tamo ostali i još čekaju kao neke ptice grabljivice. Ružne ptice koje umjesto strašila tjeraju duše od i iz crkvi. Ne dozvoliomo da nas otjeraju i od Krista.
|
