POVRATAK UPISANIH
Mnoge izgledom podsjećam na Jozu (?) Pervana iz «Večernje škole» . Pa evo još jedne sličnosti u naslovu, a i tomu što me neko vrijeme nije bilo , pa se ponovo vraćam.
Nije me par dana bilo , jer sam morao ići u večernju školu za blogere. Profesor je bio gosp. Franc iz Rib@rnice. Zbog stalnog gubitka teksta, pri pokušajima objavljivanja, morao sam naučiti kako to izbjeći, kao i druge tehničke cake potrebne za rad na blogu. Ako ovo čitate ,onda sam uspio , a u dolazeće dane , vidjet će se još rezultata.
Ove dane se radilo ; jedan dugi vikend se odmaralo ( opet zeru previše); čitao sam blogove , a kad bih desetak dana morao dati u sažetku od jedne rečenice( što nije tako lako); rekao bih: borba za nastavak rada na blogu. Javilo se tisuću razloga da ne nastavim rad na blogu. Sva sreća bar jedan više razlog je bio da nastavim. Ono što je možda najviše preteglo je želja da držim neki priključak.
Vlak koji ide, i ubrzava( ovaj vlak interneta, tehnologije, napretka i budućnosti), kao da mi želi pobjeći. Držeći se ovog bloga kao da se držim te neke lokomotive , tamo negdje na čelu. Traži trud , edukaciju ( makar i malu i to u Rib@rnici ), ali ne da vrijedi , nego meni kao da postaje nezamjenjivo! Ne ovladati blogom i internetom kao da je ne ovladati vatrom u davno doba čovječanstva. Tko to nije uspio , nije preživio. A živjeti ipak želim. Usprkos svih demona i mrakova , koje valjda svatko ima; usprkos smrti , umoru i predaji , ipak je život jači. Borba! Ustajanje nakon svakog pada i zastoja! Jer samo u tom jednom slovu je sva razlika , kad čovjek padne ( tj. nešto mu ne ide od ruke) ; ostati ili ustati. O ili U?
Ustadoh i vratih se.
|
