Dan obilazaka grobalja i grobova. Dan viđanja sa familijom( i živom i mrtvom). Dan vožnje autom u krug. Eto kako bih ja mogao nazvati ovaj dan .
Već godinama ( mislim tamo negdje od reintegracije Podunavlja), sretni što možemo voziti po svojoj zemlji , željni da dosegnemo neke svoje obiteljske korjene, sestra i ja sa roditeljima redovno "hodočastimo" . Par sela , točnije četiri, odakle potiču naše familije, cilj su našeg kružnog toka.
Osobno , nisam baš uvjeren da naše molitve pomažu mrtvima. No svakako je lijepo sjetiti ih se, posjetiti i urediti grobove, sresti živu familiju koja to isto čini.
Na par groblja smo sreli svećenike da drže misu ili " svete " grobove. Čak i sama naša familija , čiji su to svećenici i kojima plaćaju te usluge, rugobori ; kako će se ovi ,eto , natući novca, a i ovako već imaju velike plaće; a nemaju familije i svih troškova , koje " obični " ljudi imaju. Istini za volju , taj bunt uglavnom iz svojih usta i srca prosipaju mlađi, a stariji su puno pomirljiviji.
To mi je ipak najvažniji razlog zašto idem ; sresti te mlađe vidjeti one starije, jer tko zna dogodine...
Dogodine ću možda njima ( ili oni meni ) ići na grob , gdje im leži tijelo i čeka Uskrsnuće! Zato volim te posjete dok smo još tu, dok nas ima , i
" Prije nego se prekine srebrna vrpca
i zlatna se svjetiljka razbije
i razlupa se vrč na izvoru
i slomi točak na bunaru;
i vrati se prah u zemlju kao što je iz
nje i došao, a duh se vrati Bogu , koji
ga je dao." (Prop 12 : 6,7)
|
