Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea

utorak, 23.01.2007.

OGLAS

Kupujem mačku.
Mijaukalicu. S brkovima, puno dlake, četiri noge, dva uha i dobrim njuhom.
Maca bi po mogućnosti trebala biti macan. Mužjak, dječak, pače.

Boja: od žute do narančaste, može i tigrasta. Da liči na malog lava.
Ako nema, može i crna. No, dobro, prihvatit ćemo i bijelu, nećemo cjepidlačiti.
Dob: bitno mi je samo da se riješila pelena i da zna pronaći zahod.
Prehrambene navike: budući da dolazi u kuću gdje se fino njama, ne treba brinuti. Malo će nam biti problem s veganskom mačkom, ali priviknut ćemo se. Pod uvjetom da voli jesti prokulice i grašak.
Piće: Zar mačke ne vole mlijeko? Vode ima na pipi. Istina je da je nešto poskupila u zadnje vrijeme, ali eto, nije Beg tj. Nymph cicija. Pipu otvaramo dva puta dnevno, ujutro kod umivanja i uvečer prilikom pranja zubi.

Posebna napomena: stan je pun mjesta s geopatogenim zračenjem pa će se maca osjećati kao u wellnesu, ima da joj se njene čakre non-stop stimuliraju.
Bonus: nedavno smo kupili tri vreće za sjedenje, mekane su, perive, u pastelno žutoj boji i dvije veličine. Razmještamo po potrebi, uvaljivanje poželjno, dostupna je i dekica za pokriti se.

Moram reći i to da u stanu nema ptica (jer ih se vlasnica boji više od nečastivoga), ribica niti sličnih malih smetala aka žive mačje hrane. Ima doduše jedan jednoipolgodišnjak, ali on nije jestiv. Maca bi se u stvari trebala kloniti istoga kad poviče: „Njama, njam!“ da ne bi završila u tanjuru.

Obećanje: mačak će biti pažen, mažen, hranjen, timaren, njegovan, milovan, ljubljen, nošen, gnjavljen i sve u tom smislu. Prvenstveno od MOI, a onda i ostalih ukućana. Ne jamčim za ovog najmanjeg, iako će mu on priuštiti nezaboravno naganjanje po stanu i jurcanje za lopticama-skočicama.
Kućedomaćin se svečano obvezao redovito mijenjati ukakani pijesak (e, da te sad vidim da prekršiš obećanje pred cijelom blog nacijom, samo se usudi ;-) i presti s mačkom u duetu!

P.S. Dođi, ne boj se! Nećemo ti ništa! Ako preživiš, pričat ćeš o tome unucima!

utorak, 16.01.2007.

Meme

Daklem ovako, dobih zadatak, napisati pet stvari koje o meni ne znate.

Btw, u mojoj kući je Meme ovo lijevo.

Pa, eto, nemojte od šoka pasti na glavu:

1. Nikad u životu nisam zapalila cigaretu osim ako se ne računa ona pokusna, koju sam ukrala ujaku kad sam imala 4 godine. Da, dobro ste pročitali, slovima: četiri! To mi je iskustvo bilo toliko odurno i tako mi se usjeklo u pamćenje da me kasnije ništa i nitko nije mogao nagovoriti da probam cigaretu. A vjerojatno niti neće.
2. Ponekad noću plešem. S iPodom na ušima, raspalim si neku šašavu mjuzu i odvalim se po stanu. Dok svi spavaju, i ukućani i susjedi. Ponekad plešem i dok peglam. Isto noću, dok svi spavaju.
3. Učim plesti, a uskoro valjda i heklati. Uuužasno si želim isplesti/isheklati par odjevnih predmeta. Konačno, ja sam jedna horoskopska ofca i krajnje je vrijeme da se pozabavim vunom i na kreativan način.
4. Pišem pjesme. Doduše, oni koji me prate ovdje od početka to znaju, oni koji to sad prvi put čuju, ako vas zanima prošvrljajte po arhivi.
5. Za ovu posljednju sam čuvala nešto fakat gadno: mrzim depiliranje, skidanje dlačica svih vrsta i na svim mjestima. To mi je užasna gnjavaža i obavezno se porežem pa kad god mogu, eskiviram!

petak, 12.01.2007.

Meme i Drive in caffe

Dakle, stiglo je i do mene. Šanzelize, mi je dala zadatak. Moram napraviti meme
Iako meni Meme zvuči kao moj sin kad grli i ljubi svog medu, shvaćam da ću se morati potruditi i ubaciti pet stvari koje o meni nitko ne zna, ili tako nešto slično. No, dok ja smišljam što ću vam se usuditi objelodaniti o mojoj malenkosti, čitajte nešto drugo.


Stanujem na Trešnjevci. U stvari, na Remizi. U jednoj, relativno dugačkoj ulici s urednim obiteljskim kućama i dvije-tri interpolirane zgradice. U takvoj jednoj zgradici, u potkrovlju se smjestio i moj penthouse. To je u skladu s pomodnim trendovima i novom nomenklaturom. Nekad se to zvalo tavanski stan od kojega bi ljudi zazirali jer bi to obično značilo krov koji ili već ili će uskoro prokišnjavati, niske stropove ispod kojih možete uspravno hodati samo ako ste visoki metar i šumska jagoda (kao ja) ili ako hodate po koljenima. Danas se potkrovlja rade tako da bi ispod plafona komotno mogao hodati i onaj Guinessov Kinez, rekorder u visini koji ima circa 2 i pol metra. Hoću reći, imam krasan stan, ali koga to briga. Usprkos solidnoj izolaciji i relativno visokom položaju, penthouse me ne može zaštititi od onoga što se događa vani, na ulici.
Rekoh već da je ulica kao i mnoge druge ulice na Trešnjevci. S obje strane niz obiteljskih kuća čija pročelja su tik uz (nepostojeći) nogostup, a iza, skriveno od pogleda, nalaze se mala, obično zazelenjena dvorišta s dječicom i razbacanim igračkama, te kuće čuvarem aka psom i kakvom raščupanom mačkom. Idila, rekli biste. Što čovjeku više treba, krasan stan, obiteljske kućice u susjedstvu, mir, mijaukanje mačaka i pokoji pas koji zavija na pun mjesec.
Heheheee, zaboravila sam spomenuti aute. I kroničan manjak parkirališta. Recimo samo da je od novijih trendova vrlo često prisutan i onaj po kojemu se grade zgrade s deset stanova i pet parkirnih mjesta. I to posve legalno. Jezdiii, ima li naznaka da se tu uvede reda??
Auti, vozila, automobili, četverokotačne zvijeri u kojima se ljudi prevoze od točke A do točke B. S više ili manje uspjeha. S više ili manje kašnjenja. Makine koje po toj našoj maloj, sirotoj, „obiteljskoj“ ulici jure kao da su na street racing natjecanju. A onda smo još imali malu, sitnu nesrećicu da nam se ulaz do našega kočoperi lijepi plastični, šljašteći (fala Xi!) neonski znak za pizzeriju/birc/restoran/catering lokal čiji su vlasnici sasvim simpatičan par Ličanka/Hercegovac s dva sasvim pristojno razularena sina i dostavnim vozilom. Koje je parkirano na ulici ispred pizzerije. Ispred koje nema nogostupa. A ono malo mjesta od ulaza u lokal i kanala za odvod kiše i šahta zauzela su dva plastična stola i dva aluminijska plastična stolca. I dostavno vozilo.
Jesam li već rekla da imaju i vozilo za dostavu??
Ovisno o dobu dana tu su parkirani i ostali limeni ljubimci: potrgani Wartburg s kraja osamdesetih, bijesno izgledajući Audi ili Mečka lokalnog dile… ups, poduzetnika, pokoji bicikl, skuter i sijaset vozila čije nazive ne bih znala niti da me ubiješ, dok ih ne pročitam s guzice dotičnog prometala. Njihovi vlasnici marno svraćaju u susjedni lokal. Neki na jutarnji mirogojček, neki na gablec, pa na ručak, pa na popodnevni gablec, pa večeru, pa piće prije spavanja i još dvije-tri kavice tijekom dana. Ima ih naravno koji upražnjavaju sve te „obroke“ pa su već postali dio inventara. Kao naš dimnjačar. Čije odijelo je uvijek besprijekorno čisto. Čik pogodi zašto! Nema smisla držat se za gumb kad njega vidite. Taj vam sigurno neće donijeti sreću!

Sad se sigurno pitate čemu cijela ova tirada o lokalnoj piceriji. Pa zato što baš svaki dan, barem jednom zbog tih ispičutura koji se moraju parkirati tik ispred ulaza u lokal, mi ne možemo uparkirati u dvorište naše zgrade. Zatvore nam prolaz ili ostave tako malo slobodnog mjesta da je moguće ući samo pješice ili ako te s neba spusti neka divovska dizalica.
I zato što bih voljela pitati vlasnike tih vozila parkiraju li se oni i kod kuće tik ispred kreveta, frižidera ili WC-a? Ili to rade samo kad krenu piti kavu.
Pa mi je pala na um spasonosna ideja. Jasno, briljantna kao što moje ideje samo mogu biti.
Možda bi bilo bolje izmisliti kafiće na otvorenom, poput onih auto-kina u koja ste mogli ući vozilom, a cure na koturaljkama bi vam donijele piće i iće ravno do vašeg prozorčića. Pa jedeš, gledaš film i šlatariš se s curom/dečkom u svom auteku. Pa onda ne bi bilo problema hodati po nogostupu, niti mamama s dječjim kolicima, niti invalidima niti bome dedeku sa štapom.
A sve kako bismo zaljubljenicima u kave i aute omogućili da nesmetano uživaju u svojoj slobodi i svojim hobijima.
Eto, tako, ja predlažem gradskim vlastima da oslobode koju livadu za one obožavatelje kave koji se od svog auteka ne mogu ni na tren odvojiti, pa im tamo organiziraju drive-in kafić. Tako će svi biti sretni: klijentela će se moći parkirati doslovno ispred šanka, konobaricama ćemo nabaviti neke seksi gumene čizme da se ne zablate i outfit s krznom na strateškim mjestima, mame će s klincima moći hodati ulicama bez straha da će ih zgaziti jureći auto čijem vozaču nikako nije jasno koga vraga radi mala beba u kolicima na kolniku, posjetitelji kafića će se moći nadisati svježega zraka, a ni odjeća im neće vonjati po cigaretama, a bome ćemo i mi ušparati malo vremena ulazeći na svoje parkiralište.
Da ne kažem da nećemo trebati zvati Pauka ili nedajbože policiju, jer su oni ionako premalo plaćeni da bi obavljali svoj posao, ne?

Gosn Bandić, jel može??

U potpisu: vjerna obožavateljica vašeg lika i djela,
Nymphea Blogovska

ponedjeljak, 08.01.2007.

Isprika, objašnjenje, čestitka i …

Dragi moji,
Skrušeno se vraćam na stranice dragog mi bloga nakon puna tri tjedna izbivanja. Nisam bila na skijanju, čak niti na sanjkanju, a još manje na Sljemenskim događanjima.
Nisam bila čak nigdje van Zagreba, niti sam se maknula od obitelji. Tri sam tjedna provela kao majka, kuharica, ljubavnica i pokućarica. Pritom sam imala manjih tehničkih problema s dragim mojim laptopićem, pa sam odustala od nekoliko bezuspješnih pokušaja postanja i komentiranja na svom, a tako i na vašim blogovima. I zato mi je jako žao, ali bila je to, kako se ono kaže, viša sila ;-)) A i imala sam pune ruke, što klinaca, što kolača, bome i sarme, a i muža mi zakonitog!

U cijeloj toj obiteljskoj idili, uspjela sam dvaput otići u kino, jednom s dragim, a drugi put sam vodila kćer gledati pingvine. Treći put je bilo skoro, ali to ću valjda morati obaviti sama. Gledala sam Apocalypto od kojega mi je bilo muka iako mislim da je film odličan i rasplesane pingvine koji su imali potencijala za odličan crtić da se scenarist nije dosjetio da bi mogao klincima održati i lekciju iz ekologije.

Iako je danas već osmi siječanj i ja sam marno zasjela pred uredski komp, ja vam od srca svima redom želim puno, puno sreće i tako još onih tristopedeset i nešto puta… (jesam već rekla da ne znam računati?!), veselih sitnica, dobrih ljudi oko vas, novih prijatelja i starih ljubavi, više dobrih vijesti od loših, malo manje posla a puno više novaca, pozitivnih iznenađenja, novih vještina, nagrada i priznanja i… uostalom, da vam se ispuni barem jedna potajno željena želja.

Ljubi vas sve još jednom i još jednom vaša Nymph.

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

'Malo sim, malo tam!' :-))

nymphea@net.hr

Linkovi

Blog.hr

Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))

Bloga mi moga, previše vas je...

Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)