Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea

srijeda, 04.10.2006.

Kako dobiti batine od djeteta. U četiri koraka.

A može i: kako (ne)uspješno uspavati jednogodišnjaka

Moj jednogodišnji Guzonja je jedno jako prefrigano i slatko djetešce. Ova dva epiteta, kad je o mališama riječ, zapravo čine sintagmu. Nerazdvojni su. Ako je jako slatko onda je i jako prefrigano. Pa da vam malo i objasnim.

Naime, spavanje kod bebača je inače jedan osjetljiv i kompliciran proces koji se razlikuje doslovno kod svakog djeteta, pa onda i ovisno o njegovoj dobi, o atmosferskim previranjima, stanju u Vladi, roditeljskom raspoloženju, zvjezdanim konstelacijama, zagorenom ručku i krkljanju u vodovodnim cijevima. Postoje knjige, priručnici, dobronamjerni savjeti i nacionalsocijalističke metode, bakini recepti i prabakine mudre pošalice. Ipak, najčešće u cijeloj priči stradaju mame. Jer, baš zbog uvriježenog: Mama ipak zna najbolje; koje je načelno i točno, isti ti mameki iskilave postajući majstori raznih vještina, poput masiranja, pjevanja, recitiranja, ljuljuškanja, uspavljivanja...
E, kod nas to ide nekako ovako.
Guzonja s noćnim spavanjem načelno nema problema. Ne voli baš onaj odlučujući trenutak kad ga sprašim u krevet iako već oko osam naveliko trlja okice i zijeva kao nilski konj. A i oni njegovi rijetki zubići baš sliče hipopotamovim. Dakle, kad ga ubacim u krevetić, ugasim noćnu lampicu i dodam mu njegovu dududu, tek što sam se okrenula na peti, čujem urlik. Nije to pravi plač. Znaju to svi oni koji doma imaju jednogodišnjake ili su nedavno još imali. To je više onako kao neko iritantno cviljenje zbog kojega vam namah dođe želja iščupati si kosu, bubnjić iz ušiju ili zazidati vrata na dječjoj sobi. Ili iskočiti kroz prozor. Taj krik je toliko prodoran da vas istoga trena natjera da onaj okret na peti izvedete u obratnom smjeru, onome za vraćanje prema krevetiću i pospanom malcu. Ja sam naravno od onih mama koje vole red, rad i disciplinu i to sve odmah i sad i ni sekundu kasnije, pa se ja lijepo vratim i izvodim večernji ritual uspavljivanja koji se sastoji od redom: maženja po kosi, blagog masiranja leđa, laganog masiranja stopala, pa onda sve lijepo ponoviti ali obratnim redom. To ne potraje dugo, kojih desetak minuta, nagnuta nad njega u nepomičnom položaju. Taman dok mi se kralježnica spiga i počne me probadati u križima. Zatim mu se trepavice počinju sve više spuštati prema obrazima i kad se kapci napokon sklope, to je to! Čas posla, kajn problem. Lijepo, lagano i brzo.

Aaali, popodnevno zaspivanje je zato cijela saga. Prvo odemo u krevet. Zatim dobije dudu. Nakon toga se digne u sjedeći položaj i počne veselo cvrkutati. Ja se pravim Englez. I to onaj kojega drže na aparatima za disanje, u komi. Žmirim i usporeno dišem. Lice mi je kameno. Ne odajem emocije. Mhm!!

Korak prvi: Guzonja se podiže na nogice i pronalazi nekakvu dasku iza kreveta. Prstićem čeprka po dasci ne bi li je pomaknuo, natjerao da poleti, nagovorio je da propriča ili već nešto slično. Nezadovoljan izostankom daskine reakcije, ljutito joj istrese par ružnih i glasnih rečenica i stropošta se nazad na krevet. Ako pritom zapne nosom za uzglavlje od kreveta, sljedećih pet minuta se tješimo i brišemo suze i nos. Tj. ono što je iz njega iscurilo u svim smjerovima.

Korak drugi: Pogledom zaokruži po sobi. Naginje se prema prozoru i hvata lančić kojim se podiže i spušta roleta. Mlati njime u svim smjerovima, vičući i pjeneći se jer ga (još) ne može iščupati. Dohvaća plastičnu kockicu. Promjera cca 5 cm. Vještim ležećim skokovima približava se šatrousnuloj roditeljici. Sveudilj maše onom kockicom koja je, uskoro ću to saznati, načinjena od vrlo tvrde plastike. Žbooonjg! Dobila sam prvi udarac. Obično negdje posred čela. Nevjerojatno je precizan taj malac. Ako dohvati gumeni kolut onda imam malo više sreće. Mlatne me po nosu i iako to neizmjerno jače boli ipak ne ostane crvena fleka sred lica.

Korak treći: počinje pljeskanje. Sad očekuje da ću mu pjevati. Ja se još uvijek tješim da sam veća mustra od njega i dalje se pravim da spavam. Počne se smijati i gugutati, coktati jezikom onako kako oponašamo konja iz njegove slikovnice i uglavnom izvoditi sva čuda koja inače kod mame pekmezice izmame jedan: bravo, zlato mamino! Doduše, ja to nikada baš tako ne kažem, nego se rastopim kao maslac na suncu i obaspem ga cijelim šaržerom pohvala i divljenja. Još uvijek se ne predajem iako mi srce prijeti prsnuti jer se suzdržavam od smijeha.

Korak četvrti: kad skuži da me perfidni načini neće natjerati da mu se pridružim u igri i glupiranju, prihvaća se konkretnijih mjera. Prvo mi gura prste u nos. Pažljivo i s mnogo žara. Počnem mahati rukama i otresati se, kao utopljenik. Nakon toga, prelazi na oči. Čupka mi trepavice, a onda pokušava kažiprst ugurati u očnu duplju. Mislim da mi on samo želi otvoriti kapke. Zlato mamino!

Elem, ako izdržim cijelu ovu torturu i uspijem ga natjerati da napokon legne uz mene, obično zaspi kratko nakon faze kopanja očiju. S mojim prstom u svojoj ruci. Neodgriženim ali oglodanim.

Ah, da, u međuvremenu još popije barem bočicu vode ili soka i tri puta zavitla dudu u najskriveniji kutak sobe. Ja onda otkrivam da mi ispod kreveta žive mucaste životinje, te da je dudu, doduše moguće ubaciti između zida i ormara, ali ju je faking nevjerojatno komplicirano izvući van.
Kad pogledam to malo lišce nakon što usne, usudim se reći da izgleda kao da su od njega isklonirali Kerubine. Plave loknice mu se tako šarmantno zafrčkaju oko uha i po čelu, rekli biste oličenje spokoja. No, zato imam krasno ogledalo u hodniku: crvena fleka na čelu, ogrebotine po nosu i prokopane trepavice me podsjete na to da bih skoro mogli imati i većih problema.
Reći ću samo da bi svaki dan mogao prohodati… a tu već čujem „vesele“ uvodne note iz Zone sumraka.

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

'Malo sim, malo tam!' :-))

nymphea@net.hr

Linkovi

Blog.hr

Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))

Bloga mi moga, previše vas je...

Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)