Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea
srijeda, 12.01.2005.
Bolesnici
Ma, ne… stvarno… pravi bolesnici. Ništa metafore, prenesena značenja i slično… Govorim o ljudima s prehladom, trboboljom, glavoboljom, gastritisom, uganutim gležnjem i slično.
Sve si nešto gruntam posljednjih dana, a potaknuta jednim vrlo stvarnim događajem. Ali, krenimo redom.
Dakle, ne znam jeste li ikada razmišljali o sebi kao bolesniku (ponavljam, NE misli se ovaj put na mentalne devijacije i sl., tu smo si slični, rekla bih, barem ovi koji me redovito čitaju, s nešto iznimki koje potvrđuju pravilo – opet ja digresijoniram!).
Htjedoh reći, svi smo barem dva-tri puta u životu bili bolesni barem toliko da smo zapamtili osnovne simptome. (Nadam se i svima vam želim da nikada niste niti ne budete ozbiljno bolesni.) Pa ste vjerojatno zapamtili i kako ste se tada ponašali. Ja sam, do nedavno, bila 100% uvjerena da sam najgori bolesnik kojega Kugla nosi. Što iz razloga totalnog užasa pred svime što miriši na liječnike, dezinficijense, alkohol na vati i sterilne štapiće, što iz urođene mi sklonosti da ignoriram i zanemarujem simptome, što iz uvjerenja da su lijekovi samo gomila kemije koja će me samo ubit i otrovat, a ionak mi ništa ne mogu pomoći, što poradi tvrdoglavog odbijanja svih i svakojakih mudrih i tradicionalnih savjeta narodne medicine (osim prirodnih čajeva, pod uvjetom da sam dobro provjerila da možda biljka nije otrovna popijem li jednu žličicu čaja previše!). Ja dakle čisto iskonski ne podnosim doktore, medicinske sestre, liječničke ustanove, gutanje lijekova (osobito ako se radi o tabletama) i sva ona stanja u kojima se čovjek osjeća ko ispljuvak. Osim toga, kako mi strpljivost uopće nije vrlina, ja niti imam volje čekat da prođu simptomi, inkubacija i slično. Bolesti su, u stvari, užasna gnjavaža i iako vjerujem u teoriju da je većina bolesti zapravo psihosomatska i da volja liječi, kad vas okuje gripa s temperaturom od 40°C, teško ćete imati volje za išta… Zato sam ja, kad sam, avaj, slučajno 'bolesna' (čitaj: prehlada, hunjavica, gripa i glavobolja) najgora osoba za podnosit u okolini od 25 km kvadratnih. Zašto? Zato kaj nikak nemrem dočekat da me to prođe, pa onda obično zanovijetam iz petnih žila. Ne mogu se strpiti niti jedan dan, kamoli par sati ili minuta da počne djelovati lijek. Zato za glavobolju, čim ju nanjušim, pijem tabletu, mam. Naravno, to ne pomaže kod 'čekićanja' ili drage mi tete Migrene, koja me nekad redovito posjećivala, a sad već nekoliko godina ništa (pokoj joj duši, što se mene tiče!!). Virusi me najčešće zaobiđu. Valjda zato što im kezim zube, a možda sam uz malo dijete stekla i kakav imunitet. Da bih redovito pila multivitamine i slično, trebala bih biti vrlo disciplinirana osoba – ah, puste želje, pusti snovi! I gotovo nikad ne idem kod doktora. Ja jedva da znam kako mi liječnica opće prakse izgleda. U ljekarnu znam i sama otići. Prošli put, negdje prije godinu dana, je imala kratku kosu, mislim crnu… I zato je meni moja doktorica najbolja prijateljica – nikad se ne vidimo pa jedna drugoj niti ne možemo ništa ružno reći. Najviše ju mrzim kad me šalje na pretrage krvi. Jer, ja se igle UŽASAVAM! Dobijem tresavicu samo kad se sjetim i obično ju vidim u košmaru predimenzioniranu u rukama kakve rabijatne laborantice kako juriša na moju malu nježnu ručicu – iššš, Zvijeri! Meni obično oči ispadnu, pozelenim od straha i sva se skutrim kao da idem na giljotinu, a ne pred iglicu. Zato me tete u laboratoriju svaki put gledaju kao siroče koje treba nahraniti (a nema potrebe, vjerujte!), a ja bih samo VAAAAN! Inače u laboratorijima, dok ONE obavljaju svoj krvožedni posao, dobro proučim fasade koje se vide kroz prozor ili biljke koje drže u labu. U Runjaninovoj tako uzgajaju jednu sanseveriju u lavabou. Tegla joj je promjera sudopera, a lišće ko sablja damaskija… Nda… da me netko pitao kako je izgledala žena koja mi je izvadila tri ampule krvi, ja bih se bila spremna zakleti da nije bilo nikakve žene u mojoj blizini, samo sanseverija – što um čini?!!!
Ali ipak najveći užas doživim kad moram ići u bolnicu. Srećom, od moje treće godine nisam nikad bila u bolnici, ako ne računamo porod. No, kad iz kurtoazije moram nekome u posjetu, osjećam se kao Jeremija iz Alan Forda. Časna riječ, imam odmah sve simptome svih bolesti koje poznajem. I opet se usučem, kao korica od cimeta, sva se ufrčem u sebe. I posjetu svedem na minimum minimuma pristojnosti, cijelo vrijeme pocupkujući od nelagode. Jednom sam bila u posjeti stricu na intenzivnoj. Noćna mora, gore od Freddya Kruegera i kompanije. I stoga ja, sve da bih izbjegla traume, nastojim sve prevenirati, čitaj zanijekati sve moguće simptome. Pa mi se onda dogodi da 'prehodam' gripu s temperaturom od 39,5 da bih ju nakon mjesec dana dobila ponovo. Ili se od alergije skoro ugušim pod tek procvjetalim stablom: 'Nije meni ništa' kroz začepljen nos ili kihanje sasvim su uobičajeni komentari koje ćete od mene čuti.
Razlozi takvom ponašanju mogu se tražiti na mnogim mjestima: astrolozi kažu da je to tipično ponašanje vunastog travojeda (iliti Ovna, po domaći), psihijatri će uzrok tražiti u mojem djetinjstvu (što će djelomično biti i točno – trauma od 'opita' što su ih na meni provodili i kojih se jedva sjećam i činjenica da dva tjedna nisam mogla u vrtić gadno su iskustvo!), zagovornici teorije o posebnostima karakterima u skladu s krvnom grupom reći će da AB-ovci imaju čelični imunitet, osjetljiv želudac i da ne smijemo jesti svježu papriku (toliko je otprilike od cijele teorije primjenjivo na moj slučaj), hijeromanti svih (ostalih) vrsta vjerojatno će pronaći svaki svoj razlog, tko u koščicama, tko u grahu, tko u socu od kave...
E, sad... da se nastavim na misao s početka priče. Dakle, ja sam do nedavno bila 100% uvjerena da sam JA najgori bolesnik i pacijent koji postoji. Ali nisam. S velikom tugom tron ću morati prepustiti osobi koja je nedavno uganula gležanj i koja već danima kuka, grinta, grize, jauče, psuje, škripi zubima, češka se, meškolji, gunđa, arlauče i šepesa jer mu je to sve 'za popizdit'. Pa onda ja, ovako sva 'divna i suosjećajna', pomažem na sljedeći način: ignoriranjem, pričanjem viceva o kljastima, tapšam gipsić, tepam oteknutom zglobu (buhtlica moja pekmezasta, kuglofiću kakaasti, okruglice šljivasta i slično), donosim jastuke, stolce za odmaranje noge, kuham kavu i odmaram svoju nogu na njegovoj zdravoj (lijevoj!) da mu se mišić ne ulijeni i tako to. Jel'da sam 'zlatna dušica'? Već čujem kako pljušte pohvale i divljenje od dragih mi blogera. Pritom recitiram mantre i sve poznate mi oblike molitvi da se slično ne dogodi i meni jer znam da bih bila barem dva puta gora.
Ondak, idem se ja sad* divit njegovoj 'longetiranoj' nozi radi mira u kući i zdravlja svih ukućana (ti bokca, zvučim ko pop prilikom blagoslivljanja!).
A sad, dragi moji blogeri, da čujem VAS: kakvi ste 'bolesnici'?
*Pisano kad je longeta zaspala, iz sigurnosnih razloga.
| < | siječanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
'Malo sim, malo tam!' :-))
nymphea@net.hr
Linkovi
Blog.hr
Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))
Bloga mi moga, previše vas je... 
Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)