Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea
ponedjeljak, 15.11.2004.
Petak je poslije podne... Vraćam se kući s posla, kišobran u jednoj ruci, torba na ramenu, čizme na nogama, promrzli nos... Kad uđem u haustor prvo istresem sav sadržaj torbe na pod da bih pronašla ključeve od poštanskog sandučića, jer... kao što znate, obično u poštanskom sandučiću ima hrpa HIPERVAŽNE pošte, a ključ se naravno nalazi u najskrovitijem kutu moje nevelike torbe (cca 50cm x 50 cm).
Znate, oni neodgodivi računi, reklame, reklame, katalozi, katalozi..., IZNIMNA POSLOVNA PRILIKA ako se javite na ovaj broj telefona u sljedećih 24 sata, leci od obližnje pizzerije... i da ne duljim... stigne meni obavijest da mi katalog R... daruje poseban poklon ako do kraja mjeseca naručim proizvode iz njihova novog jesen/zima kataloga. A poseban poklon su.... tanananana.... tave!!! I to dvije, jedna s poklopcem. Promjera 30 cm i s posebnim pregradama da se ne miješaju arome hrane. Hvata me nesvjestica. A sad ću vam objasniti i zašto.
Dakle... obično kataloge listam JA. Samo ja... only i jedino MOI. Ponekad mi se u tom nadasve intelektualno stimulirajućem i inspirativnom poslu pridruži i moja kćer (a o njenoj modnoj osviještenosti ću još pisati;-)), ali najčešće to radim na... pa, jel... WC-u, sama (ne moram objašnjavati)! Tamo jedino imam vremena (je, je... sad me strašno sram, ali... to je istina!).
Also... ove su tave unijele prekretnicu u mom odnosu prema katalozima. I uzurpaciju MOG prostora. Jer, zna se da su katalozi s odjećom uglavnom namijenjeni ženama. Nije za vraga činjenica da ľ kataloga uvijek zauzimaju odjeća i oprema za žene i djecu, a tek onih par listova na kraju ima nešto muških hlača, pokoja košulja i hrpa ružnog muškog donjeg veša, tj. za muške nema ništ! Tak ja barem kažem mom dragom. E, ali, izdajice jedne katalogerske, poslali nam.... tave!! Ljudi, došle su nam TAVE u katalogu u kuću!! A o tavama je ovisan moj zakoniti. Moj dragi! Moj hazbnd, muž, bolja/gora polovica... kak god hoćete.
A cijela opsesija korijene vuče iz vremena od prije nekih 7 godina kad sam se ja useljavala k njemu u momački stan. On je prethodno 10 godina živio u podstanarskom stanu, solirajući. No, dobro, ne ulazim u detalje, ali... niti jedna tu baš nije ostavila četkicu za zube niti čarape u prljavom vešu. A onda sam došla JA. Ehh, a kako žene obično imaju porive (posve iskonske) za popravljanjem, ispravljanjem i nadasve ČIŠĆENJEM, tako sam i ja odlučila napraviti OGROMNO spremanje prije no što unesem svoje torbe i kutije (je, je... prava selidba). Pozvala sam u pomoć svoju dragu prijateljicu V. koja se krvnički namučila i dobila muskulfiber od smijeha (obje smo, zapravo!). Jer... oni muški među vama koji su ikad živjeli sami vjerojatno znaju da se recimo, najbolja pečena jaja rade na prastaroj tavici s okrhanim dnom tako da vas krhotine emajla mogu što efikasnije ubiti, daleko prije kolesterola. A onda se meso peče u posebnoj teflonskoj tavici koja se tako još samo zove jer je teflona davno nestalo, izgulio se pod izdajničkom spužvicom i pogubio u slivnim i otpadnim vodama. A u čemu ćete recimo poslužiti kuhane prokulice nego u plastičnoj posudi za koju me moja V. sasvim iskreno pitala: Jel on iz ovoga hrani psa??
Nas smo dvije stvarno sve pospremile, ali smo se 2/3 vremena valjale od smijeha i revno punile najveće crne vreće za smeće, njih 3 komada. Tuf, tras, hit, bac... pobacale smo hrpetine stvari, barem dvije tavice i nekoliko plastičnih zdjela neidentificirane uporabe. Moj se dragi i ja nismo nikada prije toga posvađali, niti zakvačili... Miroljubiv tip! Ali, te se večeri nadurio. I durio se on tako par sati... dok sam ja pospremala cjedilo za salatu i preživjele plastične posudice... Nakon mnogo: Nije mi ništa... ma stvarno sam ok, ne, ne durim se... tko? Ja? Ma daj... napokon je rekao da ipak nisam trebala baciti tavicu. Ja sam skoro pitala: a koju? Trubiti sad kako sam bila u šoku da mu je ta tava toliko važna i prirasla srcu da se zbog nje duri, nema smisla. Bila sam u stanju posvemašnje nevjerice još mjesecima poradi činjenice da netko žali za komadom pleha. Ovo se nikad nisam usudila reći, tavica je otad u našoj kući sveta stvar! To je otišlo tako daleko da se par puta tjedno klanjamo njezinom veličanstvu od rebrasta teflona četvrtastog oblika ergonomske ručke, pa onda električnu tavicu prevučenu teflonom i staklenog poklopca peremo kao da se radi o djetetovoj guzi (da prostite!) a imamo i specijalnu elegantisch, flat i thin izvedbu za palačinke. Svaki put kad odemo po špeceraj, u kolicima završi i jedna tava, osim ako ja strateškim planiranjem i taktikom zvanom brbljaj-do-besvijesti-da-mu-skreneš-pažnju s odjela za posuđe, ne osujetim kupnju JOŠ JEDNE tave. Ja se zapravo osjećam kao taoc tavice! I to one bačene. Uvjerena sam da se to neko božanstvo od svete tave osvećuje meni grešnoj! I onda nam dođe katalog s ponudom za dvije BESPLATNE tave. Bogek moj dobri u kojeg uopće ne vjerujem!!!
U grozničavom razmišljanju što učiniti s katalogom:
hoću li ga spaliti (opasnost od požara),
izrezuckati (prekomplicirano),
prožvakati (opasnost od trovanja olovom i kancerogenim bojama, osjetljiv želudac),
baciti kroz prozor (kakve sam sreće vjetar bi mi ga vratio ravno u lice, a ima ciglih dvije kile),
pokloniti susjedu (možda bi time uspavali bebu koja se noću budi svaka dva sata) ili
odnijeti na savski most, zavezati kamen oko kataloškog mu vrata i baciti ga u rijeku (policija bi me sigurno kaznila radi zagađivanja okoliša)... ON je stigao kući.
PSMTR, sad je kasno!!
Brzinski sam prekrila katalog računom za telefon, ali... nije lako prevariti prevejanu mudru liju! Bacio je samo pogled na račun, frknuo nosom (kaj, nije dost velik?) i kao kad pas nanjuši tartuf... ispod koverte i papira nanjušio tavice. Umorno mu se lice ozarilo, studiozno je promotrio sjajni šareni papirić preklopljen na četiri dijela i ozbiljno objavio da bismo trebali nešto naručiti iz kataloga, jer se, eto, pruža nevjerojatno povoljna prilika...
Ovom prilikom umoljavam drage mi prijatelje blogere da mi doniraju koju kunu poradi kupnje novog kuhinjskog ormarića u koji ćemo pospremati naše tavice. Evo, kako ne bih opteretila vaš ionako ugrožen budžet, prihvaćam i donaciju nekog rabljenog kuhinjskog elementa. Osobito ako ima antikvarnu vrijednost, prokopajte malo kod bake na tavanu.
Molim, tavice ne primamo, niti plastične posudice. Iste će se vratiti pošiljaocu... u glavu :-)
P.S. uskoro nam je godišnjica braka pa sam MU na netu našla prigodan poklon: TAVU, od bijelog zlata! ;-))
| < | studeni, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
'Malo sim, malo tam!' :-))
nymphea@net.hr
Linkovi
Blog.hr
Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))
Bloga mi moga, previše vas je... 
Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)