Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea

utorak, 09.11.2004.

Tko tu koga mulja?

Hej, ljudi… jeste znali da se vozimo u super sigurnim tramvajima? I da je to zapravo, od gradskih valjda, najsigurniji način prijevoza putnika? I da putnici koji se voze u tramvaju, ukoliko dođe do sudara s automobilom, imaju manje posljedice od onih u autu (koji obično završe sfrkani iza zdrobljenog lima… i da… ako vas tramvaj pregazi (bošsačuvaj!), nemate nikakve šanse, jer vas - pokušat ću izbjeći slikovito opisivanje – zapravo, prereže!?

A vozni park ZET-a star je samo, kažu jučer na telki, 20-ak godina.
Kak volim ta zaokruživanja i aproksimacije! Ocijenite sami. Dvadesetak godina je valjda prosjek. Što bi - a ja sam katastrofalan matematičar, ali mi logika ipak nalaže - značilo da su neki stari 30 i više, a neki tek pet ili deset godina (doduše, ovih potonjih ima tek dva, tri, poput sedamnajstice).

I, dobri su ti naši tramvaji, da bi čovjek reč rekel. Ja se njima zapravo baš volim voziti i teško mi je odabrati omiljeno godišnje doba: zimi vam ZET poklanja pravu saunu (pod uvjetom da pričekate da vanjska temperatura par dana stoji ispod ništice, jer u našoj su javnoprijevozničkoj kompaniji štedljivi ekolozi i ne počinju grijati vozila kad biste VI to htjeli, već kad ONI ocijene da vam je zima), ljeti je tu, pak, osobita mješavina mirisa, znoja, antiperspiranata i feromona popaljenih perverznjaka koji se vole voziti tramvajima za najveće gužve i glumiti 'stiskavac'.

U svako doba godine u tom istom prijevoznom sredstvu možete susresti i horde nasmijanih školaraca koji će vam s osobitom radošću i ushitom ruksakom od dvadeset kila odbiti bubrege ili vas upoznati s najnovijim hitovima na hip-hop sceni preko slušalica svog diskmana. A ako ste visoki metar i šumska jagoda (kao MOI, btw), onda naročito volite dvometraše koji vam laktom uporno pokušavaju probiti lubanju. No, ja sam ih odnedavno sve glatko zaje-da-ne-velim-kaj: kad se i vozim tramvajem na posao sjednem na početnoj stanici i odvozim se do kraja. Za vrijeme vožnje uspijem pročitati i par stranica knjige, pa tako spajam ugodno s korisnim.

Koji se još Europski grad može podičiti još djelatnim muzejskim primjercima gradskog transporta? U kojemu ljudi ne stradavaju hrpimice baš svaki dan. Tu i tamo kakvih 18 pehista dobi po kičmi i malo prokrvare, ali… nemojte ljudi biti cjepidlake. Tko još kuka nad malo prolivene krvi? Dajte, najte… Dok ih ne pogine barem dvadeset svaki mjesec nemamo se kaj žalit. Jer, male tragedije tipa ogrebotine i šoka, tu i tamo stradalog penzića ispod okruglih noževa tramvajskog podvozja nećemo primjećivati. Premali statistički uzorak!
To vam je kao sa zrakoplovnim nesrećama. Svi znaju za njih, jer kad se jedan avion sruši, odmah ih strada 100, 200 i više. Mala nas se tragedija više ne dotiče, a za reakciju je potrebna katastrofa.
Jednako kao i sa slučajem bijega srpskog kriminalca sa suda. Da je kojim slučajem nekoga ubio tek bi se onda povukli konkretniji potezi i osigurali primjereni uvjeti rada i obučavanja pravosudnih policajaca. Ili, da spomenem onaj krnji i neprofesionalni novinarski uradak o stanju naoružanja u policiji koji je neku večer emitiran na telki. Tek kad nam zbog toga pogine koji policajaca ili pak obični šetajući građanin vulgaris, onda će u prilogu govoriti mjerodavne osobe za ta pitanja, a ne majstor Joža koji čisti cijevi pištolja i aproksimativno zna koliko streljiva ima u skladištu te stručno tumači kako je oružje zadovoljavajuće kvalitete. Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv majstora Jože, samo mi ide na KuKac!!! što se takva jedna tema u medijima spominje na krajnje trivijalan način, bez pravih brojki, statističkih podataka, izjava stručnih osoba i mjerodavnih službi. Bez pitanja tko i kako, gdje i koliko, te zašto?!
Ali u državi u kojoj i ministri bezočno lažući plaze narodu jezik, očito nema kritične mase koja bi se dovoljno glasno derala i zahtijevala barem istinite i transparentne podatke.
Ako gradu nije u interesu poboljšati javni prijevoz putnika (što zbog socijalne osjetljivosti, što zbog ekološke isplatljivosti i problematičnog parkiranja), pa da barem znam koje su mi šanse da ostanem živa vozeći se istim.
Silly me! ;-))

P.S. Ovakve 'mrcine' kao na slici voze u Strasbourgu. I imaju ABS, pa nemaju problema pri kočenju ;-))

<	studeni, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

'Malo sim, malo tam!' :-))

nymphea@net.hr

Linkovi

Blog.hr

Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))

Bloga mi moga, previše vas je...

Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)