Sljedeća je priča svjetlo dana ugledala još za vikenda, no, kako nam je Blog naš predragi imao gripu i vrućicu, ja vam je bacam danas… nadam se da nije izgubila ništa od autentičnosti ;-)
Okrugli trag svjetiljke na travu je bacao žućkasto svijetlo. Bilo je tek šest predvečer, ali mrak je u šumi imao gustoću meda. Male nožice grabile su preko crne zemlje i korijenja razbacanog posvuda po puteljku. Na šuštavim jastucima od lišća igrali smo se tko će više lišća vrhom tenisice hitnuti u zrak. U rukama je stezala malenu svjetiljku i brbljala do besvijesti. Dan na zraku, na vrhu brda u okolici Samobora. U šumi koja još nije izgubila svo lišće, ali kesteni su popadali odavno. Terevenka s brdom klope, portugiscem i dobrim društvom. Društvom u kojemu sam čula odličnu anegdotu o dva prasca koji se žele spasiti od 29. studenog.
Ja ću priči samo dodati malo štofa, faktografski je sasvim točna i provjerena:
U svinjcu na brijegu, pored bijele katnice žive dvije svinje. Jedna Mala i jedna Velika. Velika je svinja baš pravi Prasac s odlično razvijenim šestim čulom. Veliki Prasac odlično predosjeća što ga čeka. Iako u njegovoj svinjskoj glavi kalendari postoje samo u obliku čušpajza ili zalutalog komadića mesa kojega gazda nije uspio spasiti pod rastrošnom i fletnom rukom gazdaričinom. Ali, u onim crno oivičenim kockama u malom mozgu jedan se datum crvenio krvlju: 29. 11. Prasac je svojom svinjskom njuškom mirišao taj datum instinktom mudre iskusne Svinje i predosjećao izoštrenim osjetilima neko sr/kl-anje. Osobito mu je bilo čudno što se odnedavno valov mastio ostacima čokoladnih kolača i kremastih višanja. Hrskao je prebirući njuškom po uskom koritu u kojemu je bezličnu napojastu kašu zamijenilo nešto obilnija varijanta 's komadićima'. Prasac je uživao i nadasve nutkao svog mlađeg kolegu. Ovaj je živahnošću mladog Pajceka hopsao po steljom uređenoj nastambi uživajući u svakom traku sunca koji je provirivao kroz otvore na vratima. Podmazanih trbuha smjerno su roktali u zajedničkom ritmu svake noći. No Prasac Veliki u posljednje je vrijeme imao slabe živce za prpošnost mlađeg mu daljnjeg rođaka. I nastojao mu je rokrokčući objasniti da im se sprema nešto straaašno te da mu ta njegova prpošnost nije baš na mjestu. Ne mogavši izdržati grdan predosjećaj jednog je jutra odlučio gospođu Inicijativu pozvati na jutarnji šljuk vode s lišćem od zelja od jučer. Gospođa Inicijativa prišapnula mu je spasonosnu ideju u njegovo roza uho obraslo bijelim oštrim dlačicama. Uhce se poslušno poklopilo u svoj uobičajen položaj i uzbuđeno se trznulo. Čekao je povoljan trenutak iako nije smio časiti časka. Tog su popodneva gazde otišle na obžderavanje pod izlikom nekog slavlja. U kući je ostala samo srednjoškolska dugokosa ljudska Ženka. Bezopasna - što će se pokazati potpuno pogrešnom pretpostavkom.
Misleći da ga nitko ne vidi, prasac se stražnjim nogama upirao u daščani pod po hrpicama slame i gurao gubicom zasun na vratima. Drveni zasun imao je baš i potpuno svoju volju i nikako nije popuštao. Spoj zasuna odsidacijom je pretvoren u narančastu oštru pločicu koja je Prascu grebla njušku. Par kapi prave svinjske krvi pojavilo se oko uskih okruglih nozdrva. U pozadini je Mali poskakivao i bodrio svog kolegu. Odjednom je Reza popustila, vrata su se uz drvenu škripu rastvorila i Prasac je rokćući zakoračio u tamnu šumu Slobode. Teta Sloboda u obližnjem je gradu nekada plela čarape, sad se skriva po šumama i ujesen izjutra opliće drveće tankim najlonskim nitima koje će vam se zavjerenički i pobunjenički zaplesti oko nosa ili trepavica. Nitko je nikada nije zapravo vidio, ali svi o njoj ispredaju priče.
Svinjski su druškani pobjegli u šumu, uživajući u nevjerojatnom osjećaju milovanja papaka u lisnatim jastucima. Svježi zrak resko im je milovao ružičastu kožu. Moglo bi se reći da su se na svoj praseći način i smješkali. No... kroz prozor ih je promatrala ona srednjoškolska Prikaza i dugih amazonskih kosa krenula u lov na (divlje) svinje! Izdajničkim prutom zeznula im je orijentaciju i upravo kad su mislili da utrčavaju u raširene Slobodine ruke, ona je za njima zalupila drvenu Rezu dok su im se gubice kršile o prazan valov. Čemer pomiješan s bezizlaznom situacijom poput magle im se rojio oko glave. Umornih papaka stropoštali su se na slamu. U očicama pomirenost sa sudbinom. Težak je taj svinjski život (jedan oko 200 kila, drugi nešto malo manje).
Negdje je netko uz zvuk oštrenja čelika pjevušio: Remember me on November 29!!!!
Da sam priču čula u ovom obliku, NISAM. Da su fakti točni, JESU. Da ja imam bujnu maštu oko pol dva u noći, JEBAJGA!!
Da već nekoliko dana čekam da ovo stavim na blog: tehnika NARODU! ;-))
| < | studeni, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
'Malo sim, malo tam!' :-))
nymphea@net.hr
Blog.hr
Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))
Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)