Iako je, tvrdi se, većina duhova krotka, mnogo je i priča koje dokazuju da postoje iznimke. Tako su, primjerice, u nekim narodnim predajama duhovi i opako zloćudni, sposobni da se i fizički osvećuju svojim preživjelim neprijateljima.
Postoje i opisi prikaza u liku divljih životinja, fantomskih vozila pa čak i čitavih kuća, a takve se zacijelo ne mogu povezati s krotkim preživjelim dušama umrlih ljudi.
Tijekom godina, skupljali su se i izvještaji o ljudima ni mrtvima ni na samrti, nego itekako živima- iako obično usred nekakve teške emocionalne krize. Priča se da su se takvi ljudi, u obliku prikaza, ukazivali obitelji i prijateljima udaljenima stotinama milja, upuštajući se s njima ponekad i u duge razgovore.
Pokušaji znanstvenog razumijevana duhova i srodnih pojava traju već preko 100 godina, a nisu prekinuti ni danas. Ozbiljni izvještaji o pojavama duhova- za razliku od senzacionalističkih, užasavajućih ''priča o duhovima''- pristižu i bilježe se već preko 2000 godina.
U Europi se dugo vjerovalo da su duhovi ''nespokojne duše'' pokojnika i to najčešće ljudi umrlih nasilnom smrću, tako da su s ovog svijeta otišli bez valjana sakramenta i pravog pokopa. Tako se priča da Maratonsko polje, gdje su Grci 490.pr.Kr. potukli perzijske osvajače, i danas opsjedaju duhovi na njemu izginulih boraca. Godine 150. Pausanije je, u svojem turističkom vodiču po Grčkoj, to bojno polje opisao riječima: « Na tome mjestu noću se čuje rzanje konja i borba ljudi. Nikome tko je ovdje ostane samo zato da to doživi taj čin neće izaći na dobro, no duhovi se ne ljute ni na koga tko se tu zatekne slučajno i bez vlastite volje.»
|