- NOVLJANKA -

nedjelja, 04.05.2008.

SUZY – PRIJATELJSTVO VEĆE OD HIMELAJA

Kako neki ljudi umiju da ostave trag u našim srcima!? Dovoljno je bio jedan susret. I jedan događaj. Evo, priče: Nas dvije smo rođakinje – Suzi i ja. Spletom historijskih gibanja rasle smo razdvojeno. Udaljeno jedna od druge. Slučajni susret zbio se jesenas. U gradiću na obalama modrooke Une, postojbini mojih roditelja i Suzyne mame, slučajno smo se srele. Sve je bilo idilično. Nekoliko razmijenjenih toplih riječi i dogovor da navečer zajedno budemo dio folklora na tradicionalnoj kuturno-historijsko-zabavnoj manifestaciji – kestenijadi. Znate, krenulo je odlično – too god to betrue? U gluho doba uputismo se kućama. Nažalost, usput manja saobraćjna nesreća spriječi nas da se vratimo brzo. Procedura u policiji odužila se. Suzyjev otac dolazi da vidi šta je s nama. - Hoćeš ti sa mnom kući – upita nakon izvjesnog vremena Suzy-in otac. - Pa, zaboga, zar misliš da bi nju trebala ostaviti ovdje samu – oštrim tonom i s jakim izrazom na licu - odgovori Suzy. Bilo je to dovoljno. Riječi za mene zlata vrijedne. Znam da će neki reći nije to ništa. To je normalno. Ništa senzacionalno. Ni posebno. Meni je to u tom trenutku bilo veće od Himelaja. Najljepši poklonjeni dragulj. Bliskost sa suštinom. Život vrijedan da se živi. U ovih dva-tri mjeseca još više saznato o Suzy. Zaista, ima mnogo lijepih svojstava. Pronicljiva. Srčana. Srdačna. Zauzimljiva. Nesebična. Bistra. Riječita. Jednostavna. Iskrena. Postojana. Čovjekoljubljiva. Razumna. Pravedna… Za kraj: Suzy, ako mi izbrišu prošlost, ja ću te se ipak sjećati.

- 12:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.