Historia magistra est

(Add. 26) - Jedna od Ramićevih otrovnih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegova pogana optužba da je naša monografija šovinistička jer «diskriminira srpsko stanovništvo Bosanskog Novog.»
Suprotno Ramićevoj otrovnoj harangi protiv monografije, njeno težište je na međunacionalnoj slozi i civilizacijskoj toleranciji etničkih, vjerskih i kulturnih razlika, a historiografski naglasak autora je na međusobnoj povezanosti Novljana iz svih epoha, što dokazuju i arheološka iskopavanja, koja potvrđuju vrlo staru nastanjenost novskog prostora, čak oko tri hiljade godina, jer su 1970. godine prilikom raskopavanja raskršća na Burumu kod katoličke crkve nađeni ostaci spaljenih prahistorijskih drvenih koliba na kolju, takozvanih sojenica. Kako je taj prostor oko ušća Sane u Unu bio trajno izložen ratnim razaranjima i pljačkaškim pohodima, logičan bi zaključak bio da ne postoji kontinuitet gradskog naselja, pa tako ni povezanost između sadašnjih Novljana i davnih starosjedilaca, ali se naselje obnavljalo na nekoj od povoljnih lokacija u blizini sutoka rijeka Une i Sane. Međutim, najnovija biogenetička istraživanja prastarih grobišta pokazala su da ipak postoji neka tanka veza starog i savremenog stanovništva, jer je dio starosjedilaca uvijek preživljavao ratove i epidemije i stapao se s doseljenicima, dodajući im svoje nasljedne osobine. Ta je međusobna genetička povezanost vrlo jaka i lako uočljiva kod sadašnjeg stanovništva sve tri nacije, što je razlog više za saradnju i toleranciju među zavičajnim stanovništvom. Tako je naučno utvrđeno da je većina starih potkozarskih i podgrmečkih rodova u vrijeme čestih promjena vjerske pripadnosti pod osmanskom upravom dobila svoje ogranke u sve tri religije (a time i nacije), što je dobar temelj za multinacionalnu slogu i toleranciju, ali se vrlo često nailazi na nacionalističku mitomaniju i netrpeljivost prema drugoj narodnosti, iako smo po važećim međunarodnim normama svi mi Bosanci, tj. Pripadnici bosansko-hercegovačke državnosti, a etnička pripadnost je posve različita demografska kategorija.Tu slogu je najviše poremetila velikosrpska agresija 1992-95. godine koja je donijela krah naših snova o slozi i jedinstvu, o miru i multietničkoj toleranciji u našem zavičaju, u kojima smo odrastali i živjeli, bez i jednog sukoba i incidenta, tako da često nismo ni znali ni pitali svoje generacijske drugare za nacionalnu i porodičnu genezu. Uzroci se kriju u intenzivnoj kontaminaciji te sredine kroz nacionalističku agitaciju velikosrpskih stranaka i u još otrovnijoj bratoubilačkoj propagandi javnih medija koji su preko noći postali jednonacionalni, osobito TV i radio-stanice kao i novine, ta tako počeli oštru podjelu i antagonizam među narodima do tada jedinstvene Republike Bosne i Hercegovine. Te jednonacionalne odluke o promjeni imena našeg grada, s dotadašnjom bošnjačkom većinom, njegovih ulica i ustanova, krunski su dokaz planiranog velikosrpskog genocida, svjedočeći i danas o toj sramotnoj odluci svojih autora. Zbog toga je neophodan povratak ne samo stare sloge i tolerancije, nego i povratak svih starih naziva u gradu i komuni, kao ispit i dokaz iskrenosti izjava o demokratskim slobodama sadašnjih vladajućih garnitura

Bosanski Novi je danas Novi Grad u entitetu Republika Srpska, ime grada je promijenjeno a takođe imena naših ulica, sokaka, trgova, škola i drugih javnih ustanova. Zato Novi Grad danas definitivno nije multietnički grad, kao što je bio prije agresije 1992-95. godine, za koju nije bilo nikakvog razloga, niti je nesrpska strana dala ikakvih povoda ili pružila oružani otpor. Naš zavičajni grad je u potpunosti srbiziran pomoću velikosrpskog terora i masovnih krvavih zločina u kojima su srpska vojska i policija pobile tri stotine bošnjačkih civila, a najveći dio bošnjačkih građana protjerali su iz zavičaja. Taj se genocid može prevazići jedino objavljivanjem istine o zločinima i njihovim sudskim procesuiranjem, a zatim iskrenim žaljenjem i traženjem oprosta od žrtava zločina.