Historia magistra est

(Add. 24) - Jedna od Ramićevih sramotnih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegova stalna i bezobzirna kanonada najluđih i najčudovišnijih diskvalifikacija autora monografije pod raznim šiframa na svim novljanskim sajtovima i blogovima na internetu, s ciljem da se kod Novljana stvori lažni dojam masovnog izraza «bošnjačkog nezadovoljstva» izborom autora i sadržaja monografije i tako pripreme uslovi za njeno rušenje i Ramićevo preotimanje. On je u u tom poslu imao i svoje pogane pomoćnike – Slobu I, II , Branka i druge. To onemogućavanje da ova monografija bude štampana i da dođe u ruke građana, bilo je važno za Ramića i četničku tvorevinu RS jer je ona predstavlja velika medijsko-pravnu opasnost i moćno oružje istine o srpskoj agresiji na naš zavičaj i za demaskiranje RS kao srpske okupacijske zone u Bosni i Hercegovini. To je bilo ono zbog čega su bjesnili i u tom bijesu prelazili sve granice ljudske pokvarenosti ali i razuma, tako da ih je bilo lako moguće «pročitati» i raskrinkati, iako su se služili mnoštvom šifara i lažnih imena.

Zato pogani klevetnik Ramić s podrugljivom sigurnošću traži od autora da mu predoči njegove dopise s uvredama na račun autora, jer ih je u svojoj harangi prikrio šiframa, ali ti tekstovi odaju samo njegove fiks-ideje o autoru i njegovom djelu, poznate iz njihove prepiske, koja odaje Ismeta Ramića kao autora. On je na taj način zasuo gomilom uvreda autora u vezi s poslovima naše zavičajne monografije čijom je uzurpacijom opsjednut još i danas, a na krajuje njegov bijes otkrio i njegovo pravo ime u inicijalima IR i tematici te harange.

Bestijalni napadi Ismeta Ramića ciljali su na dubinsko trovanje međunacionalnih odnosa između Bošnjaka i Hrvata u kojima bi autor bio odbačen kao «stranac», za što je Ramić navodio kao «dokaz zločina» malobrojne hrvatske izraze u autorovom govoru, iako sam Ramić u svojoj neukosti mnogo češće koristi hrvatske izraze kao - tko, svatko, netko (10.01.09), diljem svijeta, komplicira, kombinira i mnoge druge (10.01.08)

Neuki Ramić se više puta narugao dugom pripremanju «Bosansko-novske trilogije» i pogano minorizirao doprinos autora kulturnom razvoju zavičaja, kao da se radi o pisanju dnevnika rada na njegovom radilištu ili pisanju nekog zapisnika o čišćenju kanalizacije, pokazujući da on stvarno nema pojma ni o vremenskim zahtjevima naučnog rada ni o pedesetogodišnjem kontinuitetu autorovog plodnog rada na polju školstva i kulture. On je kao zavičajni profesor podučavao petnaest generacija Novljana a već je 1965. godine izradio naučni elaborat o otvaranju Zavičajnog muzeja u Bosanskom Novom i uporno je propagirao tu ideju, da bi je sredinom godine 1979. nakon dugih i temeljitih priprema, uspio i realizirati. Prije toga je njegov projekt prošao tri pripremne etapa muzejske zbirke u Gimnaziji, u sklopu SSO, a zatim i SIZ-a kulture, da bi ga po odobrenju komune od 28.11.1978. godine otvorio u staroj Gradskoj vijećnici – Belediji 1.7. 1979. godine kao Zavičajni muzej Bosanskog Novog. Taj je etapni razvoj detaljno je prezentiran u muzejskom glasilu ZAVIČAJ a još dokumentarnije u autorovom magistarskom radu, odbranjenom 1984. godine na Sveučilišnom centru za interdiscilinarne postdiplomske studije zagrebačkog Sveučilišta. U njemu je tada štampana i autorova detaljno razrađena ideja i koncepcija zavičajne monografije o prošlosti Bosanskog Novog njegove okolice, koja je nastakla 1976. godine. U tom periodu autor je napisao preko stotinu kraćih i dužih radova na zavičajne teme, a 1983. godine i vrlo zapaženu, modernu i sveobuhvatnu monografiju tvornice trikotaže "Sana".

Uz sav taj izuzetno veliki angažman na istraživanju historije Bosne i Hercegovine i Bosanskog Novog, profesor Milinović je cijelo vrijeme bio i društveno vrlo aktivan, od KUD-a, planinara, raftinga do izviđača, uključujući tu i savezne i repuličke funkcije kao i mandat u prvom višestranačkom Parlamentu BiH, ali i vrlo aktivni rad u ratnoj upravi Zavičajnog kluba Bosanski Novi u Zagrebu.